Đukanović: Seferoviću obesmišljeno pravo na žalbu zbog kašnjenja sudova

Igoru Seferoviću Vrhovni sud produžio je pritvor za još tri mjeseca prije nego što je Apelacioni sud uopšte odlučio o žalbi odbrane na prethodno produženje pritvora, pa njegov branilac, advokat Željko Đukanović, tvrdi da je time pravo na djelotvornu i blagovremenu sudsku kontrolu lišenja slobode praktično obesmišljeno.

Đukanović je "Vijestima" kazao da je žalbu podnio još 23. jula, dok su spisi predmeta Apelacionom sudu dostavljeni tek gotovo dva mjeseca kasnije, nakon što je Vrhovni sud već donio novu odluku kojom je Seferović ostavljen iza rešetaka spuškog zatvora.

Seferović je uhapšen u istrazi Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) zbog sumnje da je učestvovao u pranju novca, odnosno prikrivanju porijekla novca za koji tužilaštvo tvrdi da potiče iz kriminalne djelatnosti.

Sredinom juna postupajući po krivičnoj prijavi Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), SDT je pokrenulo postupak protiv Seferovića i braće Vukašina i Darka Hrnjeza zbog stvaranja kriminalne organizacije, krijumčarenja droge i pranja novca. SDT tereti taj trojac da su kao pripadnici kavačke ćelije balkanskog narko-kartela, na čijem čelu je odbjegli Radoje Zvicer, iz Hrvatske u Crnu Goru prošvercovali najmanje 20 kilograma kokaina.

"Mom branjeniku je nakon prvobitno određenog pritvora od mjesec dana, vanpretresno vijeće Višeg suda produžilo pritvor za još dva mjeseca. Na to rješenje Višeg suda, sam u zakonom propisanom roku (23.07.2026 godine) izjavio žalbu Apelacionom sudu Crne Gore. Međutim, o toj žalbi gotovo dva mjeseca nije odlučeno, a spisi predmeta su Apelacionom sudu dostavljeni tek danas, nqkon skoro dva mjeseca. U međuvremenu je Vrhovni sud, u okviru svoje zakonske nadležnosti, dana 9. 9. 2026. donio novu odluku kojom je pritvor produžen za još tri mjeseca.

Tako smo došli u jednu krajnje apsurdnu procesnu situaciju - da Vrhovni sud donosi novu odluku o produženju pritvora za tri mjeseca, dok Apelacioni sud, kao instanciono nadležan da odluči o žalbi odbrane, još nije ni imao priliku da odluči o mojoj žalbi na prethodno produženje pritvora, jer su mu spisi predmeta dostavljeni tek danas", kazao je Đukanović.

Istakao je da posebno želi da ukaže da je Ustavni sud u više navrata naglasio da, kada je u pitanju sloboda čovjeka, važe veoma strogi standardi hitnosti sudske kontrole.

"U svojoj nedavnoj odluci U-III br. 1049/25 Ustavni sud je ocijenio da ni period od 19 dana nakon izjavljene žalbe nije bio u skladu sa zahtjevom hitnog ispitivanja zakonitosti lišenja slobode. U našem slučaju govorimo o gotovo dva mjeseca. Upravo zato smatram da ovaj slučaj u praksi predstavlja eklatantan primjer ozbiljnog, ako ne i najvišeg stepena ugrožavanja prava pritvorenog lica na primjenu zakonom propisanih procesnih garancija onda kada je njegov status, odnosno njegova sloboda, u pitanju. Kako će pravo okrivljenog biti stvarno zaštićeno ako mu gotovo dva mjeseca nije odlučeno po žalbi na prethodno produženje pritvora, a u međuvremenu Vrhovni sud donosi novu odluku kojom mu se pritvor produžava za još tri mjeseca? Ovdje je, po mom mišljenju, uskraćeno jedno elementarno pravo – pravo na blagovremenu odluku po pravnom lijeku, u konkretnom slučaju po žalbi odbrane", rekao je Đukanović.

On je dodao da se posebno postavlja pitanje šta se dešava ukoliko Apelacioni sud usvoji žalbu odbrane i utvrdi da prethodno produženje pritvora nije bilo zakonito, dok je u međuvremenu Vrhovni sud već donio i učinio pravosnažnim novo rješenje o produženju pritvora za još tri mjeseca.

"Kasnija odluka Vrhovnog suda ne može retroaktivno učiniti zakonitim pritvor koji je prethodno bio nezakonit, ali sama odluka Apelacionog suda ne bi automatski stavila van snage odluku Vrhovnog suda. Upravo zato se otvara ozbiljno pitanje stvarnog dejstva i djelotvornosti žalbe odbrane, odnosno kako žalba može imati praktičan učinak ako je o njoj odlučeno tek nakon što je u međuvremenu donijeta nova odluka o pritvoru. I zato se mora postaviti pitanje kako je moguće da sudovi pretenduju na nespor­nost zakonitosti svog postupanja ako sada instanciono viši sud, Vrhovni sud, donosi novu odluku o produženju pritvora za tri mjeseca, a Apelacioni sud, koji je jedino procesno nadležan da odluči o prethodnoj žalbi odbrane, još nije donio nikakvu odluku. Pravo na žalbu protiv odluke o određivanju ili produženju pritvora ne bi trebalo da predstavlja samo formalno pravo koje postoji samo na papiru. Njegova suština je u tome da nadležni sud blagovremeno i efikasno ispita zakonitost lišenja slobode. A ako se o žalbi ne odluči dok traje sporni period pritvora, već se u međuvremenu donese nova odluka kojom se pritvor ponovo produžava, onda se postavlja ozbiljno pitanje da li se time sama svrha pravnog lijeka obesmišljava", rekao je.

Branilac Seferovića dodao je da pritvor nije samo formalnost.

"Kada je čovjek lišen slobode, sudska kontrola mora biti stvarna, hitna i efikasna. Činjenica da je u međuvremenu donesena nova odluka o pritvoru ne može učiniti pravno nevidljivim prethodno kašnjenje u odlučivanju po žalbi. Ne tvrdim da je postojala namjera da se povrede prava mog branjenika, ali posljedica je nesporna – uskraćena mu je blagovremena odluka po pravnom lijeku koji je predviđen upravo radi kontrole odluke o njegovom lišenju slobode. Ako je 19 dana u konkretnom predmetu bilo predugo za Ustavni sud, onda je sasvim legitimno pitati kako je moguće da se u predmetu lica koje se nalazi u pritvoru na odluku po žalbi čeka gotovo dva mjeseca. Ovo nije pitanje formalizma, već pitanje da li je pravo na slobodu i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu u konkretnom slučaju bilo stvarno, a ne samo formalno obezbijeđeno. I na kraju, moram gotovo ironično da postavim pitanje: čemu onda pravo na žalbu protiv odluke o određivanju ili produženju pritvora, ako se o toj žalbi ne odluči blagovremeno, već tek nakon što je u međuvremenu donesena nova odluka kojom se pritvor ponovo produžava? Ako će žalba protiv odluke kojom je čovjeku oduzeta sloboda biti rješavana tek nakon što ta odluka praktično prestane da proizvodi dejstvo, onda se mora postaviti pitanje da li je takvo pravo na žalbu stvarno i djelotvorno ili je svedeno na puku formalnost. Ne govorimo ovdje o običnoj procesnoj grešci ili formalnom propustu. Govorimo o pravu čovjeka na slobodu i o obavezi suda da njegovu žalbu razmotri hitno, stvarno i efikasno. Uostalom, upravo je Ustavni sud Crne Gore u svojoj praksi ukazao da ovakvo postupanje može praktično obesmisliti sudsku kontrolu pritvora.

Zato je pitanje koje postavljam vrlo jednostavno: ako se o žalbi ne odluči gotovo dva mjeseca, a u međuvremenu drugi, instanciono viši sud donosi novu odluku o produženju pritvora za još tri mjeseca – gdje je onda stvarna, a gdje samo formalna zaštita prava okrivljenog?", pitao je on.