Moje su zlato oldtajmeri

„Radio sam kod stričeva u njihovim zlatarama, ali nijesam se pronašao u tome. Odmalena volim automobile"
175 pregleda 2 komentar(a)
Marko Kostić, Foto: Srđo
Marko Kostić, Foto: Srđo
Ažurirano: 25.10.2015. 19:14h

Nikšićanin Marko Kostić burmu je zamijenio volanom, a umjesto kvaliteta zlatnog lanca, on danas provjerava stanje zupčastog kaiša.

Iako su svi u njegovoj familiji zlatari, tridesetpetogodišnjak kaže da je pobjegao od te porodične tradicije, jer mu više leže automobili. Posebno oldtajmeri.

„Radio sam kod stričeva u njihovim zlatarama, ali nijesam se pronašao u tome. Odmalena volim automobile. Sticajem okolnosti, od strica Milana dobio sam mercedes iz 1969/70. godine i od tada je počela moja ljubav prema oldtajmerima“, kazao je za “Vijesti” Kostić.

On uveliko radi na otvaranju oldtajmer kluba “Retro”.

Nazivu je, kako je kazao, kumovao njegov prijatelj i sugrađanin Dejan Savićević, koji je takođe zaljubljenik u oldtajmere.

“Osnovni zadatak kluba je da okupi istinske ljubitelje, poštovaoce i vlasnike oldtajmera, ali ne trgovce. Namjeravam da podignem kredit i da na proljeće otvorim centar kod Auto baze, koji bi imao tri garaže - za mehaniku i elektriku, komoru za farbanje kao i treću sa bazom rezervnih djelova, polovnih i novih”, objasnio je Kostić.

U početku će, kako je rekao, funkcionisati samo jedna garaža koju će Kostić otvoriti kod prijatelja.

Prema njegovim riječima, članovi kluba imaće 50 odsto popusta na sve usluge, dok će ostali plaćati 80 odsto od pune cijene.

Osim “mercedesa” u voznom stanju, Kostić ima i rashodovanog spačeka iz 1954. godine koga namjerava da „dotjera“...

Na proljeće namjerava da kupi kadilak ili ševrolet, pošto je, kako kaže, veliki ljubitelj američkih V8 motora. Rekao je i da sanja da ima dva oldtajmera, a nada se da se snovi ipak ostvaruju.

“Volio bih da imam “maserati merak”, koji je takoreći spasio kompaniju Maserati od bankrota, a od ‘prizemljenijih’ “mercedes” S klasu V 116, poznat kao Titov automobil”, iskren je Kostić.

Pošto su roditelji i rodbina znali za njegovu pasiju, odmalena su mu kupovali kataloge za automobile i Kostić sad toga ima oko 320 kilograma.

“Lakše mi je računati u kilogramima nego u broju. Imam i veliku bazu podataka o svakom automobilu koji je izašao od 1951. godine. Jednostavno, automobili su za mene najvažnija sporedna stvar na svijetu”, rekao je Kostić.

Bonus video: