Ubistvo žene u Baru, za koje policija sumnjiči njenog vanbračnog supruga, koji je potom izvršio samoubistvo, ponovo je otvorilo pitanje efikasnosti sistema zaštite žena od nasilja i sposobnosti institucija da na vrijeme prepoznaju opasnost od smrtnog ishoda.
Izvršna direktorica Centra za ženska prava (CŽP) Maja Raičević upozorava da uprkos uvođenju femicida u Krivični zakonik, institucije i dalje ne procjenjuju rizik od najtežeg nasilja na zadovoljavajući način, zaštitne mjere ne prate sistemski, a preporuke za otklanjanje ranijih propusta nisu dovoljno sprovedene.
U utorak je u tom gradu ubijena D. K., koja je podlegla povredama u Opštoj bolnici pošto je, kako sumnja policija, u nju pucao vanbračni suprug Z. S., a potom izvršio samoubistvo.
Raičević je za “Vijesti” kazala da prema preliminarnim informacijama koje je dobila, nasilje u ovom slučaju nije ranije prijavljivano institucijama. Najavila je da će CŽP zatražiti zvanične podatke kako bi utvrdio da li je ubistvo moglo biti spriječeno i da li je bilo propusta nadležnih.
“Ako postoji dugotrajno nasilje, ako je ono prijavljeno ili su institucije na drugi način obaviještene, postoje velike šanse da se predvidi i spriječi femicid. Uslov je pravilna i redovna procjena rizika prema jasno utvrđenim pokazateljima”, kazala je i poručila da svako ubistvo žene mora otvoriti pitanje šta je sistem znao i preduzeo.
Prema njenim riječima, najveći problem nije samo u zakonskim rješenjima, već u njihovoj primjeni, nedovoljnoj saradnji institucija i izostanku kontinuirane zaštite žena koje su izložene nasilju.
“Rizik se ne prati kao dinamičan proces, institucije međusobno ne sarađuju u dovoljnoj mjeri, nema neophodne koordinacije, zaštitne mjere se ne prate sistemski, niti njihovo kršenje ima automatsku posljedicu, što sve može ugroziti zaštitu žrtava”, kazala je Raičević.
Posljednjem ubistvu u Baru prethodila su dva femicida u razmaku od 48 sati u maju ove godine. Prema podacima koje je Centar za građansko obrazovanje (CGO) objavio u novembru 2025, tokom te godine počinjena su četiri femicida.
Prema podacima iz Drugog periodičnog izvještaja o primjeni Međunarodnog pakta za ekonomska, socijalna i kulturna prava, tokom 2025. formirano je 1.877 tužilačkih predmeta zbog nasilja u porodici, naspram 977 u 2024. godini.
Propusta bilo, preporuke nisu ispoštovane
Na pitanje “Vijesti” o analizama prethodnih femicida i eventualnoj odgovornosti nadležnih, Raičević je kazala da je Operativni tim za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, čija je članica, analizirao postupanje institucija prije ubistava žena.
“U nekim od slučajeva ubistava žena, gdje su postojale ranije prijave, ukazao je na konkretne nepravilnosti i redovno davao preporuke nadležnim institucijama i izvještavao Vladu o njima. Te preporuke, nažalost, nisu ispoštovane u dovoljnoj mjeri”, kazala je.
Ocijenila je da ljudska prava žena i djece nisu prioritet Vlade, uprkos slučajevima koji su, prema njenim riječima, pokazali slab nadzor nad njihovom zaštitom.
Kao određeni pomak izdvojila je brže i odlučnije reakcije tužilaštva, koje je obavezno da postupa po uputstvu vrhovnog državnog tužioca.
Iz Ministarstva pravde su “Vijestima” odgovorili da zakonodavstvo predviđa disciplinsku, prekršajnu i krivičnu odgovornost službenika, zavisno od utvrđenih propusta i zakonskih uslova. Naveli su da svaki eventualni propust treba ispitati i, kada postoje uslovi, utvrditi odgovornost. Međutim, u odgovorima nisu naveli primjere utvrđene odgovornosti službenika nakon ranijih femicida.
Bez ključnih mjera zaštite
Iz Ministarstva pravde podsjetili su da je Skupština 16. septembra 2026. usvojila izmjene Krivičnog zakonika, kojima je rodno motivisano lišenje života žene ili drugog lica uvršteno u teško ubistvo.
Za to djelo propisana je kazna zatvora od najmanje deset godina ili dugotrajnog zatvora.
Naveli su i da je 31. jula usvojen Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, kojim su, prema njihovom objašnjenju, unaprijeđeni hitno postupanje, saradnja institucija i pomoć žrtvama.
Izmjenama Zakonika o krivičnom postupku, koje su stupile na snagu 17. septembra, dodatno su uređena prava žrtava, procjena posebnih potreba, zaštita od zastrašivanja i ponovne viktimizacije, kao i stručna podrška.
Raičević, međutim, upozorava da sama činjenica da je femicid dobio mjesto u Krivičnom zakoniku nije dovoljna da se ženama obezbijedi djelotvorna zaštita.
Ukazala je da član 144 ne navodi okolnosti koje upućuju na rodni motiv, poput kontrole, proganjanja, prijetnji ili ubistva nakon što žena odluči da prijavi ili napusti nasilnika.
“Primjena ove odredbe zavisi od toga kako će tužioci i sudije sagledavati i obrazlagati rodni motiv ubistva”, kazala je.
Posebno je kritikovala to što, uprkos zahtjevima CŽP-a, u Zakonik o krivičnom postupku nisu uvedene zaštitne mjere udaljenja iz stana i zabrane približavanja, uznemiravanja i kontaktiranja, koje postoje u prekršajnom postupku.
“Ove zaštitne mjere nisu dostupne žrtvama dok traje krivični postupak, a upravo je tada, uz period nakon napuštanja veze, rizik od najtežeg nasilja najveći”, upozorila je.
U Ministarstvu pravde saglasni su da samo propisivanje krivičnih djela i strožih kazni nije dovoljno da se spriječi svaki smrtni ishod.
Naveli su da je potrebno pravovremeno prepoznati rizik, reagovati na prijetnje i prijave, razmjenjivati informacije i koordinisano pružati zaštitu.
“Slabosti sistema ne mogu se otkloniti isključivo izmjenama krivičnog zakonodavstva, već zahtijevaju kontinuirano unapređenje prakse svih nadležnih institucija, i jačanje njihovih kapaciteta”, saopštili su.
Procjena rizika pri svakoj prijavi nasilja
Raičević smatra da je neophodno uvesti obaveznu, standardizovanu procjenu rizika pri svakoj prijavi nasilja, koja bi se ponavljala tokom postupka.
Posebna pažnja, kako je objasnila, mora se posvetiti prijetnjama smrću, posjedovanju oružja, napuštanju nasilnika i kršenju zaštitnih mjera, jer takve okolnosti mogu ukazivati na povećanu opasnost od najtežeg nasilja.
“Zaštitne mjere moraju se uvesti i u Zakonik o krivičnom postupku, uz obavezno praćenje njihovog sprovođenja i automatsku reakciju na svako kršenje”, kazala je.
Zatražila je i obavezujuće smjernice za tužilaštva i sudove o rodnom motivu, sprovođenje preporuka Operativnog tima uz rokove i nadzor, kao i evidenciju svih ubistava žena, nezavisno od pravne kvalifikacije, sa podacima o ranijim prijavama i mjerama zaštite.
Ukazala je i na potrebu bolje koordinacije policije, tužilaštva, socijalnih i zdravstvenih ustanova, kao i stabilnog finansiranja ženskih servisa podrške.
Prema njenim riječima, CŽP godišnje pruža pet puta više usluga besplatne pravne pomoći nego država, bez ijednog eura podrške za taj rad.
Djeca ubijenih žena bez posebne podrške
Raičević je upozorila i na položaj djece čije su majke ubijene, ocjenjujući da država ne obezbjeđuje posebne mjere dugoročne podrške za njih.
“Država ih ne čuje i ne vidi, nema nikakve posebne mjere kojima bi ih podržala, već ih ostavlja da se sami nose sa nesagledivom traumom i životnim teškoćama koje nastupaju nakon što izgube njegujućeg roditelja”, kazala je.
Podsjetila je na slučaj djece žrtve femicida koju su, prema navodima policije, zlostavljali hranitelji na Cetinju.
Navela je da je CŽP ministarstvima pravde i socijalnog staranja dostavio predlog dugoročne psihosocijalne podrške, kao i pomoći u stanovanju i obrazovanju djece čije su majke ubijene.
“Tražimo da se ove mjere podrške bez odlaganja primijene u odnosu na djecu žrtava femicida. Država im to duguje, to je najmanje što može da uradi za njih kad im već nije zaštitila majku”, poručila je Raičević.
Protivrječno uvoditi femicid, a istovremeno slabiti zaštitu od seksualnog nasilja, poručila je Raičević
Kritike i zbog promjene definicije silovanja
Osim nedostataka u zaštiti žena od nasilja i primjeni odredbe o femicidu, Raičević je kritikovala i izmjene Krivičnog zakonika koje se odnose na silovanje.
Tvrdi da je iz definicije tog krivičnog djela uklonjen izostanak slobodno datog pristanka, suprotno Istanbulskoj konvenciji.
Podsjetila je da je Crna Gora ranije bila među prvih deset evropskih zemalja koje su takvu definiciju uvele.
“Ova neshvatljiva izmjena već proizvodi vrlo obeshrabrujuće posljedice za žrtve ovog krivičnog djela, zbog čega smo Ministarstvu pravde uputile zahtjev za hitne izmjene i vraćanje prethodne definicije za koju smo se godinama zalagale”, kazala je.
Ocijenila je da je protivrječno uvoditi femicid u Krivični zakonik, a istovremeno, kako smatra, slabiti zaštitu od seksualnog nasilja.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
