Meksiko, Indonezija, Nigerija i Turska – svježi giganti budućnosti - Vijesti.me
MINT zemlje

Meksiko, Indonezija, Nigerija i Turska – svježi giganti budućnosti

Šta ove takozvane MINT zemlje čini tako posebnim? Zašto baš ove četiri zemlje?

Svijet je 2001. počeo da govori o takozvanim BRIK zemljama – Brazil, Rusija, Indija i Kina – kao o potencijalnim pokretačima napretka svjetske ekonomije. Termin je skovao ekonomista Džim O'Nil koji je sada prepoznao MINT zemlje – Meksiko, Indonezija, Nigerija i Turska – kao ekonomske gigante u usponu.

Šta ove takozvane MINT zemlje čini tako posebnim? Zašto baš ove četiri zemlje?

Jedan novinar BBC-a koji je pisao o BRIK zemljama zajedljivo je primijetio da su ove države vjerovatno „svježije“ od BRIK-a.

Ono što im je zaista zajedničko, pored brojnog stanovništva, je da makar u narednih 20 godina sve imaju dobru „unutrašnju“ demografiju – sve će zabilježiti porast broja radno sposobnog stanovništva u odnosu na broj građana koji ne mogu da rade, naveo je O'Nil.

To je predmet ljubomore mnogih razvijenih zemalja, ali i dviju članica BRIK-a – Kine i Rusije – jer predstavlja snažnu potporu brzom rastu u vrijeme kada će smanjenje i starenje populacije tih zemalja u narednim decenijama neizbježno usporiti njihovu stopu rasta.

Dakle, ukoliko se Meksiko, Indonezija, Nigerija i Turska bolje organizuju, neke od njih bi mogle dostići dvocifrene stope u stilu Kine između 2003. i 2008.

Tri od ove četiri zemlje imaju još jednu zajedničku karakteristiku – geopolitički položaj zbog kojeg mogu da koriste prednosti susjednih velikih tržišta.

Detalj iz Nigerije: Sve veća potražnja za šampanjcem

Na primjer, Meksiko se nalazi tik pored SAD, ali i Latinske Amerike. Indonezija u srcu jugoistočne Azije, ali je takođe tijesno povezana sa Kinom. A opštepoznato je da Turska povezuje Zapad i Istok. Geopolitičke prednosti Nigerije nisu odmah očigledne, mada ta zemlja ima potencijal da postane glavna petlja afričke ekonomije u vrijeme kada taj kontinent doživljava kontinuirani period snažne ekspanzije i naročito ukoliko bi afričke zemlje prestale da se međusobno bore i počele da trguju jedna s drugom.

„Ovo bi, u stvari, mogla biti osnova da zemlje MINT-a oforme sopstveni ekonomsko-politički klub, baš kao što su to uradile BRIK zemlje. To mi je bilo jedno od najvećih iznenađenja od zemalja BRIK-a. Mislim da će i zemlje MINT-a učiniti isto“, kazao je O'Nil za BBC.

Poređenje sa BRIK-om

Meksički šef diplomatije Hose Antonio Meade Kuribrenja tvrdi da zemlje MINT-a imaju više zajedničkog od zemalja BRIK-a.

Snažan rast u Aziji je podstakao potražnju za gorivom i sirovinama koji su potrebni za industrijalizaciju, a tri MINT zemlje – Meksiko, Indonezija i Nigerija – su vodeći proizvođači roba, samo Turska nije. Ovo je u suprotnosti sa zemljama BRIK-a gdje su Brazil i Rusija proizvođači roba dok druge dvije zemlje, Kina i Indija, nisu.

U smislu bogatstva, Meksiko i Turska otprilike su na istom nivou, zarađuju godišnje oko 10.000 dolara po glavi stanovnika, u poređenju sa 3.500 dolara po glavi stanovnika u Indoneziji i 1.500 dolara po glavi stanovnika u Nigeriji, koja je u rangu s Indijom. Nalaze se malo iza Rusije koja ima 14.000 dolara po glavi stanovnika, i Brazila s 11.300 dolara, ali su još uvijek malo ispred Kine sa 6.000 dolara po glavi stanovnika.

O'Nil dodaje kako se sve četiri zemlje reformišu na svim područjima, od obrazovanja, energije i fiskalne politike pa do institucija same vlade.

Međutim, BRIK će uvijek ostati puno veći. U dvije godine, sama Kina stvorila je više novog bogatstva nego što je ukupni BDP svih zemalja MINT-a zajedno.

Sukob policije i demonstranata u Istanbulu

Stvaranje akronima MINT bi, kako smatra O'Nil, moglo pojačati pritisak na Nigeriju da postane članica G20 – grupe razvijenih zemalja i zemalja u razvoju.

Harizmatična ministarka finansija Nigerije Ngozi Onondžo-Iveala rado je pričala na ovu temu.

„Znamo da će naše vrijeme doći“, kazala je. „Smatramo da propuštaju određene stvari zato što nas tamo nema.“

Ipak, finansijska tržišta su obazriva kada je riječ o tretiranju jedne raznolike grupe država kao bloka.

BRIK zemlje su sada pomalo prevaziđene, djelom i zbog toga što im je reputacija donekle izblijedjela, navodi „Gardijan“. Zapadni investitori koji su imali ogromna ulaganja u tržišta akcija zemalja BRIK-a očekujući zaradu, opekli su se i posljednjih godina bi bolje prošli da su držali novac kod kuće. Samo je Kina ispunila očekivanja rasta i sada je druga najveća svjetska ekonomija.

Međutim, i pored toga, učinak tržišta akcija je slab i sada postoji bojazan da će pokušaji Pekinga da pređe na ekonomski model koji je manje zavisan od kredita dovesti do grubog prizemljenja 2014.

U jednom trenutku, Indija je djelovala kao potencijalni rival Kini, ali je 2013. zaostala, izložena visokoj inflaciji i rastućem deficitu.

  Detalj iz Džakarte

Za Rusiju se smatra da je previše zavisna od svog sektora nafte i gasa i da je neprijateljski nastrojena prema stranim investitorima; Brazil se, poput mnogih drugih ekonomija u usponu, pokazao kao ranjiv na tokove vrućeg novca.

Njihovo vrijeme dolazi

Tanvir Akram, ekonomista iz ING Investment menadžmenta, primjećuje da su se investitori prošle godine povukli sa nekoliko tržišta u usponu i da će u budućnosti vjerovatno biti isključivi, smanjujući izloženost „zemljama ranjivim na budžetski deficit, inflaciju iznad zacrtane i smanjeni rast“.

Turska i Indonezija su zemlje gdje je samouvjereni stav investitora od prije nekoliko godina zamijenjen obazrivijim pristupom. Od njih dvije, Turska predstavlja neposredniju brigu, pošto je Međunarodni monetarni fond krajem prošle godine pozvao da se kamate podignu za 2,5 odsto kako bi se uhvatili u koštac sa inflacijom od 8%.

Nigerija se smatra atraktivnijom dijelom i zbog toga što je zabilježila snažan rast uprkos dugoročnim strukturalnim problemima: nedostatku električne energije, korupciji i lošem obrazovnom sistemu.

Tržištima se dopadaju tržišno nastrojene reforme u Meksiku i tu zemlju, prije nego Brazil, smatraju najsigurnijom opkladom. Uprkos tome, uspjeh Meksika u tijesnoj je vezi sa uspjehom njegovih moćnih susjeda preko rijeke Rio Grande.

Na neki način, sama ideja o zemljama BRIK-a ili MINT-a je korisna. Ona ilustruje način na koji se ekonomska ravnoteža moći u poljednjih 20 godina premješta iz razvijenog svijeta na svijet u razvoju i taj trend će se nastaviti u narednih 20 godina. U slučaju Nigerije, ona ilustruje mogućnost da sljedeći ekonomski „tigrovi“ i te kako budu iz Afrike.

Može li se MINT pridružiti grupi 10 najvećih ekonomija u svijetu, nakon SAD-a, Kine, ostatka BRIK-a i možda Japana?

Reformator: Predsjednik Meksika Enrike Penja Njato

„Mislim da mogu, iako to može potrajati 30 godina“, zaključio je O'Nil.

 

Utisak zavisi od očekivanja

O'Nil je posjetio zemlje MINT-a, pokušavajući da ustanovi kakav utisak ostavljaju u stvarnosti u odnosu na njegova lična očekivanja i opšte mišljenje o njima. „Kada su očekivanja mala, čovjek bi za Nigeriju, na primjer, mogao reći da se lakše pozitivno iznenaditi“, kazao je za BBC.

„Međutim, tačno je i obratno – što bi mogao biti problem za Meksiko za koji su investitori prilično zagrijani.“ U Nigeriji i Turskoj se, po O'Nilovom mišljenju, nije teško pozitivno iznenaditi pošto se u javnosti previše potenciraju negativne stvari – u Nigeriji kriminal i korupcija, u Turskoj represivna vlast. Za Indoneziju već nije toliko siguran, pošto je u toj zemlji naišao na izazove kakve je i očekivao, ali ne i na mnogo pokušaja da se sa njima izađe na kraj. Ovoj zemlji treba više osjećaja za komercijalnu svrhu mimo roba i unapređenje infrastrukture.

U Turskoj je pozitivno iznenadila posjeta proizvođaču bijele tehnike „Beko“ i „Turkiš erlajnsu“, najbrže rastućoj aviokompaniji u svijetu, a u Nigeriji gotovo sve.

„Kreativnost u toj zemlji lako budi entuzijazam, bar kad sam ja u pitanju, i vratio sam se uzbuđen zbog različitih ličnih investicija koje bih mogao dalje pratiti“, kazao je O'Nil. Iako se u Meksiku razočarao jer je imao velika očekivanja, istakao je da su mladi predsjednik i njegove jednako mlade kolege odlučni da promijene to mjesto.

„Ako je Megi Tačer simbol ozbiljnih reformi, ona je naspram ovih momaka malo dijete“, piše O'Nil. „Oni reformišu sve od obrazovanja, energetike i fiskalne politike do institucija same vlade.“

Ekonomski rast bez struje

Iako je korupcija očito zajednički imenitelj za sve četiri zemlje MINT-a, guverner Centralne banke Nigerije Lamido Sanusi tvrdi da ona rijetko sprečava ekonomski razvoj i da će ekonomski rast, zajedno sa napretkom u obrazovanju, dovesti do bolje vlasti i veće transparentnosti. Ovakve stavove zanimljivo je saslušati kao alternativu za naše često pojednostavljeni zapadnjački način razmišljanja, ističe O'Nil.

Mnogi kredibilni ljudi u zemljama MINT-a smatraju da je korupcija posljedica njegove teške prošlosti, ali ne i razlog za tešku budućnost i definitivno ne izazov broj jedan. Na listi problema iznad nje su troškovi za energiju i njena dostupnost, kao i infrastruktura. Uvođenje reda u energetskoj politici se i u Meksiku i u Nigeriji smatra prioritetom. Obje zemlje su za ovu godinu pokrenule velike inicijative koje će, ako se primijene, značajno ubrzati rast.

„Evo jednog nevjerovatnog statističkog podatka – oko 170 miliona stanovnika u Nigeriji na raspolaganju ima otprilike istu količinu energije koliko potroši 1,5 miliona ljudi u Velikoj Britaniji. Gotovo svako preduzeće mora da proizvodi struju za sebe i troškovi su ogromni“, navodi O'Nil.

Mnogi kredibilni ljudi u zemljama MINT-a smatraju da je korupcija posljedica njegove teške prošlosti, ali ne i razlog za tešku budućnost

„Možete li da zamislite, možete li da vjerujete da je ova zemlja zabilježila rast od 7% bez struje, bez imalo struje? To je smiješno“, prokomentarisao je za BBC najbogatiji čovjek u Africi, Aliko Dangote. Kad bi Nigerija riješila samo ovaj problem, njen rast bi bio 10-12%, što znači da bi za šest ili sedam godina ona udvostručila svoju ekonomiju.

Izazovi i šanse ruku pod ruku

Najveće izazove u Indoneziji, četvrtoj najmnogoljudnijoj zemlji u svijetu, predstavljaju uprava i infrastruktura, mada ih ima još dosta. Međutim, izazovi i šanse u ovoj zemlji idu ruku pod ruku. U Pluitu, jednoj od siromašnijih oblasti u Džakarti, zemljište tone 20cm godišnje zbog prevelikog crpljenja vode, ali cijene nekretnina u drugim dijelovima grada skaču.

Turska politika i kombinacija muslimanske vjere sa nekom vrstom želje da se stvari rade na zapadnjački način predstavlja jedinstven izazov za tu zemlju, smatra O'Nil. Iako bi mnogi rekli da se i Indonezija suočava sa istim problemom, to nije slučaj. Makar u Džakarti čini se da je opšteprihvaćen zapadnjački način obavljanja poslova, što je u velikoj suprotnosti sa Turskom, zaključuje O'Nil. Čovjek koji gradi prvi objekat IKEA u toj zemlji računa da će trećina od 28 miliona stanovnika šire oblasti Džakarta imati dovoljno prihoda na raspolaganju da kupuju u toj prodavnici.

„Prosto znamo da će dobro da radi“, uvjeren je.