Mićović: Gašović nije sačinjavao spiskove i crvenom olovkom zaokruživao imena lica i tako određivao njihovu sudbinu

Čitanjem zapisnika sa sjednica vlade Srpske Republike – Bosne i Hercegovine iz 1992., godine, odluka centralne Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika, te akata MUP-a i ostalih pisanih dokaza, danas je u Višem sudu u Podgorici nastavljeno suđenje Zoranu Gašoviću, optuženom za zločin protiv čovječnosti tokom rata u BIH.

Predsjednik specijalnog vijeća sudija Simo Rašović u dokaznom postupku pročitao je akt MUP-a Srpske Republike od 29. jula 1992., koji je potpisao Tiomir Glavaš, načelnik srpske stanice milicije “Hadžići”.

Advokat Danilo Mićović, branilac okrivljenog Gašovića, ovaj dokaz je ocijenio da ide u prilog odbrani.

“Iz ovog dokaza proizilazi da je sve odluke o zarobljenicima donosio MUP Srpske Republike, da su te akte potpisivali načelnici i drugi šefovi odjeljenja i da su ih izvršavali policajci. U ovom slučaju, naredbu je izvršavao policajac Branislav Mijatović, koji je bio potčinjeni Glavašu. Dok su Mijatoviću bili potčinjeni ostali policajci, među kojima i optuženi Gašović, koji ovdje nije imao zaduženja. Dakle, Zoran Gašović, apsolutno nije donosio naredbe, niti je pravio spiskove ratnih zarobljenika, već je radio u okviru svojih zadataka kao policajac najniži u rangu. On je ovdje optužen, a Mijatović i Glavaš koji su bili nadređeni, ne sjede na optuženičku klupu. Sve ovo ukazuje na besmisao vođenja ovog postupka jer se sudi čovjeku koji nikada nije bio ono čime ga optužba predstavlja”, naveo je Mićović.

Nakon što je sud pročitao spisak od 111 zatvorenika u KPD “Butmir”, odbrana je ocijenila da i ovaj dokaz ide u korist optuženom Gašoviću.

“Iz ovog dokaza proizilazi da ove spiskove nije sačinio Gašović, niti je u tome učestvovao”, smatra Mićović.

U dokaznom postupku pročitan je dopis centralne Komisije za razmjenu zarobljenika, koji je potpisao Dragan Bulajić. Branilac optuženog je istakao da iz ovog akta proizilazi da Gašović u njemu nije učestvovao, već da su sve odluke za ratne i civilne zarobljenike, najčešće donošene od strane Komisije. “Optuženi Gašović nije imao uticaja na bilo kakvu odluku, niti su do njega mogle doći informacije šta je odlučivano i na koji način će odluke biti sprovedene,” istako je advokat Mićović.

Pročitan je dopis centralne Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika od 18. juna 1992., te prema spisku bilo je 59 imena za razmjenu. Odbrana je navela da je te odluke najčešće potpisivao predsjednik Komisije.

“Ne stoji tvrdnja SDT-a i pojedinih svjedoka da je optuženi Gašović donosio odluke, niti je sačinjavao spiskove i crvenom olovkom zaokruživao imena lica, na koji način je određivao njihovu sudbinu”, kazao je Mićović i nastavio.

“Neko drugi je vodio evidenciju o ratnim zarobljenicima i odlučivao o njihovim sudbinama. To je bio veoma uređen sistem na državnom nivou za funkcionisanje državni organa u ratnim uslovima.

Advokat Dalibor Tomović, punomoćnik oštećene Nišić Feride, ukazao je sudu da je od strane ministarstva pravosuđa Srpske Republike konstatovano da je došlo do kršenja ljudskih prava u Kazneno popravnim domovima u “Hadžićima”.

Advokat Mićović je naveo da ukoliko je došlo do kršenja ljudskih prava zarobljenika, optuženi Gašović u tome nije učestvovao, već da su sve odluke donešene na najvišem državnom nivou.

U optužnici SDT-a se između ostalog navodi da je okrivljeni Zoran Gašović vršio preseljenja, porobljavao bosanske Muslimane i učestvovao u ubistvima. To se dešavalo od juna do decembra 1992., kada je vršen sistematski napad vojske Republike Srpske i od paravojnih formacija. Zarobljeni civili su odvedeni u policijsku stanicu opštine Hadžići i takozvanu garažu.

Mučio je Zaima Bećirovića mjesec dana, a nakon ispitivanja ga udarao šakom, od čega je izgubio svijest.

U optužnici se navodi i da je udarao palicom i mučio Avda Hisovića, kao i Aliju Bašića, Adila Bećirovića, Šefka Musića, Mehdi Ibrahima i Smaila, a Ekrema Haskovića prijetio da će ga ubiti. Muja Musića je tukao, dok je 20. 05. 1992., Armina Bećirovića zatvorio u garaži, te udarao pištoljem, puškom i palicom. Suada Musića je porobio bez pravnog osnova, a sve na osnovu vjere i nacionalnosti. Oštećenoj je, navodi se u tužilačkom aktu, stavio nož pod vrat, iscijepao joj košulju i silovao je koja je bila trudna.

U optužnici je navedeno da su držani u nehumanim uslovima. U selu Musići je ubijeno od 10 članova te porodice. Jednom civilu je ugašena cigareta na licu...

Potom se Gašoviću na teret stavlja da je zaokružio 49 lica bosanskih Muslimana, koji su odvedeni u kasarnu u Lukavici, od čega njih 48 se vodi kao nestali . U decembru 1992., je prema optužnici, pomogao u prislinom preseljenju iz Hadžića u Vogošću, u čemu je aktivno učestvovao.