Studenti Odsjeka za srpski jezik i južnoslovenske književnosti Filozofskog fakulteta u Nkišiću uputili su javnosti otvoreno pismo kojim, kako navode, žele da se obrate javnosti u vezi sa "lažnim iskazima, klevetama, optužbama i malverzacijama kojima se ovih dana zasipaju mediji od strane profesorice Tatjane Bečanović i njenih "sljedbenika"".
Pismo objavljujemo integralno:
"Studenti srpskog jezika i književnosti obraćaju se crnogorskoj javnosti u vezi s klevetama kojima se posljednjih dana na našu štetu zasipaju mediji, prije svih jedan koji s nama nije kontaktirao nijednom.
Ovo saopštenje pišemo isključivo u želji da koliko-toliko ublažimo pritisak koji se vrši na vijeće univerzitetskog Suda časti, očito s namjerom da ono popusti i donese odluku koja bi profesorici Tatjani Bečanović omogućila da nastavi s radom na kakav smo se požalili. Pritisak se dakako vrši i na nas, ali mi od istine nećemo da odstupimo. Ne nastojimo da pridobijemo javnost jer njeno mnjenje na spor nikako ne utiče, niti bi smjelo uticati. Nadamo se pak da ćemo konačno izazvati reakciju studentskih predstavnika (koji nam se nijednom nisu obratili s ponudom da pomognu), te ombudsmana i javnih tužilaca, koji su dužni da ocijene je li uvreda na etničkoj i(li) nacionalnoj osnovi iskaz tipa „u meni nažalost teče i srpska krv“ i je li prijetnja iskaz tipa „platićete mi vi Srbi“.
Nemoguće je odgovoriti na sve izjave studenata Odsjeka za crnogorski jezik i književnost, a neke su toliko besprizorne da ih je nepristojno citirati. Tako naše kolege tvrde da su sve što znaju o književnosti naučili od jednog profesora; kakav god on bio, valjda se uči ne samo od njega, nego i iz odgovarajuće literature (da ne govorimo o tome da na njihovom odsjeku pored pomenute profesorice nastavu književnosti drži još nekoliko profesora, pa ni o tome da se o književnosti na ovaj ili onaj način uči već od vrtića).
S gnušanjem odbacujemo insinuacije da smo instruirani. Na žalbu smo se odlučili sami, mada smo oklijevali iz straha da će nas profesorica i njeni epigoni provući kroz medijsko blato, što se naposljetku i desilo. Ipak, ni slutili nismo da ćemo biti optuženi da lažemo samo zato što smo se drznuli da izgovorimo istinu (odavno poznatu mnogima), a još manje da će profesorica nastaviti da nas vrijeđa. U nekolika je navrata izjavila, nazivajući nas špijunima, da onakav tekst žalbe ne umijemo da sastavimo (iako smo studenti jezika i književnosti, dakle dvostruko kompetentni da sastavimo bilo kakav tekst), da su nam ga sastavili profesori. Izjavu smo napisali sami. A ko piše izjave njenih studenata, ne znamo niti nas zanima. Budući da se u njima ističe i ono što se na Fakultetu navodno događalo devedesetih godina, autor im je vjerovatno neko drugi, dosta stariji. O potpisima kojima su potkrijepljene nećemo polemisati; odlično znamo kako su prikupljeni, pribavili smo i dokaze, ali ćemo ih sve prepustiti nadležnima onda kad za to dođe vrijeme. Zasad je dovoljno reći tek toliko da su svi na posebnom listu papira iako je na prethodnom ispisano samo nekoliko redova.
S obzirom na to da je sva ova hajka na nas (a ne na nju) pokrenuta zbog ocjene koju smo joj dali na anketi, apelujemo da se najzad objave i ocjene koje je dobila od studenata na odsjecima za anglistiku i rusistiku.
Sa žaljenjem konstatujemo da se u ovom obraćanju nijedan iskaz ne odnosi na suštinu problema, razloge zbog kojih smo se žalili dekanu i prodekanu za nastavu. Primorani smo naime da se upletemo u raspravu čiji su jedini sadržaj trice i kučine nedostojne akademske zajednice, a jedini cilj da nasilnika predstave kao žrtvu, i to ni manje ni više nego zavjere. U toj raspravi nijedna naša pritužba nije opovrgnuta, ukazivalo se isključivo na aspekte koji su im marginalni (poput stila), što je najbolji dokaz da su sve osnovane. Uostalom, krivica se utvrđuje na sudu, a ne u medijima, koji bi ovim pitanjem trebalo da se bave što manje, naravno pod uslovom da nisu oglasna tabla pojedinaca kivnih što su se svojom zaslugom našli u nezavidnom položaju."
Bonus video:
