Vlast nema namjeru da stanje u oblasti medija kvalitativno mijenja, već da maskira formalističkim pristupom, usvajanjem zakona, smatra koordinatorka programa u Centru za građansko obrazovanje Ana Nenezić.
Ona je kazala da je, imajući u vidu složenost izazova sa kojima se Crna Gora suočava u oblasti slobode izražavanja i medija, pređena liniju gdje bi jedan zakon, pa makar i sadržao najbolja rješenja, mogao urediti stanje u toj oblasti jer se govorimo o širem, sistemskom problemu.
Nenezić je kazala da je zato, od prvog dana rada u Radnoj grupi za pripremu Nacrta zakona o medijima, insistirala na drugačijem pristupu, koji bi išao od sveobuhvatne analize, preko medijske strategije do novog zakona.
„Mi i danas u CGO-u cijenimo da je neophodan širi društveni dijalog različitih zainteresovanih strana, objektivno sagledavanje situacije u oblasti medija a onda predlaganje rješenja koja će sve to uvažiti“, rekla je Nenezić agenciji MINA.
Ona je ocijenila da je utemeljenje postojalo i u ekspozeu premijera Duška Markovića, koji je najavio sveobuhvatnu medijsku strategiju.
„Neobično je da je nadležno Ministarstvo to praktično poništilo, ušlo u postupak izrade novog Zakona bez najave, sa kratkim rokovima, bez jasno postavljene metodologije rada i bez konkretnih sopstvenih prijedloga“, kazala je Nenezić.
Ona je rekla da je Radna grupa kao polaznu osnovu imala isključivo prijedloge nevladinih organizacija, one koje godinama zagovaraju a koji su, kako je navela, uvijek nailazili na snažan otpor nadležnih u Ministarstvu i koji ni sada nijesu kao takvi usvojeni, već djelimično ili uz određene izmjene.
„Istina, opet imamo najave novog ministra kulture (Aleksandra) Bogdanovića da će se na Strategiji raditi nakon što se novi Zakon o medijima usvoji što je paradoksalno. Sve ovo potvrđuje da nema namjere vlasti da stanje u ovoj oblasti kvalitativno mijenja, već da se to maskira formalističkim pristupom“, smatra Nenezić.
Ona je kazala da su oslabljeni mediji koji djeluju u nesigurnom i neodrživom okruženju laka meta i podložni pritiscima čime se ograničava njihova osnovna uloga - istraživanje i informisanje javnosti o zloupotrebama moći nosilaca najviših državnih i političkih funkcija i sa njima povezanih osoba.
„Zato odluka Vlade da uđe u postupak izrade Nacrta zakona o medijima, a bez analize stanja primjene važećeg Zakona koja bi ukazala na njegove nedostatnosti i na mjesta potrebne intervencije, kako bi pravni okvir u ovoj oblasti bio podsticajan za rad medija, nije bila u javnom interesu“, ocijenila je Nenezić.
Prema njenim riječima, to je bila loša politička procjena da se može „zavesti“ Evropska komisija da ovu oblast bolje ocijeni.
„Vidjeli smo da se kontinuitet loših ocjena Evropske komije (EK) u njenim izvještajima nastavlja, da je ovo oblast za koju se godinama konstatuje da nije ostvaren nikakav napredak a Brisel sve više insistira na konkretnim i održivim rezultatima a ne produkciji zakona koja to ignorišu“, rekla je Nenezić.
Ona je navela da je zastupala prijedloge CGO-a koji se odnose na potrebu zakonskog uređenja pitanja finansiranja medija iz javnih fondova tako što bi se u ovoj oblasti obezbijedila puna transparentnost i definisali jasni kriterijumi na bazi kojih se vrši raspodjela.
Nenezić je ukazala da su ti prijedlozi u međuvremenu postali ne samo dio svih relevantnih međunarodnih izvještaja već i JUFREX analize eksperata Savjeta Evrope koja ih takođe preporučuje.
„Govorimo o milionskim iznosima na godišnjem nivou, novca građana i građanki Crne Gore, i potpuno je osnovano postaviti pitanje gdje ti novci idu i da li se njime direktno utiče na uređivačku politiku medija“, kazala je Nenezić.
Ona je rekla da je crnogorsko medijsko tržište malo i da u njemu djeluje veliki broj medija.
Nenezić je ocijenila da je dugogodišnja praksa netransparentne raspodjele javnih sredstava medijima narušila medijsko tržište i doprinijela polarizaciji medija, favorizujući one koji izvještavaju pozitivno o vlastima, a diskriminišući one koji imaju kritički stav.
„Finansijska zavisnost od države posljedično je dovela do uređivačke zavisnosti i samocenzure novinara, a neki mediji su se pretvorili u „batine“ vlasti prema svim neistomišljenicima, što su sve opasne posljedice kojima sada svjedočimo“, ocijenila je Nenezić.
Ona smatra da je upravo zato bilo važno ozbiljno pristupiti rješavanju tog problema i ograničiti direktan ili indirektan uticaj vlasti na rad medija.
„Iako je postojala otvorenost Radne grupe da se propiše obaveza organima javnog sektora da godišnje izvještavaju nadležno ministarstvo o raspodjeli novca, čime može biti obezbijeđena transparentnost, odbijanje da se razgovara i razmotri mogućnost preciznog definisanja kriterijuma na bazi kojih čelnici institucija novac raspoređuju, ukazuje na nedostatak političke volje u Vladi da se ovo mijenja na način na koji to sad već imperativno traži i EU“, rekla je Nenezić.
Ona je ocijenila da sadašnje rješenje u Nacrtu omogućava da građani mogu znati kome se novci daju, ali uz zadržano diskreciono pravo čelnika institucija da taj novac raspodjeljuju bez jasno definisanih kriterijuma čime zapravo ne postižemo suštinu.
„Bojim se da će poznata ovdašnja tendencija da se sve izvrgne svojoj suprotnosti biti i obilježje ovog Zakona, koji u osnovu sadrži neka dobra riješenja, ali koja ili nijesu do kraja izvedena ili su djelimično prepisana iz zakona zemalja iz okruženja“, kazala je Nenezić.
Ona je rekla da posebno brine nedostatak vizije i cilja koji Ministarstvo kulture želi postići zakonom o medijima.
„Ili makar to sa nama kao članovima Radne grupe nijesu nikad otvoreno podijelili. Konačno, ostaje otvoreno i pitanje primjene jer i najbolja zakonska rješenja nemaju vrijednost ukoliko ne možemo obezbijediti mehanizme koji će garantovati njihovu primjenu“, navela je Nenezić.
Ona je ocijenila da ta činjenica zahtjeva da se sagleda profesionalna odgovornost za postojeće stanje u oblasti slobode izražavanja i medija od rukovodilaca Direktorata za medije u Ministarstvu kuture.
„Ne možete u državama koje plediraju da budu demokratske decenijama biti na određenoj poziciji, uz direktno zaduženje za određenu oblast, a ne snositi nikakvu odgovornost za dramatično urušavanje stanja u toj oblasti i štetu koju to proizvodi za društvo i državu“, kazala je Nenezić.
Ona je navela da su brojni novi instituti i riješenja koja se predlažu Nacrtom zakona, kako na primjer, prvi put se internet portali definišu kao mediji i zakonski reguliše njihovo djelovanje.
„Svjedoci smo da su internet portali preuzeli primat u medijskoj sferi kao dominantan izvor informisanja, a samim tim i značajan element oblikovanja javnog mnjenja“, rekla je Nenezić.
Ona je kazala da portali u Crnoj Gori sada djeluju van pravnog okvira, nemaju, a samim tim i ne izmiruju obaveze prema državi, za najveći broj ne znamo ko su njihovi osnivači, niti izvore njihovog finansiranja.
„Dobro je da se ovo konačno uređuje. Takođe, prvi put se pristupilo pokušaju definisanja pojmova osnivač, glavni urednik, novinar. Nisam sigurna koliko će ova rješenja biti prihvaćena od strane medijske zajednice na koju se odnose, a koja nije bila široko oko toga konsultovana“, navela je Nenezić.
Ona smatra da je dobro što se tokom rada odustalo od određenih inicijalnih prijedloga, kao na primjer da se novinarima izdaju licence za rad, što bi moglo biti još jedno sredstvo pritiska u ovom kontekstu.
Nenezić je rekla da pitanje Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija treba dodatno razmotriti i ne dozvoliti finansiranje samoregulatornih tijela iz ovog Fonda jer to obesmišljava koncept samoregulacije.
„Instituti poput dužne novinarske pažnje, pravo na privatnost, dostojanstvo ličnosti, pravo na ispravku i odgovor koje je dodatno razrađeno, pravo novinara da odbije da pripremi, napiše ili učestvuje u oblikovanju sadržaja koji je suprotan zakonu i Kodeksu i da mu zbog toga ne može biti izrečena kazna niti se na drugi način mogu staviti u nepovoljniji položaj, neka su od rješenja koja mogu, ukoliko se budu primjenjivala, kvalitativno unaprijediti okvir za rad i djelovanje medija“, ocijenila je Nenezić.
Ona je kazala da je dobro što je problem netransparentnog ulaganja javnih fondova u medije konačno priznat i što je to djelimično adresirano, ali da nije dobro što je došlo do odbijanja da se ovo zakonski zaokruži kroz propisivanje kriterijuma.
„Nadam se da će u toku nastupajuće javne rasprave više uključiti predstavnici medija i stručne javnosti te da će određena rješenja biti unaprijeđena i dodatno izvedena u toj fazi jer u postojećem formatu ovaj Nacrt zakona neće imati moju podršku kao članice RG koja je delegirana u ime nevladinih organizacija“, rekla je Nenezić.
Ona je upozorila da je stanje na medijskoj sceni loše i da je održivost medija ozbiljno dovedena u pitanje zbog urušenog medijskog tržišta.
„Ako se tome doda i podatak o broju neriješenih napada na novinare/ke i imovinu medija, pritisci na novinare iz različitih centara moći koji ih sve više vode i u autocenzuru, jasno je da je neophodna ozbiljna intervencija kako bi se ova oblast uredila“, kazala je ona.
Nenezić je rekla da Ministartvo kulture to ne želi da uvaži niti pokazuje namjeru da suštinski riješi godinama nagomilane probleme. „Naprotiv, ako je cijeniti po rješenjima koja predlažu ide u pravcu dodatnog ograničenja slobode izražavanja i medija“, navela je Nenezić.
Ona smatra da jedan od zaključaka JUFREX analize eksperata Savjeta Evrope možda i najbolje oslikava stanje u oblasti slobode izražavanja i medija, bar u dijelu pravnog i institucijalnog okvira, kojim konstatuju da Crna Gora uporno pravi „jedan korak naprijed, dva unazad“,
„Kao i da „Trebalo bi izbjegavati fragmentarna i ad hoc zakonska rješenja u korist sveobuhvatnih pristupa, potkrijepljenih analizom uticaja, koji onemogućavaju neželjene posljedice na tržištu, kao i pravnu nesigurnost i sukob zakona.“, ukazala je Nenezić.
Ona je ocijenila da su neke od prvih žrtava takvog razvoja situacije novinarski kodeks i profesionalni standardi, čime je i kvalitet novinarstva u Crnoj Gori značajno opao, ali žrtve smo i svi mi kao građani i konzumenti informacija.
Nenezić je kazala da je u javnom je interesu postojanje medija koji mogu ostati nezavisni i istrajni uprkos očiglednom političkom i ekonomskom uticaju i pritiscima, a samim time doprinijeti izgradnji odgovornih institucija, a dužnost nadležnih institucija je da takav okvir kreiraju.
„Ovaj Zakon to ne obezbjeđuje iako ima dobrih elemenata i rješenja te ga je potrebno dodatno unaprijediti“, zaključila je Nenezić.
Bonus video:
