U selu Anatori u Gruziji nalaze se grobnice u obliku kamenih koliba u kojima su pronađeni ostaci muškaraca, žena i djece. Ne može se tačno odrediti koliko su ove grobnice stare, ali se procjenjuje da su ovi ljudi živjeli pre oko trista do petsto godina. Jedno je sigurno - svaka duša u selu je stradala, a u grobnice su odlazili svojevoljno.
Još se u padinama kanjona u Gruziji, u blizini granice sa Čečenima, nalaze ove sive grobnice. Njihovom analizom otkriven je važan detalj - ljudi su ulazili u komore živi. Oni su uzidani unutra, kamen po kamen.
Kako se to dogodilo?
Anatori u regionu Hevsureti je bilo bogato i srećno selo koje je naseljavao planinski ratoborni narod koji je vjerovao da vodi porijeklo od krstaša. Oni su nosili široke mačeve i lukove koji su u kombinaciji sa srednjovjekovnom olovnom opremom zaista činili da liče na krstaše. Njihove žene su bile snažne i vjerne, te su poštovale običaj tsorperi - spavale su pored muških posjetilaca, što je pokazivalo njihovo povjerenje, gostoljubivost i disciplinu. Ovu harmoniju je u selu održavao mkadre ili savjet mudrih ljudi, odnosno starješina.
Prema legendi, Hevsureti su vjerovali da im je Bog poslao blagoslove kroz bijelog goluba koji je pao s neba i sletio u ruke starješine. Ovaj blagoslov je zanio starješinu koji je postao kao opijen i u želji da sazna više angažovao je kovača da mu iskuje dva zlatna eksera kojima je zakovao goluba za zemlju. Međutim, moć goluba je tada nestala, a ovaj narod je, vjerovali su, pogodila strašna kletva.
Jedan za drugim, stanovnici su obolijevali i, te su morali da se pozdrave sa svojim porodicama. Oni su odlazili u ispupčene grobnice kako bi se izolovali od drugih i tamo su mirno čekali smrt. Zabilježeno je da je 60 ratnika palo u jednom danu. Da bi se ovo zaustavilo, selo je poslalo dijete kao žrtvu.
Eter Tataraidž, pjesnikinja i istoričar Etnološkog centra Gruzije, kaže da bi bilo zanimljivo kada bismo otkrili koja bolest je izazvala takvu epidemiju.
Bonus video:
