Kineskinja Zhao ZhiYi ima 19 godina i od ove školske godine je student Ekonomskog fakulteta u Podgorici.
Prva je iz grupe mladeži koja će u narednom periodu obrazovanje nakon srednje škole nastaviti na nekom od fakulteta Univerziteta Crne Gore.
“Ovdje me zovu Zoi”, napominje djevojka, koja dolazi iz Baodinga, u provinciji Hebeji, prvog ekološkog grada u Kini.
Zoi već osam mjeseci uči crnogorski jezik sa profesoricom Marijom Glavatović.
“U Kini malo ljudi zna crnogorski i ovo je dobra prilika da ga naučim i koristim u poslu”, kaže ova djevojka koja radi i kao recepcionerka u Kina medikal, klinici kineske tradicionalne medicine u Podgorici.
Učenje crnogorskog joj nije teško palo.
“Učim svakog dana. Marija mi objašnjava na engleskom, tako mi je lakše. Osnovne izraze sam naučila brzo, sada učim nešto komplikovanije stvari pa se nadam da će moj crnogorski biti još bolji u budućnosti”, kaže Zoi, dodajući da joj u učenju najteže padaju padeži.
Osnivači škole na kojoj će kineska omladina učiti crnogorski jezik, kažu da su se za tako nešto odlučili jer u Crnoj Gori nema dovoljno tumača za kineski. Kao i u slučaju Zoi, da bi dobili priliku da studiraju ovdje, oni će morati da vladaju engleskim jezikom. Svoje prijave šalju specijalizovanim agencijama u Kini, gdje potom prolaze kroz testiranja.
Po dolasku u Crnu Goru, godinu dana će učiti crnogorski, te nakon toga moći da upišu bilo koji od fakulteta na Univerzitetu.
Škola crnogorskog za kinesku omladinu je registrovana u februaru, kada je dobila i licencu za rad, kaže Zoi.
Iako se opredijelila da studije završi ovdje, nije sigurna da li će i njena budućnost biti u Crnoj Gori. “Zasada ne znam. Nadam se da ću četvrtu godinu završiti u Australiji ili na Novom Zelandu, a onda ću se vjerovatno vratiti u Crnu Goru, kazala je ona.
U Kini se u školi provodi i po 10 sati
“Vaša mi se zemlja svidjela, ljudi su ljubazni, a okolina lijepa i željela sam da je upoznam, ”rekla je.
Upoređujući način života i obaveze koje mladi imaju ovdje i u Kini, ona je rekla da djeca u Kini veliki dio vremena provode u školi. “Čak i po deset sati”, kaže. Dok studiraju, oni žive u školskom domu jer su fakulteti najčešće van njihovog grada. A tokom raspusta, kako je kazala, najradije putuju i upoznaju nove ljude i kulture. “Kina nema sličnosti sa Crnom Gorom. Ovdje roditelje smijete zvati imenom i djeca se mogu zaljubiti u školi. U Kini se to ne smije. U Kini se roditeljima persira”, kaže Zoi.
Ona dodaje da “vjeruje u obrazovni sistem u crnoj Gori, jer je to Bolonja, kao u Evropi”.
Bonus video:
