Nakon više od 25 godina provedenih u privremenom smještaju, Pljevljak Radomir Jović zajedno sa suprugom i sinom mogao bi se uskoro naći na ulici. On je dobio usmeni nalog od rukovodstva Vodovoda, da se iseli iz kuće, u kojoj je kao radnik tog preduzeća dobio nužni smještaj 1990 godine.
Kuća, pokraj izvorišta Breznica, vlasništvo je Vodovoda i u nju je smješteno pupno postrojenje, hlorna stanica a dio u kojima živi Jović bio je kancelarijski prostor koji su koristili dispečeri.
Jović 31 godinu radi kao dispečer u Vodovodu a poslednjih godina, sam se danonoćno brinuo o vodoizvorištu Breznica sa kojeg se dio grada snabdijeva vodom.
„Teško je i posmisliti da se čovjek pred kraj radnog vijeka može naći na ulici i ostati bez krova nad glavom. Bio sam prinuđen da se uselim u ovih tridesetak kvadrata, zbog loše materijalne situacije. Operisan sam od karcionoma debelog crijeva, liječen sam od tuberkuloze a imam i deformaciju kičme. Na jedno uvo čujem svega 20 odsto a na drugo totalno sam gluv. Uprkos lošem zdravlju nastavio sam da radim. Iako sam o postrojenju brinuo 24 sata dnevno, meni su samo obračunavali osmočasovno radno vrijeme. Nikada mi nisu isplaćivali prekovremeni rad“, tvrdi Jović koji je podnio tužbu pritiv firme u kojoj radi, tražeći isplatu prekovremenog rada i 10.000 eura, koliko je 2010. godine Upravni odbor odobrio za rješavanje stambenog pitanja.
Jović u ovom privremenom smještaju uz pumpno postrojenje na izvorištu živi od 1990. godine
Jović kaže da mu je nalog za iseljenje rukovodstva firme prenio jedan od ranika, ostavljajući mu rok od mjesec dana da se iseli.
“Rečeno mi je da moram da se iselim, jer planiraju da uvedu smjenski rad na postrojenju, pa im je ovaj prostor potreban za boravak radnika. Ja sam poslije toga otišao kod direktora i rekao sam mu da ću ja ukoliko budem morao da se iselim sa porodicom doći u njegovu nakcelariju jer nemam gdje da boravim. Na ulicu neću a u podstanare, sa ovakvom platom ne mogu ići. Ja sam svjestan da ovo nije moje, ali tražim da mi pomognu da nekako riješim svoje stambeno pitanje ili mi zaposle sina, koji trenutno ne radi i ja ću se iseliti“, ističe Jović .
Uslovi u kojima je radio i živio, bili su nepodnošljivi, ali pristao je da tu boravi na sve zbog lošeg materijalnog stanja.
“Savjesno sam posao radio i po noći i danju. Radeći ovaj posao ostao sam i bez zdravlja jer je bilo nepodnošljivo raditi i življeti u prekomjernoj buci, koje uzrokuju pumpna postrojenja, velikoj vlazi i velikom elektromagnetnom polju koje je pravi trafostanica. Zbog curenja hlora više puta sam završio u bolnici zbog trovanja, jer je korišćen zaostali sistem horisanja, koji je zahtijevao česte intervencije. Često sam noći morao da ustajem da radim kada bi pumpe izbacile. S obzirom da se kuća nalazi u uvali okružena kamenim liticama, sa zmijama smo se svakodnevno susretali. Jednu sam prije neki dan ubio u dvorištu. Često smo i plavili u vrijeme povećanih vodostaja, ali sam ja i moja porodica sve to izdržavali, jer smo bili zadovoljni što imamo kakav takav krov nad glavom. Zbog ovog posla nisam mogao sa porodicom nikad da odem na odmor. Jedino sam sa posla odsustvovao kada sam bio bolestan“, ističe ovaj šesdesetogodišnjak.
Jović je zakazao i prijem kod predsjednika Opštine kako bi ga upoznao sa svojom situacijom.
Iz Vodovoda kažu da su samo razgovarali o iseljenju
U Vodovodu tvrde da još nikakav zvanični nalog Joviću nijesu dostavili za iseljenje, osim što su sa njim obavili razgovor.
„Nikakav zvanični nalog Joviću još uvijek nismo dostavili, osim što smo sa njim vodili razgovor o tome da bi trebao da se pripremi da se iseli jer su nam prostorije potrebne da bi na postrojenju organizovali rad po smjenama“, rekao je službenik Vodovoda Mladen Dragašević.
On tvrdi da su Joviću nudili i da mu pomognu da preko Centra za socijalni rad pronađu smještaj, ali da je on to odbio.
Bonus video:
