Crna Gora predvodi region, ali do životnog standarda EU dijele je 32 godine

Crna Gora ima najviši stepen poklapanja sa prosjekom EU u pogledu životnog standarda, 69 odsto nivoa Evropske unije (EU), ali bi joj sadašnjim tempom napretka bile potrebne 32 godine da dostigne EU.

To je poručeno sa konferencije povodom predstavljanja nalaza istraživanja „Koliko smo zaista blizu EU: Rezultati indeksa konvergencije“, koje, kako prenosi PR Centar, pruža detaljan pregled udaljenosti Crne Gore od standarda i prosjeka EU, po metodologiji koju je Institut alternativa pripremio sa Bečkim institutom za međunarodne ekonomske studije (wiiw).

Na osnovu skoro 50 indikatora, analiziran je kvalitet života u Crnoj Gori u osam ključnih oblasti: ekonomija, socijalna politika, zdravstvo, obrazovanje, životna sredina, upravljanje, digitalizacija i infrastruktura, uz proračun vremena potrebnog za dostizanje EU standarda.

Marko Sošić iz Instituta alternativa je, predstavljajući nalaze istraživanja, istakao da će Crnoj Gori, ako nastavi sadašnjim tempom, biti potrebna 21 godina da dostigne prosjek EU, kada je riječ o ekonomiji.

„Međutim, ono što zabrinjava u ovoj oblasti je to da iako primanja rastu, produktivnost se ne kreće istim uzlaznim tokom. Neki konkretniji pokazatelji razvoja, kao što su ulaganje u osnovna sredstva se vrlo sporo razvijaju, biće potrebno više od 100 godina da dosegnemo prosjek EU ako nastavimo ovim tempom“, objasnio je Sošić.

Kada je u pitanju socijalna zaštita, Crna Gora je, kako je kazao, po nekim indikatorima čak i bolja od prosjeka EU, a u pitanju je rodni jaz u zaposlenosti. Uprkos rastu u ekonomskom stubu, strukturni problem su nejednakost i siromaštvo. Stopa rizika od siromaštva je čak porasla u 2025. godini, kazao je Sošić.

Što se tiče zdravstva, kako je primijetio, Crna Gora u odnosu na region stoji ponajbolje. „Ali ono što zabrinjava je da što se tiče usluga – kao što su broj kreveta i broj ljekara – značajno zaostajemo“, rekao je Sošić.

Prema njegovim riječima, vrijednosti za Crnu Goru u oblasti obrazovanja su relativno visoke, ali nije najbolja.

„I Sjeverna Makedonija, i Srbija i Bosna i Hercegovina su bliži od nas prosjeku EU. Jedan od indikatora koji ovdje najviše zabrinjava su rezultati testiranja. PISA testiranje je kod nas hronično loše, uprkos napretku koji smo imali ove godine. Opet zaostajemo za svima u regionu i biće nam potrebno 100 godina, ovim tempom, da stignemo prosjek EU u toj oblasti. Jedan od zabrinjavajućih indikatora je koliko mladih upisuje visoko obrazovanje, gdje imamo pad i udaljujemo se od prosjeka EU. Neki indikatori jesu visoki, kao što je upis u predškolsko obrazovanje - ali analiza pokazuje dramatičnu nejednakost, u pogledu zastupljenosti djece iz manjinskih zajednica kao i otežan pristup djeci u sjevernim i ruralnim područjima“, saopštio je Sošić.

Kada je u pitanju zaštita životne sredine, to je jedna od najgorih oblasti za cijeli region.

„Jedino što nas vadi je udio obnovljive energije. Sve ostalo, pogotovo upotreba otpada koji se ne odlaže pokazuje jedan od najgorih rezultata. Tu se udaljavamo od EU. Čak ni za 100 godina ne možemo stići prosjek EU“, primijetio je Sošić.

U oblasti upravljanja, kako je rekao, jedan od indikatora koji se u međuvremenu pogoršao je stabilnost, predvidljivost i kvalitet regulative i po njemu se Crna Gora čak udaljava od EU.

„U oblasti digitalizacije smo na dnu ljestvice u regionu. Interesantno je da smo dobri u onome što je zasluga privrede, pojedinaca, a sve gdje nadležna država, npr. e-usluge, tu smo među lošijima u regionu“, kazao je Sošić.

Crna Gora je, što se tiče infrastrukture, među najgorima u regionu. „Ne udaljavamo se, ali se vrlo sporo približavamo i imamo preko 100 godina da se uskladimo sa prosjekom EU“, rekao je Sošić.

Ana Milinković iz Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije pojasnila je da su razvili četiri scenarija za pristupanje EU, a to su puno članstvo u EU, pristup fondovima EU, pristup jedinstvenom tržištu i institucionalne reforme.

„Dobijanje punopravnog članstva u EU ostvaruje najveći uticaj na ubrzavanje procesa konvergencije, ali i ovi parcijalni scenariji dosta doprinose pogotovo u određenim oblastima. Recimo, u oblasti digitalizacije, gdje je značajan izvoz IT usluga, pristup jedinstvenom tržištu zapravo radi manje-više isti posao kao punopravno članstvo“, rekla je Milinković.

One oblasti koje ostaju problematične, na koje čak ni najpovoljniji scenario ne utiče ukoliko se ništa ne promijeni su, kako je rekla, infrastruktura i obrazovanje i to je prisutno u skoro cijelom regionu.

„Članstvo u EU pravi razliku i veoma je značajno, ali sa druge strane i ono što se radi unutar naših država, ono što je našim rukama, u rukama naših vlasti, takođe je veoma bitno“, smatra Milinković.

Profesorica Maja Baćović sa Ekonomskog fakulteta pojasnila je da, kada je riječ o ekonomskom dijelu, konvergencija pokriva period od 2021. do 2025. godine, ali je važno znati da je 2021. postpandemijska godina u kojoj je bilo 13,5 odsto realnog rasta bruto domaćeg proizvoda, koji nije, kako je pojasnila, posljedica stvarnog rasta kapaciteta i proizvodnje u Crnoj Gori već više povratak na početno stanje iz 2019. godine.

„Tako 13,5 odsto ekonomskog rasta u petogodišnjem periodu u značajnoj mjeri može da učini prosječnu godišnju stopu rasta snažnijom nego što ona dugoročno, ili srednjoročno jeste. Treba uvažiti i činjenicu da smo mi u ovom petogodišnjem periodu imali dvije izuzetno intenzivne mjere ekonomske politike u smislu administrativnog povećanja zarada“, pojasnila je Baćović.

Kapital, kvalitetna radna snaga, infrastruktura, inovacije, institucije, digitalizacija su osnove i stubovi dugoročnog ekonomskog razvoja, a Crna Gora je, kako je rekla, u tim oblastima prilično daleko od onoga što je evropski prosjek.

„To su definitivno upozoravajući signali. Na rastu potrošnje ne možete da bazirate dugoročni ekonomski prosperitet bilo koje zemlje. Izvještaj sa stanovišta dugoročnog razvoja crnogorske ekonomije jeste upozoravajući i nadam se da će ga oni koji kreiraju ekonomske politike ozbiljno shvatiti“, poručila je Baćović.

Profesorica Gordana Đurović iz Crnogorske panevropske unije primijetila je da bi u oblasti zdravstva još malo trebalo razviti metodologiju u smislu zamjene ili dodatka nekog indikatora koji bi objektivizirao opštu sliku kvaliteta zdravstvenih usluga.

Smatra da je Crna Gora dosta cijene platila za ovo gdje je danas, a to je da ima 21 pregovaračko poglavlje zatvoreno.

„U smislu usvajanja strožijih evropskih standarda i naša privreda čekajući Euromodel da preživi 1. januar i onda čekajući još dvije godine da preživi prvi dan članstva, je sa razlogom zabrinuta. Postavlja se pitanje da li značajnom dijelu mikro preduzeća prijeti potencijalno smanjenje broja zaposlenih, što bi bila vrlo negativna cijena modela koji treba da poveća životni standard prosječnog radnika, ili prosječnog građanina“, smatra Đurović.

Poruka istraživanja i atmosfera koja vlada u Crnoj Gori je, kako je kazala, da članstvo u EU ima mnogo više koristi nego troškova.

„Prva godina je turbulentna, ima mnogo izazova za privatni sektor, ali već u drugoj godini i postepeno kad idemo ka srednjem roku, kompanije se uključuju, nova partnerstva se prave, projekata je mnogo više, apsorpciona moć raste i zemlja ima pozitivne efekte članstva“, istakla je Đurović.

Predstavnica Fondacije za otvoreno društvo Bilsana Bibić kazala je da Crna Gora ubrzano zatvara pregovaračka poglavlja i da je kraj pregovora na vidiku.

„To je uspjeh koji zaslužuje čestitke. Ovo drugo mjerilo je ono koje broji ovaj izvještaj. Crna Gora od šest zemalja Zapadnog Balkana možda jeste ponajbliža životnom standardu Evropske unije. Tako da ovo nije protivteža dobrim vijestima iz Brisela, nego druga polovina jedne iste priče“, vjeruje Bibić.

Ali biti predvodnik unutar regiona, kako smatra, nije isto što i stići na cilj.

„Jaz u odnosu na Evropu je i dalje stvaran. Zatvaranjem poglavlja zaslužujemo mjesto za stolom. Međutim, zatvaranje ovog jaza je to čemu to mjesto ustvari služi. Crna Gora je postala dosta uspješna u usklađivanju sa Evropom na papiru, ali da ta pravila zažive u praksi je prostor u kojem treba da radimo. Strategije se usvajaju prije nego što institucije dobijaju kadar, sredstva i ovlašćenja da ih sprovedu. Zakoni se donose, podzakonski akti, budžeti i primjena slijede malo sporije“, ukazala je Bibić.

Članstvo stvarno ubrzava konvergenciju u mnogim oblastima ali u nekima poput obrazovanja, zdravstva, upravljanja, kako smatra, ne zatvara jaz samo po sebi i „tu mi moramo da sprovedemo svoje reforme“.

Zaključila je da se konvergencija u regionu dešava, ali je jako spora i slični trendovi su vidljivi u svim državama.

Sabina Lange ispred Think Europe Instituta primijetila je da su infrastruktura, obrazovanje i zdravstvo oblasti u kojima ima posebno mnogo posla, ali u kojima EU ima relativno malo nadležnosti, i tu države same treba da urade mnogo.

„Gotovo sve države članice EU su male države i problemi u regionu, ali i drugdje, čine im se prevelikim da bi se sa njima same uhvatile u koštac. Ali ako se udruže, ako pet država članica zajedno dođe sa projektom, efekat je sigurno veći. To pokušavamo i ovim da pokažemo: da se možete udružiti, jer jedna zemlja, pogotovo mala, to sama ne može“, kazala je Lange.

Kompletno istraživanje dostupno je na: converge2eu.