APELACIONI SUD

Objavljeno obrazloženje odluke za "državni udar": Sud mijenjao i činjenični dio optužnice

Sudije Apelacionog suda istakle su da se u tom dijelu ne može raditi ni o kakvom preciziranju činjeničnog opisa izmijenjene optužnice u pogledu vremenskog perioda pristupanja tih optuženih kriminalnoj organizaciji

38853 pregleda 277 reakcija 62 komentar(a)
Foto: Screenshot
Foto: Screenshot

Sudije Apelacionog suda konstatovale su da je vijeće sutkinje Suzane Mugoše prekoračilo optužbu povredom objektivnog identiteta, ali i da je obrazloženje njihove odluke nejasno i u znatnoj mjeri protivrječno, zbog čega oni nijesu mogli sa sigurnošću ispitati ni zakonitost donošenja odluke kojom su lideri Demokratskog fronta, ruski i srbijanski državljani osuđeni zbog pokušaja terorizma na dan parlamentarnih izbora u oktobru 2016. godine.

"Uz to, pobijana presuda je donijeta i uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl.386 st.1 tač.8 i 9 ZKP, jer je izreka u tim djelovima nerazumljiva i protivrječna datim razlozima, dok u obrazloženju nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a dati razlozi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni, zbog kojih povreda se nije mogla sa sigurnošću ispitati zakonitost njenog donošenja, a kako se to žalbama branilaca svih optuženih i žalbi optuženog Bratislava Dikića ukazuje, i na koje povrede drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti shodno čl.398 st.1 ZKP", napisale su sudije Apelacionog suda u obrazloženju odluke kojom je ukinuta presuda za "državni udar".

Oni dodaju da su žalbe branilaca optuženih i Dikića bile osnovane i u dijelu u kom objašnjavaju da se zbog navedenih bitnih povreda krivičnog postuka nijesu mogli prihvatiti činjenični i pravni zaključci u odnosu na odlučne činjenice dijela 1. i 2. pobijane presude:

"Pa je i činjenično stanje u tim djelovima pogrešno i nepotpuno utvrđeno u pogledu postojanja krivičnih djela optuženih za koja su oglašeni krivim i njihove krivice za ta djela. Naime, odredbom čl.369 st.1 ZKP, propisano je da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podignutoj odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. Dakle, između optužbe i presude mora da postoji identitet (podudarnost), tj. da sud sudi o onome o čemu tužilac tuži. Optužba određuje krivičnu stvar u dva pravca: a) činjeničnom osnovicom optužbe određuje se ličnost kojoj treba da se sudi (subjektivni identitet) i događaj o kome treba da se sudi (objektivni identitet), i b) pravnom osnovicom optužbe daje se pravna ocjena djela koje se stavlja na teret optuženom".

Uprkos tome, sud je izmjenio činjenični dio optužnice za Mandića i Kneževića, unoseći u presudi datum drugačiji od onog koji je specijalni tužilac naveo.

"Činjeničnim opisom dijela 1. optužnice, koji je preciziran na glavnom pretresu od 19.03.2019.godine, optuženima Andrija Mandić, Milan Knežević i Mihailo Čađenović je pored ostalog stavljeno na teret da su '...krajem februara 2016. godine postali pripadnici kriminalne organizacije...', pri kojem vremenskom određenju je državni tužilac ostao do kraja glavnog pretresa. Međutim, u konkretnom slučaju prvostepeni sud je izmjenio činjenični opis, određujući drugo vrijeme kada su ovi optuženi postali pripadnici kriminalne organizacije, na način što je u dijelu 1. izreke naveo da su postali '...tokom februara 2016. godine...' Postupajući na prednji način, dakle unoseći u činjeničnom opisu dijela 1. pobijane presude činjenice koje nijesu sadržane u optužnici tj. određujući drugo vrijeme kada su optuženi A.M., M.K. i A.M. postali pripadnici kriminalne organizacije, obuhvatajući pored kraja februara 2016. godine i vrijeme od početka februara mjeseca do kraja februara, proširujući im time vremensko djelovanje u kriminalnoj organizaciji, čime im je stavio veću količinu kriminalne aktivnosti u odnosu na onu stavljenu im u optužnici, prvostepeni sud je takvim postupanjem povrijedio objektivni identitet optužbe, koji identitet u smislu čl.369 st.1 ZKP mora postojati između optužbe i presude, čime je prekoračio optužbu i time počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl.386 st.1 tač.5 ZKP-a", piše u obrazloženju.

Sudije Apelacionog suda istakle su da se u tom dijelu ne može raditi ni o kakvom preciziranju činjeničnog opisa izmijenjene optužnice u pogledu vremenskog perioda pristupanja tih optuženih kriminalnoj organizaciji:

"Već se radi o izmjeni ukupnog njihovog vremenskog djelovanja u izvršenju krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije, a koje vrijeme u svakom konkretnom slučaju mora biti što preciznije navedeno, jer ima višestruki krivično pravni značaj, pa se ne mogu prihvatiti razlozi u pobijanoj presudi (str.670 pasus četvrti) da je u tom dijelu preciziran činjenični opis optužnice prema utvrđenom činjeničnom stanju, jer je sud intervencijom u činjeničnom opisu proširio vrijeme djelovanja optuženih u okviru organizacije, a samim tim i stavio im na teret veću količinu kriminalne aktivnosti u odnosu na optužni akt", piše u obrazloženju rješenja.

Oružje nijesu dopremili ni prije, niti na dan parlamentarnih izbora

"Nadalje, osnovano se žalbama branilaca optuženih Eduarda Šišmakova, Vladimira Popova, Bratislava Dikića, P.B. i N.R. ukazuje da su nejasni razlozi prvostepenog suda da su ovi optuženi izvršili krivično djelo terorizam u pokušaju iz čl.447 st.1 u vezi čl.20 KZ CG.

Prvostepeni sud zaključivanje u vezi postojanja ovog krivičnog djela, pored ostalog obrazlaže da su optuženi Šišmakov i Popov osnovali kriminalnu organizaciju čiji su pripadnici postali između ostalih optuženi koja je između ostalog imala za cilj vršenje krivičnog djela terorizma na dan izbora u Crnoj Gori 16.10.2016.godine, obzirom da su optuženi organizatori u cilju realizacije kriminalnog plana od 02.10.2016. godine do 21.10.2016. godine boravili u Srbiji, sastajali se sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, kojem su dali oko 200.000 eura za realizaciju plana, naložili mu kupovinu oružja, za sebe planirali da angažuju oko 50 NN pripadnika kriminalne organizacije koji su bili u reonu Zlatibora i Čajetine, uoči i na dan parlamentarnih izbora koji su bili spremni da dođu u Podgoricu na protestni skup koji bi organizovao DF i koji bi pucali na građane i policiju, radi realizacije konačnog kriminalnog plana izvršenjem krivičnog djela terorizma. Takođe prvostepeni sud navodi da skup objektivnih činjenica i radnji koje su preduzeli optuženi E.S. i V.P. prije svega u osmišljavanju i planiranju kriminalnog plana koji su pred konačnu realizaciju pratili iz susjedne države, u davanju novca za nabavku oružja, opreme i materijalnih sredstava, kao i na ime slanja pripadnika kriminalne organizacije preko svjedoka saradnika Sinđelića na planirano okupljanje koje će poslužiti odbrani izborne pobjede opozicije, kao i akti nasilja koji su bili planirani i angažovanje posebne specijalne grupe ljudi koji su bili obučeni za sukob sa policijom koji su se nalazili nedaleko, ukazuje na jedino moguć i objektivni zaključak da je namjera optuženih organizatora bila ozbiljno zastrašivanje građana i ozbiljno ugrožavanje ustavnih, političkih i društvenih struktura CG, kroz izvršenje djela napada na život i tijelo drugih. Pri tom, prvostepeni sud navodi da je krivično djelo terorizma ostalo u pokušaju, imajući u vidu da nije došlo do preduzimanja neposredne radnje koja je podobna za nastupanje štetnih posljedica u odnosu na djelo terorizma, već su preduzete određene radnje u čemu su izvršioci tih radnji prije nastupanje štetne posljedice spriječeni hapšenjem.

Naime, iz iskaza svjedoka saradnika Saše Sinđelića i svjedoka Mirka Velimirovića, ne proizilazi da su oružje i oprema koji su prema kriminalnom planu trebali da budu unijeti u CG, unijeti na teritoriju ove države. Imajući u vidu naprijed navedeno, da oružje i oprema koji su trebali da preuzmu neidentifikovani pripadnici kriminalne organizacije, nijesu dopremljeni ni prije, niti na dan parlamentarnih izbora na teritoriju CG, te da iz izvedenih dokaza nije pouzdano utvrđeno da su neidentifikovani pripadnici organizacije bili na teritoriji CG u vremenskom periodu kada je po kriminalnom planu upotrebom oružja od strane NN pripadnika trebalo izvršiti teroristički akt, što bi se moglo smatrati napadom na život i tijelo drugog i time da se radi o djelu iz tačke 1 iz čl.477 st.1 KZ CG, to se ne može izvesti pouzdan zaključak da je pokušano izvršenje ovog djela - terorističkog akta na teritoriji C.G., a time i da se radi o pokušaju izvršenja krivičnog djela terorizma, kako je to pogrešno zaključio prvostepeni sud.

Osim toga, nejasni su razlozi i zaključivanje prvostepenog suda da je krivično djelo terorizma zbog toga što nije došlo do preduzimanja neposredne radnje koja je podobna za nastupanje štetnih posljedica, ostalo u pokušaju, jer pokušaj shodno čl.20 KZ CG bio on podoban ili nepodoban u smislu čl. 21 KZ CG podrazumijeva da se radnja izvršenja krivičnog djela započne ali ne i dovrši što podrazumijeva upotrebu određenog sredstva ili primjenu određenog načina izvršenja, što je u konkretnom slučaju izostalo, obzirom da iz izvedenih dokaza, ne proizilazi da je na teritoriji C.G. započeta radnja terorističkog akta koja je navedena u izreci dijela 2. presude u vidu napada na život i tijelo drugog, a koja obuhvata objektivnu komponentu izraženu u aktu nasilja i subjektivnu komponentu kojim se izražava strah manjeg ili većeg broja ljudi. Takođe, ni iz izvedenih dokaza, posebno iskaza svjedoka Mirka Velimirovića nije se mogao izvesti pouzdan zaključak, kako je to prvostepeni sud učinio, da je ovaj svjedok oružje nabavio na zahtjev svjedoka saradnika Saše Sinđelića, a za potrebe kriminalne organizacije", piše u rješenju Apelacionog suda.

Nema dokaza da je oružje kupljeno i bačeno u jezero

"Dakle, iz iskaza svjedoka Mirka Velimirovića proizilazi da je on kupio oružje sa mecima, koje je oružje odmah nakon toga rasklopio i zajedno sa mecima bacio u jezero. Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen ni jednim drugim izvedenim dokazom, prije svega nije potvrđen ni iskazom lica koje je mu je prodalo i predalo oružje i metke, koje u ovom postupku nije ni saslušano, niti su to oružje i municija fotografisani od strane svjedoka M.V. nakon njegove kupovine, čime bi se potvrdila kupovina toga oružja i municije, kao i da nije fotografisano mjesto i ne zna se u koji dio jezera je oružje sa municijom uništeno, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom, koje je po kriminalnom planu trebalo unijeti u C.G. i upotrijebiti u napadu na policiju i građane, može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V..

Pri tom, od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke od izvjesnog lica zvanog F. i da je isto nakon što je preuzeo rasklopio i bacio u jezero na Kosovu i Metohiji, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji koje je nabavio svjedok M.V., a koje je trebalo biti korišćeno pri izvršenju terorističkog akta - napada na pripadnike policije C. G. i građane na organizovanom skupu od strane D. F., u namjeri ozbiljnog zastrašivanja građana i ozbiljnog ugrožavanja ustavnih, političkih i društvenih struktura Crne Gore, navedeno je u obrazloženju rješenja Apelacionog suda.

Prvostepenu presudu Višeg suda u Podgorici izreklo je specijalno vijeće kojim je predsjedavala sudija Suzana Mugoša, te članovi vijeća sudije Vesna Pean i Dragica Vuković.

Vijeće Apelacionog suda Crne Gore kojim je predsjedavao sudija Zoran Smolović, članovi vijeća sudije Milenka Žižić, i Seka Piletić, donijelo je odluku da se ukine prvostepena presuda Višeg suda i predmet vrati na ponovno suđenje pred novim vijećem.

Preporučujemo za Vas