Affeto na prvi pogled djeluje poput male bebe. Sa velikim, okruglim očima, prćastim nosom i poluotvorenim ustima. Ali Affeto ima samo glavu, trup i ruke i pričvršćen je na metalnu ploču. Dok mu je koža u stvari silikonska opna. Naime – Affeto je robot.
Napravljen je na Univerzitetu u Osaki, a njegov tvorac je profesor Minoru Asada, vodeći svjetski stručnjak na području humanoidne robotike, koji uz pomoć Affeta želi da stekne nove spoznaje o razvoju ljudske vrste.
"Roboti su naši prijatelji. Ne smijemo da ih se bojimo. Od njih možemo samo da učimo”, kazao je profesor Asada.
Japan je već tradicionalno zemlja koja obožava novu tahnologiju, a posebno robote, koji već neko vrijeme učestvuju u životu Japanaca više nego bilo kojeg drugog naroda na svijetu.
Njegovatelji starijih
Osim u industriji, dosta se primjenjuju i u zdravstvu i u sektoru njege, posebno starijih osoba. Što i nije slučajnost kada se uzme u obzir da je Japan nacija koja ubrzano stari, te se već i sad osjeća manjak ljudi koje bi se brinuli za sve veći broj starijih osoba.
Tako roboti nose ljekove u staračkim domovima, dok se kreveti transformišu u pokretna kolica. A tu je i HAL, robot-kostur koji pomaže pacijentima koji su imali moždani udar kod ponovonog učenja osnovnih pokreta.
"Roboti ne mogu i ne bi trebalo da zamijene čovjeka", rekao profesor Asada. Ali činjenica je da bi mogli pomoći na dosta načina. Svaki napredak u robotici znači i povećanje broja načina na koji roboti mogu pomoći ljudima.
"Roboti su u početku bili sivi i neljudski pa su ih pacijenti teže prihvatali. Sada je stanje bolje. Neki ih čak smatraju i slatkima", kaže Asada.
Van Japana postoji veći strah i odbijanje čovjekolikih robota
"Zanima nas pod kojim okolnostima će se robotu, dakle jednom predmetu, dati neka ljudska emotivna, osobna svojstva koja zapravo po svojoj prirodi ne može imati”, za Deutsche Welle kaže Friederike Eyssel, psihološkinja na Institutu za kognitivnu interakcijsku tehnologiju na Univerzitetu u Bielefeldu, koja zajedno sa svojim kolegama istražuje što bi mogli učiniti kako bi ljudi bolje prihvatali humanoidne robote.
Svaki detalj, poput dužine kose koja se stavi jednom humanoidnom robotu, igra ulogu.
Robot Flobi je tako tokom ispitivanja nosio razne perike koje su u zavisnosti od oblika i dužine, ostavljale različite utiske na ispitanike.
"Dugokosi roboti su bili povezivani sa društvenim sposobnostima koji se pripisuju uglavnom ženama. Toplina, pažnja, tipične odlike dobre njegovateljke. Kratkokosi je Flobi naprotiv djelovao kao neko ko bi mogao da obavlja tipične muške poslove po kući", kaže Eyssel.
Najvažnije je ipak – da se mogu isključiti
U laboratoriju u Bielefeldu se nalazi i stan koji služi za proučavanje interakcije između robota i čovjeka. Npr. kada robot za vrijeme dok vlasnik stana sa prijateljima gleda fudbal, poslužuje čips i pivo.
Ali bez obzira na to koliko roboti bili korisni, ljudima je ipak jako važno da postoji mogućnost potpunog isključivanja robota.
"Osjećaj da čovjek čitavo vrijeme ima potpunu kontrolu izuzetno je važan”, kaže Eyssel.
“Ako u starosti budem mogla da biram između uvijek ljubaznog robota i njegovatelja koji je stalno pod stresom, radije ću odabrati robota”, zaključuje Eyssel.
Bonus video:
