žene na selu

Poljoprivrednica iz Kolašina bez odmora 20 godina

Počela kampanja „Žene na selu - žene na djelu! Neka se čuje vaš glas” - podizanje svijesti javnosti o položaju žena na selu
5 komentar(a)
Svetlana Milošević, Foto: Privatna arhiva
Svetlana Milošević, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 20.02.2019. 10:29h

Svetlana Milošević, iz kolašinskog sela Plana, već 20 godina bez odmora i predaha brine o velikom domaćinstvu i porodici. Posao težak, ali za naše prilike uobičajen, i bez potrebe da se posebno vrednuje ili ističe. A upravo bi to trebalo mijenjati, što je i cilj kampanje “Žene na selu - žene na djelu. Neka se čuje vaš glas”, u organizaciji odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti Ministarstva za ljudska i manjinska prava, a u saradnji sa Fondom za žene Ujedinjenih nacija - UN Women. Cilj projekta je podizanje svijesti javnosti o položaju žena na selu i neophodnosti njihovog aktivnog uključivanja u procese donošenja odluka.

Svetlana je jedna od žena koja će tokom kampanje govoriti o svom životu i problemima sa kojima se susreće na selu. Muž i ona žive isključivo od poljoprivrede. Njen radni dan traje i po 18 sati.

„I tako 365 dana u godini. Rijetko kad u pet ujutro nijesam budna, a onda slijedi dan pun obaveza. Osim što moram da pomuzem deset krava, sirim i odradim sve kućne poslove, moja obaveza je i prodaja onoga što proizvedem”, opisuje Svetlana svoju svakodnevicu.

Da bi unovčila svoj trud, ona mora da promoviše proizvode i nalazi kupce. I tako od 1993. godine. Osnovni izvor prihoda njenoj porodici je prodaja mlijeka, mliječnih proizvoda i mesa. Smatra da do poljoprivrednika informacije sporo stižu, pa se tako propusti i prilika za konkurisanje za pomoć od državnih ili nekih drugih institucija i organizacija. 

"Rijetko kad u pet ujutro nijesam budna, a onda slijedi dan pun obaveza. Osim što moram da pomuzem deset krava, sirim i odradim sve kućne poslove, moja obaveza je i prodaja onoga što proizvedem”, opisuje Svetlana svoju svakodnevicu

„Dvadeset godina radim ovaj posao, bez prava na odmor, bez bolovanja ili slobodnih dana. Rad žena na selu je slabo vrednovan, a većina nas je bez zdravstvenog osiguranja i radnog staža. Po nekoliko mjeseci sam na katunu u Sinjavini, do nas informacije sporo i slabo stižu. Ja nemam vremana da čitam novine i gledam televiziju. Zbog toga rijetko uspijemo da konkurišemo za neku vrstu pomoći. Odlazak u državne institucije nas poljoprivrednica je prilično neprijatno iskustvo, bar prema onome što sam ja doživjela. Stiče se utisak da seljake niko ne voli”, kazala je Svetlana.

Kampanja je osmišljena kako bi se, između ostalog, promovisale uspješne žene na selu i podigla svijest javnosti o vrednovanju njihovog doprinosa ruralnom razvoju, kao i o potrebi ekonomskog osnaživanja seoskih žena.

„Ono što bismo mogli da izdvojimo kao osnovne poruke te kampanje su da su žene ravnopravni nosioci ekonomskog razvoja ruralnih područja i ravnopravni uživaoci dobiti od tog razvoja. Takođe i vrednovanje doprinosa žena ruralnom razvoju. Žene su glavni akteri opstanka i razvoja sela. Seoske žene čine četvrtinu ukupne svjetske populacije. One posjeduju samo dva odsto zemlje, dok od svih poljoprivrednih prihoda dobijaju samo jedan odsto. U Crnoj Gori muškarci su najčešće nosioci porodičnih poljoprivrednih gazdinstava, čak 87,13 odsto, dok ostale članove koji rade na gazdinstvu u najvećem broju čine žene, i to 66 procenata”, kazala je Ljubica Kostić – Bukarica, u ime organizatora kampanje.

Ona je podsjetila da je doprinos žena ruralnom razvoju nemjerljiv, i da su njihov položaj i problemi sa kojima se suočavaju, od zadovoljenja osnovnih životnih potreba do dugoročnih interesa, još veliki. Seoska žena je marginalizovana, ekonomski zavisna od drugih, oskudno obrazovana i preopterećena poslovima u kući i na imanju.

Kako je rekla, činjenica je da žene na selu mnogo rade, a imaju malo. Priznanje njihovog značaja i uloge, priznanje potrebe da se uslovi njihovog života moraju poboljšati, tvrdi Kostić - Bukarica, prvi je korak ka postizanju bolje budućnosti žena na selu. 

"Činjenica je da žene na selu mnogo rade, a imaju malo..."

“Seoske žene imaju pravo na obrazovanje i obuku, kao i na jednak pristup ekonomskim mogućnostima putem zapošljavanja, samozapošljavanja, kredita i zajmova, posebno onih vezanih za poljoprivredu. Porodični koncept bavljenja poljoprivredom uključuje neplaćeni rad žena, a nedovoljna društvena uključenost u rješavanje zajedničkih problema ostavlja seoske žene prilično izolovanim u procesima donošenja odluka. Zato im je neophodno obezbijediti ravnopravni pristup i potpuno učešće u strukturama vlasti i na taj način učiniti vidljivim njihove potrebe u kreiranju razvojnih politika sela”, naglasila je ona.

Centralni događaj kampanje je 15. oktobar, Međunarodni dan žena na selu. Tog dana će, u organizaciji odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Podgorici (Delta City), uz finansijsku podršku OSCE misije u Crnoj Gori, biti održan Sajam seoskih žena. Petnaesti oktobar je ustanovljen kao Međunarodni dan seoskih žena na konferenciji žena Ujedinjenih nacija u Pekingu 1995. godine. Države su se obavezale da ženama na selu obezbijede ravnopravan pristup i potpuno učešće u strukturama vlasti i učine vidljivim njihove potrebe i mogućnosti u kreiranju razvojnih politika sela.