suđenje u višem sudu

Peković: Nisam počinio ratni zločin, imena ubica Muja i Emine Šabanović navedena u presudi Mladiću

Suđenje Pekoviću se nastavlja 6. decembra saslušanjem zaštićene svjedokinje A 1

17249 pregleda 4 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 30.09.2022. 15:51h

Okrivljeni Slobodan Peković, rođen Ćurčić, optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva tokom 1992. godine, danas je iznoseći odbranu u Višem sudu u Podgorici, izjavio da nije ubio Muja i Eminu Šabanović 8. juna 1992, te da ih ne poznaje. Rekao je da nije kriv ni za silovanje oštećene A1 u septembru 1992.

Prema navodima optužnice, Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada Opštini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović.

“Ne priznajem krivicu, ni krivično djelo. Ja nikada nijesam bježao, niti sam se krio. Odlazio sam u Njemačku, u BIH u Foču i Sarajevo. Više puta sam putovao po svijetu. Nema razloga da bježim. Želim da dokažem svoju nevinost. Moja porodica je časna i poštena, i koji su ratovali na Kajmakčenu, Skadru, Sutjesci i Neretvi, nosioci albanske i partizanske spomenice. Zato želim da sperem ljagu sa mog obraza i moje porodice. U presudi haškog Tribunala generalu Ratku Mladiću, ovaj slučaj porodice Šabanović je pomenut i nevedena se imena ubica. Toga dana ja nijesam bio u selu Hum, već sam se nalazio u svom selu Žemčno u Pivi. Potukao sam se sa Obrenom Gojkovićem. O zadobijenim povredama imam medicinsku dokumentaciju i službenu zabilješku stanice policije u Plužinama gdje sam priveden”, kazao je Peković.

Dodao je da nije kriv ni za silovanje oštećene A1.

“Za silovanje počinjeno 02. 09. 1992., u Foči, u sportskoj hali “Partizan”, osuđen je Jasko Gazdić u sudu u BIH, na 17 godina zatvora, tako da ja nijesam počinio ovo krivično djelo”, kazao je on.

Odgovarajući na pitanja državne tužiteljke u specijalnom tužilaštvu Tanje Čolan Deretić, te svog branioca advokata Ratka Pantovića i punomoćnika oštećenih advokata Dalibora Tomovića, okrivljeni je rekao da je otišao u sportsku halu “Partizan” da spasi sestru od snahe, te da je za njima pošlo još 15 žena. Tvrdi da su ga ispred te hale napali pripadnici paravojne formacije, udarajući ga kundacima sa leđa, a nakon što je pao na zemlju, udarali ga čizmama u glavu i rebra.

“Sve je to vidjela moja prijateljica Sonja Sforcan, koja će svjedočiti. Kako sam zadobio brojne povrede, u svoju kuću me odvela Vida Marković. Ona je dala iskaz haškim istražiteljima ko je te žene iz hale odveo. Optužen sam samo na osnovu iskaza A1, koja je psihijatrijski bolesnik sa mnogim dijagnozama, i ima pshijatrijsko somatsko oboljenje. Na osnovu njenog iskaza ne može se donositi sudska odluka. Opisala me kao momka plave kose i plavih očiju. Pogledajte me, imam dužu crnu kosu. Nikakve veze nemam sa silovanjima”, tvrdi Peković. Ispričao je da je njegov otac koji je tada živio u pivskom selu, na amanet uzeo jednog mladića Fahrudina Tahta, koji je imao 18 godina, da ga pričuva, zbog rata, jer ga je zamolio njegov otac.

“Govorili smo da je Tahto srpsko siroče, nijesmo smjeli da kažemo da je muslimansko dijete. Tako smo ga krili. Nakon dvije godine provedene kod nas, mi smo ga poveli i predali na muslimansku teritoriju”, rekao je on.

Sudija Rabrenovič je u zapisnik konstatovala da okrivljeni ima tamno smeđu kosu.

Advokat Pantović je predložio da se u dokaznom postupku provede njegova prepiska sa glavnim braniocem Ratka Maldića, advokatom Brankom Lukićem.

Dodao je da su u presudi navedena imena ubica porodice Šabanović, te da je optužnicom njegovom branjeniku ovo stavljeno na teret.

Predložio je da se sasluša svjedok Obren Gojković u vezi tuče sa Pekovićem 08. juna 1992., te medicinski izvještaj o liječenju I da sud pribavi presudu Jasku Gazdiću.

Prema navodima optužnice, okrivljeni Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada Opštini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović. Nakon što je Emina Šabanović kazala da nema oružja u kući, Peković je nekoliko puta udario po glavi drvenom drškom od lopate, a zatim uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muja Šabanovića gdje ih je oboje ubio pucajući na njih iz automatskog oružja. Njihova tijela su izgorjela u požaru kuće Muja Šabanovića koju je zapalio Peković.

Peković je, prema navodima optužnice, početkom septembra 1992. godine silovao ženu koja je dobila status zaštićenog svjedoka. Dodaje se da je sa još nekoliko uniformisanih lica iz sportske dvorane "Partizan“ u Foči, u navodnoj namjeri da ih spasi, izveo zaštićenog svjedoka – oštećenu sa maloljetnom ćerkom i još dvije osobe i njihovo petoro djece i odveo u stan koji se nalazio u blizini tadašnje SJB u Foči, u kojem se nalazila grupa vojnika. Uz prijetnju, Peković i drugi muškarac su silovali zaštićenu svjedokinju nakon čega su je izveli iz te sobe.

Suđenje se nastavlja šestog decembra saslušanjem svjedokinje oštećene A1.