Alarmantno stanje

Nestaju plaže u budvanskom zalivu

Nagla urbanizacija i pregrađivanje potoka, dovelo obalu u dramatičnu situciju, stručnjaci predlažu metod prihranjivanja
146 pregleda 3 komentar(a)
Ažurirano: 09.09.2013. 16:24h

Nagla urbanizacija, nekontrolisana izgradnja u zaleđu obale, i time pregrađivanje potoka koji su prirodno prihranjivali, učinila je da su danas plaže u budvanskom zalivu, praktično prepolovljena od erozije.

“Najveći broj crnogorskih plaža je nastao od nanosa koji su vodotoci vjekovima unosili u more. U prošlosti je postojala ravnoteža između količina nanosa koji je stizao u priobalje i erozionog dejstva talasa i morskih struja, pa su prirodne plaže bile stabilne ili su čak imale trend porasta površina. Međutim, u posljednjih nekoliko decenija uočavaju se intenzivni erozioni procesi na mnogim crnogorskim plažama, pa se njihove širine postepeno smanjuju. Čini se da je u posljednjih nekoliko decenija erozija obala i plaža u svijetu, pa i u Crnoj Gori, uglavnom uslovljen ljudskim faktorima. Ključni ljudski faktori koji utiču na eroziju crnogorskih plaža su posljedice naglog turističkog razvoja, neadekvatnih zaštitnih radova na odbrani od erozije šireg obalnog područja ili izgradnje objekata u moru i priobalju, koji su direktno izloženi udaru talasa. Plaže predstavljaju jedan od najznačajnijih prirodnih potencijala Crne Gore, a erozija plaža direktno utiče na smanjenje teritorije”, kazao je u razgovoru za “Vijesti” profesor dr Sava Petković sa beogradskog Univerziteta.

Prema njegovim riječima, tipičan primjer erozije plaža u Crnoj Gori predstavlja obala u budvanskom zalivu.

“Krajem 19. vijeka čitavo priobalje budvanskog zaliva nije bilo naseljeno. Postojao je samo Stari grad. To se jasno uočava sa stare mape ostrva Sveti Nikola i dijela budvanskog zaliva koja datira iz doba Austougarske monarhije, iz 1888. Obilje nanosa koji je iz vodotoka koji se ulivaju u more stizao u priobalni pojas, uslovilo je formiranje prostrane i široke plaže, a na ušću najvećeg vodotoka i tri pješčana spruda. No, daleko je interesantnije formiranje prevlake, koja se pružala od špica ostrva Sveti Nikola ka centralnom dijelom plaže, koja danas nosi naziv Slovenska plaža. Dužina prevlake je bila približno ista kao dužina ostrva, pa se može procijeniti da je iznosila je oko 2000 metara. Možda bi se prevlaka i spojila sa kopnom i formirala tombolo kao kod Svetog Stefana. No nagla i nekontrolisana urbanizacija priobalja Budvanskog zaliva, kao i radovi na regulaciji rječnih tokova i potoka koji se ulivaju u more su učinili svoje”, kazao je Petković.

Prevlaka na ostrvu Sveti Nikola i dio plaže na kraju 19. vijeka

On je istakao da posljednjih nekoliko decenija se može konstatovati potpuni poremećaj prirodnog bilansa nanosa u priobalju.

“Priliv nanosa u more je danas praktično beznačajan, a eroziona moć talasa i morskih struja je ostala ista kao i u prošlosti. Ako se uporedi sadašnji satelitski snimak budvanskog zaliva i njegove okoline sa stanjem iz 1890. godine, dobija se jasna slika o nestanku prevlake na špicu ostrva usljed erozionih procesa. Na mjestu nekadašnje prevlake ostao je podvodni sprud. Mada snimanja širine Slovenska plaže nikada nijesu vršena, posve je izvjesno da došlo do smanjenja širina plaže usljed erozionih procesa”, kazao je Petković.

Kako bi se zaustavio negativni trend erozije plaža u Crnoj Gori, Petković navodi da se u svijetu primjenjuje metoda prihranjivanja plaža.

“Pod pojmom prihranjivanja plaža podrazumijeva se proces mehaničkog ili hidrauličkog nasipanja pijeska ili druge vrste nekoherentnog materijala na obalu ugroženu erozionim procesima u cilju revitalizacije postojeće ili formiranja nove veštačke plaže. Na taj način se dobijaju relativno široke plaže koje obezbjeđuju efikasno razbijanje i amortizaciju energije talasa. Početak primjene metode prihranjivanja plaža u Crnoj Gori je samo pitanje vremena, jer se dalji razvoj turizma ne može ni zamisliti bez prostranih i stabilnih plaža. Crna Gora mora koristiti one metode koje danas preovlađuju u svijetu i Evropi, a posebno u mediteranskom zemljama u kojima turizam predstavlja značajnu privrednu granu. Ako je Španija do sada proširila plaže na oko 400 lokacija, valjda Crna Gora može da proširi nekoliko svojih najugroženijih plaža. Ako trenutno nisu povoljne okolnosti za realizaciju proširenja plaža biće za par godina”, zaključio je Petković.

Kako bi se zaustavio negativni trend erozije plaža u Crnoj Gori, Petković navodi da se u svijetu primjenjuje metoda prihranjivanja plaža

Limitiran razvoj turizma

Profesor Petković navodi da, ukoliko se Prostornim planom posebne namjene za obalno područje ne sagleda izuzetno kompleksna problematika plaža, onda je limitiran i dalji razvoj turizma u Crnoj Gori.

“Naime, bez prostranih i stabilnih plaža nema razvoja turizma u Crnoj Gori. Ostaje takozvani masovni turizam, gdje gosti prihvataju da u špicu sezone leže kao sardine na najposećenijim crnogorskim plažama, poput Slovenske, plažama u Petrovcu, Sutomoru.. Crna Gora je potpisnik Protokola o integralnom upravljanju obalnim prostorom Sredozemlja. U članu 23 ovog protokola se traži da sve zemlje potpisnice učine značajne napore u cilju sprečavanja ili ublažavanja efekata erozije obala”, istakao je Petković.

Španija uložila milijardu u obnovu

Kao ilustraciju primjene metode prihranjivanja plaža, Petković je kao najbolji primuer naveo Španiju.

Izgled plaža Alikante u Španiji prije i poslije "prihranjivanja"

“Od 1993. do 1997. godine u Španiji je uloženo oko milijardu dolara u revitalizaciju postojećih i izgradnju vještačkih plaža. U Španiji je, naime, shvaćeno da prihodi od turizma direktno zavise od stanja plaža, pa se za njihovo održavanje i revitalizaciju, kao i formiranje vještačkih plaža ulažu ogromna sredstva. Naime, u Španiji je od 1985. godine na oko 400 lokacija izvršeno nasipanje oko 110 miliona kubnih metara pijeska u cilju formiranja novih plaža ili revitalizacije postojećih prirodnih. Prosječno godišnje nasipanje pijeska u posljednjih pet godina iznosilo je 10 miliona kubnih metara. Kakav je efekat prihranjivanja plaža najbolje svjedoči slučaj revitalzacije ključne plaže u španskoj pokrajini Alikante. Od praktično ogoljene obale, nakon nasipanja velikih količina pijeska dobijena je nekadašnja širina plaže”, naveo je Petković.