Dag Brigs stavlja hiruršku masku, plave rukavice i respirator sa napajanjem. Krenuo je u bolnicu da se posljednji put pozdravi sa majkom.

U bolničku sobu je ponio telefon, u zapečaćenoj kesi, da bi majci pustio njene omiljene pjesme. Stavio joj je telefon pored uha i primijetio da se lagano meškolji uz muziku.

“Znala je da sam tamo,” sjeća je Brigs, uz osmijeh.

Između pjesama Barbre Strejsend i “Bitlsa”, Brigs je pozvao svoje tetke kako bi posljednji put razgovarale sa sestrom. “Volim te, žao mi je što nisam tamo s tobom. Nadam se da ti je bolje od terapije koju ti daju”, rekla je Meri Drajfus, jedna od sestara. Negdje između “Stand by me” i “Here, There, and Everywhere,” Barbara Drajfus je preminula - ruka joj je bila u sinovoj, sa navučenom rukavicom. To je bilo dva dana nakon što su ljekari potvrdili da je dobila kovid-19, bolest koju izaziva koronavirus, piše agencija Rojters.

Barbara Drajfus (75) bila je osmi američki pacijent koji je umro od pandemije koja je u SAD-u ubila više od 1.700 ljudi a širom svijeta više od 28 hiljada. Ona je bila među 37 najmanje smrtnih slučajeva povezanih sa staračkim domom u Kirklandu u Vašingtonu, koji je među prvima i među najgore pogođenima u SAD.

Rojters piše da njeni posljednji sati ilustruju srceparajuće izbore sa kojima su suočeni članovi porodice koji su primorani da balansiraju da ostanu bezbjedni i da tješe voljene koji su bolesni ili na samrti. Neki su prekinuli svaki kontakt sa roditeljima ili supružnicima koji umiru u izolaciji, dok se drugi bore da pruže utjehu ili kažu posljednje zbogom kroz prozor ili preko telefona.

Samo tri dana prije nego što mu je umrla majka, Brigs je pravio planove za vikend sa njom. Sada, ožalošćen, pomno prati vijesti i frustriraju ga pomiješane poruke i spor odgovor lokalnih, državnih i federalnih zvaničnika.

“Otkrivam sve te stvari, šta su znali i kada”, kaže Brigs za Rojters.

Zvaničnici u Vašingtonu provjeravaju staračke domove širom države zato što onaj u Kirklandu nije identifikovao i zaštitio bolesne stanare, nije obavijestio zdravstvene zvaničnike o epidemiji i nije imao rezervni plan pošto se jedan od ljekara razbolio od kovida-19.

Zvaničnici domova za stare su saopštili da je taj centar odgovorio najbolje što je mogao u jednoj od najgorih kriza koja je pogodila neki starački dom. Kao prva američka lokacija koju je zadesila velika epidemija, centar nije imao dovoljno pomoći spolja usljed nestašice kompleta za testiranje i druge opreme širom zemlje.

”Ne osjećam se baš dobro”

Život Drajfusove, koja je dijete cvijeća iz 1960-ih, bio je ispunjen umjetnošću i aktivizmom. Pošto se udala za ljubav iz srednje škole i rodila sina, studirala je ženske studije na Univerzitetu u Kaliforniji, gdje se borila za žensku ravnopravnost i pravo na abortus.

Ljuta zbog odluke predsjednika Džeralda Forda da pomiluje bivšeg predsjednika Ričarda Niksona 1974, Drajfusova je sjela za pisaću mašinu i napisala ljutito pismo Fordu.

“Danas je moj sin napunio devet godina. Ne osjećam se slavljenički.”

Prije nego što je stigla u dom za stare u maju 2019, dugogodišnji zdravstveni problemi su ugasili dio te iskre. Morala je da koristi hodalicu ili invalidska kolica, a zbog hronične opstruktivne bolesti pluća, morala je stalno da koristi vještački kiseonik.

Kada ju je sin posjetio 25. februara, donio joj je kesu omiljenih namirnica, uključujući dijetalno pivo “A&W”. Probudila se i nasmijala mu se, ali je kazala da se ne osjeća dobro. Dag je ipak pričao o predstojećoj posjeti njenih sestara, filmovima koje je željela da pogleda, restoranima u koje je htjela da ode. Majka i sin su tek ponešto znali o smrtonosnom virusu koji hara Kinom.

Brigs se sada sjeća prvih znakova njene bolesti. Majka je koristila više kiseonika nego obično i disala je teže.

Tada je osoblje doma vjerovalo da preduzima sve što je potrebno povodom epidemije, a nisu znali da je koronavirus počeo da uzima maha, rekao je jedan od portparola.

”Samo crtica”

Brigs je nakon dva dana došao da vidi majku. Osjećala se zagušeno i krenuli su da joj snime pluća kako bi vidjeli da li ima tečnosti. Brigs (54) i daje nije vidio nikakvu opasnost i nastavio je da sa majkom pravi planove za vikend.

“Nadam se da ćemo konačno moći da gledamo taj novi film gospodina Rodžersa”, rekla mu je, misleći na film “Divan dan u komšiluku”.

Brigs je zagrlio majku prije nego što su je odveli na snimanje i pošao je da nešto pojede. Nedugo nakon toga, dobio je poziv iz doma. Njegova majka je imala zastoj u disanju i bila je na putu u bolnicu. Dag je požurio u obližnji medicinski centar. Kada je stigao, ona je bila bez svijesti.

Tada je u SAD-u bilo 59 slučajeva koronavirusa. Ta cifra je sada premašila 105.000. Kada je čula da je njena sestra iznenada hospitalizovana, Meri Drajfus se sjetila govorne poruke od Barbare: glas iz daljine, stenjanje 30 sekundi. Kada je prvi put čula, pomislila je da je je Barbara greškom pozvala, ali sada shvata da se njena sestra mučila. “Progoni me to što nisam podigla slušalicu”, kazala je.

Brigs je sljedećeg dana proveo skoro 10 sati u bolničkoj sobi svoje majke. Nosio je zaštitnu masku i sa strepnjom pratio njene vitralne znakove - posebno liniju za zasićenost kiseonikom.

Kada je krenuo da izlazi, jedan ljekar ga je pozvao da mu kaže da je testiraju na koronavirus. Sjeća se kako mu je bilo teško da poveže epidemiju koja se dešava na televiziji - daleko u Kini - sa onim što se dešava u bolničkoj sobi njegove majke. Brigs je 29. februara vidio da se pogoršava stanje njegove majke. Slijedile su teške odluke. Brigs i njegove tetke su odlučili da im je važnije da se ona ne muči. Ljekari su joj dali morfijum da joj smanje težinu u plućima.

Umrla je sjutradan.

Pošto je izašao iz dvonedjeljnog karantina, Brigs će uskoro preuzeti kremirane ostatke majke. Porodica je na mukama kako da sačuva sjećanje na njen život u ovako haotičnom vremenu.

“Veća kriza je gurnula u drugi plan sve ono što bi neko želio da se desi u normalnom procesu žaljenja. Skoro kao da je njena smrt samo crtica u ovome što se događa”, kazala je Barbarina sestra Hilari Drajfus.