VELIKI JUBILEJ

Osam decenija "Jadrana": Škola pod jedrima

„Jadran“ je sudbinski vezan za Boku još od svog dolaska iz Njemačke u ljeto 1933, kada je Tivat bio prva luka ovog jedrenjaka
59 pregleda 3 komentar(a)
Ažurirano: 20.02.2019. 19:56h

Osam desetljeća jedrenjak „Jadran“ svojevrsna je škola pod jedrima za mlade pomorce – kako pripadnike ratnih mornarica koje su u svrhu praktične obuke svog mornaričkog kadra koristile ovaj lijepi brod, tako i civilnih pomorskih škola, svjesnih da je za mlade pomorce najbolje da more prvi put osjete upravo na tradicionalnom jedrenjaku.

„Jadran“ je sudbinski vezan za Boku još od svog dolaska iz Njemačke u ljeto 1933, kada je Tivat bio prva luka ovog jedrenjaka u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Gromko odsvirani taktovi svečanih marševa sa instrumenata Mornaričke i Gradske muzike Tivat, postrojeni mornari i oficiri u svečanim bijelim odorama, visoki vojni i civilni funkcioneri i klicanje razdraganog bokeškog naroda, od rane zore iskupljenog na obali i po barkama na moru Zaliva, dočekali su tog 16. jula 1933. lijepi novi jedrenjak.

Brod koji je uz razvijenu zastavnu galu i sa na rubni pozdrav postrojenom posadom na palubi i po snasti, polako prilazio Tivtu, kao da je u Boku ponovno donio duh starih, romantičnih vremena kada su ovdašnji pomorci na sličnim jedrenjacima, nošeni udruženim snagama bogova Eola i Neptuna, punili najslavnije i kulturom i materijalnim bogatstvom najraskošnije stranice Zalivske povjesnice.

Prva luka - Tivat

Upravo se toga dana ponovno ispisivala istorija – u prvu luku u svojoj domovini - Tivat, uplovljavao je novoizgradjeni školski brod Kraljevske Mornarice Jugoslavije (KrMJ) – barkantin „Jadran“. Nakon dvadesetodnevnog putovanja i pređenih preko 3.100 milja iz Hamburga u Njemačkoj gdje je izgrađen, „Jadran“ je stigao u Boku, glavnu bazu tadašnje KrMJ.

Još dok je elegantni novi bijeli jedrenjak bio u vodama južnog Jadrana, polako se približavajući Ponti Oštro i Mamuli, pred njega su kao vjesnici dobrodošlice, izašli hidroavioni iz sastav Treće hidroplanske komande Pomorskog vazduhoplovstva Jugoslavije sa bazom u Kumboru. Kada je „Jadran“ pod komandom kapetana korvete Nikole Krizomalija ušao u Zaliv, u susret su mu krenule brojne svečano okićene barke Bokelja, a sa kuća načikanih uz obale na putu do Tivta, brod i posadu tradicionalno su, mahanjem lenculima i bijelim šugamanima, pozdravljali mještani.

Na mulu 1 Pomorskog Arsenala u Tivtu gdje je brod pristao, „Jadran“ su dočekali komandant Pomorske obalske komande, kontradamiral Marjan Polić, komandant Arsenala, kapetan bojnog broda Rikard Kubin, načelnik Opštine Tivat Antun Vuksanović, te čitav Mjesni odbor „Jadranske straže“ i lokalno Sokolsko društvo.

Toga dana stvorila se jedinstvena veza između Tivta i „Jadrana“ koja traje već osam desetljeća, iako je brod formalno 19. avgusta te godine upisan u Flotnu listu KrMJ, a Mornarici je zvanično predat na upotrebu na velikoj svečanosti 6. septembra 1933. u Splitu. Uprkos tome što je tokom proteklih decenija službovao u Gružu, Puli, Šibeniku i Splitu, lijepi jedrenjak veći dio svog života proveo je u Tivtu gdje je u nekadašnjem Arsenalu redovno održavan, a i svi veliki remonti i rekonstrukcije „Jadrana“ odrađeni su vještim rukama tivatskih meštara.

Inicijativu za izgradnju novog školskog broda tada mlade jugoslovenske Ratne mornarice, pokrenula je krajem dvadesetih godina prošlog vijeka, pomorsko-propagandna organizacija „Jadranska straža“. Naime, KrMJ nije raspolagala sa adekvatnim plovilom za obuku u praksi svojih novih kadrova koji su se od 1923.godine školovali na Pomorskoj vojnoj akademiji u Gružu. Ulogu školskih brodova za mlade pitomce tokom krstarenja Jadranom i Mediteranom najčešće su igrali stara torpiljarka „D-2“, minipolagač „Orao“ i zastarjela krstarica „Dalmacija“. U takvim okolnostima „Jadranska straža“, masovna organizacija koja je imala svoje odbore u skoro svim većim mjestima širom tadašnje Kraljevine Jugoslavije, pokrenula je akciju sakupljanja sredstava za izgradnju namjenski konstruisanog i napravljenog školskog broda sa pogonom na jedra.

Beskrajna poezija jedara i užadi

„Pravog školskog broda naša ratna mornarica do sada i nije imala: njeni su mladi oficiri i podoficiri iz škola išli ravno na ratne brodove, preskačući onaj period koji je za stvaranje duhovnog pojma mornarstva jednog naroda, jedne mornarice od neophodne važnosti: period kada budući mornar otkriva u beskrajnoj poeziji jedara i brodskih užeta, vjetra, mora i njihovih ljepota, jednu po jednu tajnu mornarskog zvanja. Te tajne zapravo sačinjavaju srčiku mornarske vještine i mornarskog duha, koliko pojedinaca toliko čitavog naroda.

Bez ovakve vrste školovanja mi bismo mogli imati ne znam kako vrijedne, sposobne, hrabre marince, ali nikada mornare u pravom, tradicionalnom i psihološkom značenju ove riječi. Zato i sve ratne mornarice svijeta, ma kako polagale na školovanje sa najmodernijim ubojnim oružjem i brodovima, imaju i grade školske brodove na jedra i vaspitavaju na njima svoje buduće pomorske oficire i podoficire.

Sad će eto, i naša mornarica imati takav brod, a što je najvažnije, imaće ga kao poklon naroda, koji će njime ujedno manifestovati probuđenu želju Jugoslovena: hoćemo da napreduje naša Ratna mornarica!“ – stoji u uvodniku glasila „Jadranska straža“ iz aprila 1930. godine i donosi vijest da je postignut sporazum između Izvršnog odbora te organizacije i Komande KrMJ oko nabavke novog školskog broda.

„Jadran“ na kraju ipak nije bio „poklon naroda“ tadašnjoj Mornarici kako je to željela „Jadranska straža“ jer je ta organizacija, uprkos velikim naporima, odlično osmišljenoj akciji i čak priređivanju posebne lutrije čiji je prihod bio usmjeren za izgradnju broda, uspjela da namakne tek oko milion tadašnjih dinara – nešto manje od osmine ukupno potrebnih sredstava.

Najveći dio ostatka do ukupne sume od 8.407.030 dinara ili u protivvrijednosti 622.743 tadašnje njemačke rajhs-marke, obezbijeđen je iz budžeta Ministarstva Vojske i Mornarice, dok je značajnu sumu iz ličnog fonda priložio i jugoslovenski kralj Aleksandar I Karadjorđević. Zanimljivo je da su od odbora „Jadranske straže“, najviše novca za izgradnju broda prikupili „kontinentalci“ – odbor iz Sarajeva tako je sakupio 310.850 dinara, Veliki Bečkerek (današnji Zrenjanin) 190.000, Beograd 150.000, Novi Sad 135.630 dinara. Primorci se baš i nisu proslavili jer je naprimjer, Split uspio sakupiti tek 32.203 dinara, Sušak 22.000, Dubrovnik 3.000, a Cetinje je dalo simboličnih 1.500 dinara...

Kumovala žena viceadmirala Stankovića

Ugovor o gradnji novog broda tipa barkantin, po projektu jugoslovenskog inženjera Josipa Škarice, sklopljen je 4. septembra 1930. sa njemačkim brodogradilištem „H.C. Stulcken Sohn“ u Hamburgu. Školski jedrenjak dobio je ime "Jadran", a porinut je 25. juna 1931. godine kada mu je na svečanosti u Hamburgu kumovala supruga komandanta KrMJ, viceadmirala Nikole Stankovića.

“Tip školskog broda 'Jadran', njegova konstrukcija, tehničke karakteristike, veličina i ostale osobine potanko su prethodno proučavane i konačno tako određene da objekat bude najbolje odgovarao specifičnim potrebama i zadaćama naše ratne mornarice. Brod je građen po tipu križne škune sa tri čelična jarbola. Ploština svih jedara iznosi 800 metara kvadratnih.

Brod posjeduje i zasebna rezervna jedra, koja stalno sobom nosi. Za pomoćni pogon ugrađena je moderna Dieselova mašina od 380 KS na šest cilindara, fabrikata Linke-Hofmman-Busch, koja daje brodu brzinu od 8 i po čvorova, čime je brod pretvoren u motorni jedrenjak, odgovarajući tako sadašnjem napretku tehnike u toj grani brodogradnje”- opisao je u tadašnjim novinama, svoju kreaciju konstruktor “Jadrana”, inženjer Josip Škarica. Brod koji je on “nacrtao” dug je preko svega 60 metara, širok 8,9, a gaz mu iznosi 4,3 metra.

Jedrenjak čelične konstrukcije spajan je tehnologijom zakivanja, ima tri palube, a puni deplasman broda iznosi 761 tonu. Visina velejarbola je 39,1 metar, ukupna dužina svih konopa u snasti potrebnih za upravljanje sa ukupno 12 jedara je veća od 11 kilometara, a “Jadran” je svojevremeno na jedra, povoljan vjetar i sa uvježbanom posadom, postizao zavidnu maksimalnu brzinu od čak 14 čvorova.

Brod je originalno bio naoružan sa dva topa kalibra 47mm za salutne svrhe, te dva mitraljeza M7/12 i 56 pušaka za posadu. Stalna posada sastojala se od 12 oficira, 36 podoficira i čak 108 mornara.

Sudar sa engleskim parobrodom

Zbog nastalih problema oko naplate potraživanja iz ratne reparacije, pri čemu je veliko razumijevanje prema naručiocima pokazao vlasnik brodogradilišta Hajnrih fon Ditlajn koji je čak i na štetu svoje firme izašao u susret željama i potrebama KrMJ, brod je potpuno dovršen tek 27. juna 1933. godine. Prethodno je na jednoj od probnih vožnji kada je njime upravljala njemačka posada, “Jadran” 14. juna imao manji sudar sa jednim engleskim parobrodom u vodama ispred Hamburga, ali novi jedrenjak na sreću, tom prilikom nije teže oštećen.

Nakon dolaska u domovinu i svečanog prijema u flotu KrMJ, “Jadran” je već 25. juna 1934.godine isplovio na prvo duže međunarodno školsko krstarenje sa pitomcima X klase Pomorske vojne akademije iz Gruža. Ruta je bila Dubrovnik-Tunis-Malta-Pirej-Tivat, a pri povratku iz Grčke u domovinu “Jadran” se zaustavio kod grčkog ostrva Vido gdje je njegova posada uz propisan pomorski ceremonijal, u “Plavu grobnicu” srpskih vojnika iz Prvog svjetskog rata, položila vijenac. Ovaj običaj zadržan je na svim dosadašnjim međunarodnim krstarenjima “Jadrana”, bez obzira na promjene država koje su upravljale tim brodom ili oblika društvenog uređenja u njima.

Do početka Drugog svjetskog rata, školski brod “Jadran” obavio je ukupno sedam dužih međunarodnih krstarenja, ploveći vodama Mediterana, Crnog, Crvenog, Egejskog, Mramornog i Tirenskog mora, te tri puta i Atlantskim okeanom. Najduže je bilo krstarenje 1938. godine na ruti Šibenik- Malta-Gibraltar-Madeira-Hamilton-Njujork-Boston-Azori-Gibraltar-Tunis-Dubrovnik. Pod zapovjedništvom kapetana fregate Jerka Kačić-Dimitrija, “Jadran” je tada na moru proveo 4 mjeseca i 10 dana i preplovio ukupno 11.252 milje.

Spasić pobijedio nevrijeme na Atlantiku

Navigacijski oficir bio je mladi poručnik fregate Milan Spasić koji je pri tom, uprkos nepovoljnim meteo uslovima koji su tokom posljednjih dana plovidbe Atlantikom onemogućavali osmatranja nebeskih tijela i dobijanje pozicije broda metodama astronomske navigacije, uspio da “Jadran” tačno na vrijeme, dovede na očekivanu poziciju u blizini Bermudskog otočja.

Na brodu je tada u svojstvu brodskog stolara bio ukrcan i kaplar Josip Nikolić iz Donje Lastve kod Tivta, zahvaljujući kojem je sačuvan kompletan i precizan spisak posade na tom istorijskom krstarenju “Jadrana” za SAD, gdje je u Njujorku, dio posade jedrenjaka posjetio i čuvenog jugoslovenskog naučnika Nikolu Teslu. Zanimljivo je da je KrMJ za 1937. godinu bila detaljno ispanirala izuzetno veliko krstarenje za školski brod “Jadran” koji je trebalo da otplovi čak do obala Južne Amerike i na moru ostane čitavih sedam i po-osam mjeseci.

Brod je trebalo da isplovi iz Tivta i prođe rutom Boka-Malta-Alžir-Madeira-Dakar-Bahia-Rio de Žaneriro-Buenos Ajres-Sent Helena-Sen Vincent-Gibraltar-Boka u ukupnoj dužini od čak 17.114 milja, ali se na kraju od svega odustalo, prvenstveno iz finansijskih razloga. Umjesto toga, u ljeto 1937. godine realizovano je krstarenje na ruti Dubrovnik-Malta-Napulj-Aleksandrija-PortSaid-Suez-Tripoli-Vathi-Carigrad-Sulina-Konstanca-Burgas-Kavala-Atos-Patras-Dubrovnik.

Posljednje međunarodno krstarenje za KrMJ, “Jadran” je obavio u ljeto 1939. godine na ruti Dubrovnik-Malta-Šerbur-Roterdam-Hamburg-Kil-Gdinja-Stokholm-Kopenhagen-Oslo-Portsmut-Dubrovnik. Brod se u domovinu vratio nakon što je rat već počeo, uplovivši 5. septembra 1939. godine u Gruž, sa zalihama vode, goriva i hrane koje su već bile na izmaku jer se ”Jadran” nigdje nije zaustavljao još od kada je 19. avgusta napustio Veliku Britaniju.

Rat dočekao u Crnoj Gori

Nakon prekida školovanja u vojnim akademijama Kraljevine Jugolavije poslije puča 27. marta 1941. godine “Jadran” je prebaziran iz Šibenika za Tivat gdje je brod dočekao napad sila Osovine na Jugoslaviju 6. aprila. Sa “Jadrana” su, kada je proglašeno stanje neposredne ratne opasnosti, skinuta i iskrcana jedra i njihova oprema, te sav ostali zapaljiv materijal.

Brodu na kojem je bila smanjena posada, povjeren je zadatak transporta trupa unutar zaliva Boke, ali je jedrenjak većinu vremena proveo na sidrištu ispred Đenovića, gdje ga njemački i italijanski avioni nijesu napadali, iako je posada “Jadrana” u nekoliko navrata otvarala mitraljesku vatru na niskoleteće neprijateljske vazduhoplove. Posada je na brodu ostala sve do 17. aprila kada je u Tivatskom zalivu potopljen razarač “Zagreb”, nakon čega “Jadran” preuzimaju Italijani čije su jedinice okupirale Boku. Lijepi jedrenjak je i kod novih gazda zadržao ulogu školskog broda, a ime mu je promijenjeno u “Marco Polo”.

Kapitulacija Italije 8. septembra 1943. godine brod je zatekla u Veneciji gdje “Marca Pola” preuzimaju Njemci koji, đutim, nijesu imali interesa da jedrenjak koriste u njegovoj pravoj namjeni. Brod stoga kraj Drugog svjetskog rata dočekuje u izuzetno zapuštenom stanju, devastiran i opljačkan, služeći kao most na jednom od venecijanskih kanala. Na zahtjev jugoslovenske Vlade, jedrenjak je ubrzo vraćen i dotegljen u Tivat gdje je 21. aprila 1947. počela detaljna obnova gotovo potpuno uništenog “Jadrana”.

U tivatskom Arsenalu “Jadranu” je kroz generalni remont koji je potrajao sve do sredine 1949. godine vraćen život – brod je detaljno obnovljen, ugraden je novi glavni motor, nova drenaža, cjevovodi, elektroinstalacije, obnovljene su stambene prostorije, palubna oprema i postavljena potpuno nova snast, oputa i nova jedra. Budući da sačuvane predratne tehničke dokumentacije gotovo da više nije bilo, presudnu ulogu u obnovi broda činila su sjećanja starih Arsenalovih inženjera i meštara, pri čemu je opet marangun Josip Nikolić iz Donje Lastve koji je “Jadranom” 1938. plovio za SAD, imao ogromnog udjela.

Brod je jula 1949. godine vraćen u operativnu upotrebu u uvršten je u sastav Školskog odreda Jugoslovenske Ratne mornarice sa bazom u Divuljama kod Splita. “Jadran” je opet preuzeo svoju ulogu “škole pod jedrima” pa je sa pitomcima nove, socijalističke mornarice, opet plovio Jadranom, Sredozemljem i Crvenim morem. Dužih međunarodnih krstarenja poput onih predratnih međutim, više nije bilo, jer je tu ulogu na sebe preuzeo mnogo veći školski brod JRM “Galeb”. Novi generalni remonti “Jadrana” odrađeni su 1956-57.godine, 1967-69. , 1983. i 1991. godine svaki u tivatskom Arsenalu.

Na smotri pred kraljicom Elizabetom

Izbijanje rata u bivšoj SFRJ brod je zateklo u Tivtu i od tada do danas je “Jadran” opet neprekidno vezan satim gradom i Bokom. Slavni jedrenjak je 2005. godine pozvan da učestvuje na velikoj proslavi 200. godišnjice Trafalgarske bitke u Velikoj Britaniji. “Jadran” se tada u Portsmutu našao među nekoliko desetina najmoćnijih i najljepših ratnih i školskih brodova iz cijelog svijeta, a smotru ove impoznatne flote usidrene u moreuzu Solent, izvršila je lično britanska kraljica Elizabeta II.

Brod koji već osam decenija služi kao najbolja praktična škola pomoraca ratne, ali i trgovačke mornarice i danas, u 21.vijeku, najvećim dijelom plovi i funkcioniše jednako kako su to činili stari, klasični jedrenjaci iz prve polovine 19. vijeka. Vitla, koloturnici, jedra i kormilo na “Jadranu” pokreću se sirovom snagom ljudskih mišića, bez pomoći moderne elektronike i hidraulike, na brodu posada izuzev komandanta i par oficira, spava u visaljkama, klimatizacije nema, kao ni bilo kakvog drugog prevelikog komoditeta za mornare.

Upravo zbog toga i činjenice da je “Jadran” zapravo ploveći tehnološki i spomenik pomorske tradicije svih jugoslovenskih naroda, ovaj brod je i danas od onih koji na njemu imaju priliku ploviti, voljen i čuvan jednako kao da je ljudsko biće - njima najbliskiji član porodice. Privilegiju da se uvrste u spisak 25 srećnika koje je od 1933. do sada dopala čast da budu komandanti “Jadrana” imala su samo dva Bokelja – kapetan korvete Slavomir Tomić iz Dobrote 1934-35. i kapetan fregate Darko Vuković iz Tivta, 2006-07.

Pajović: Biti komandant „Jadrana” je posebna čast

Aktuelni komandant “Jadrana” je poručnik bojnog broda Goran Pajović koji ne krije zadovoljstvo činjenicom da je postavljen na tako prestižno mjesto. “Za svakog našeg pomorskog oficira prilika da komanduje 'Jadranom' je izuzetna čast i bukvalno vrh karijere. Mene je to 'zakačilo' relativno mladog i dajem i daću sve od sebe da opravdam povjerenje koje mi je ukazala Komanda MCG”- kaže Pajović, koji je prije dolaska na osamdeset godina stari jedrenjak, deset godina službovao na većim, neuporedivo modernijim i borbeno neuporedivo jačim ratnim brodovima, kakve su raketne fregate ili raketne topovnjače.

“ 'Jadran' je tehnološki star brod i svakako da je prilično zahtjevan za opsluživanje, ali ova kao i sve ranije posade ovog jedrenjaka, stvarno daju svoj maksimum i ne žali ni truda, čak ni slobodnog vremena jer na brodu ostaju i kada se završi radno vrijeme, da odrade sve što treba kako bi 'Jadran' izgledao kako treba i izvršavao svoje zadatke” – kaže Pajović, dodajući da je stari jedrenjak za njih “možda i više strast nego posao”.

Brod uskoro treba da ide na generalni remont koji će se obaviti u Jadranskom brodogradilištu Bijela i tokom koga će na jedrenjaku biti obavljeno dosta posla i velikih zahvata, poput ugradnje potpuno novog glavnog i pomoćnih motora.

“Brod ide na, da kažem, zasluženi oporavak. Krajem septembra ili početkom oktobra ćemo ući u remont za koji su pripreme u toku, i ako sve bude išlo po planu, iz brodogradlišta će izaći nakon pola godine. Meni je, ipak, od dinamike ipak mnogo bitnije da se svi predstojeći remontni radovi izvrše kvalitetno jer ovaj će brod još dugo, dugo ploviti našim i svjetskim morima”- ističe komandant jedrenjaka “Jadran”, poručnik bojnog broda Goran Pajović.

Galerija

Preporučujemo za Vas