Otkada se prije pet godina uselila u trošnu baraku, tik uz deponiju na Koniku, Jasminka Adžović tvrdi da je njeno četvoro djece oboljelo.
Troje je liječeno na infektivnoj klinici, a četvrto, rođeno u baraci, ima astmu.
Adžović smatra da su djeca oboljela zbog prljavštine i dima sa deponije.
Njena dvanaestogodišnja kćerka nedavno je otpuštena sa infektivne klinike Kliničkog centra, gdje se liječila nedjelju dana.
“Žalila se da je boli stomak i da joj se čini da je progutala muvu. Iste noći je došla hitna i odvela je na infektivnu”, kazala je Adžović.
Otpusne liste djece liječene na infektivnoj klinici, Foto: Zoran Đurić
Portparolka KCCG-a Gorica Soković potvrdila je da je djevojčica liječena na infektivnoj klinici zbog upale crijeva, pojasnivši da se to oboljenje najčešće javlja zbog neodržavanja lične higijene.
Ona je, međutim, negirala da su na infektivnoj klinici liječene i još dvije Jasminkine kćerke.
“Vijesti” su imale uvid u otpusne liste još dvoje djece, u kojima piše da su liječena na infektivnoj klinici.
Devetogodišnja kćerka prije nekoliko mjeseci je drugi put završila na infektivnoj zbog stomačnih problema, a godinu ranije ležala je zbog hepatitisa.
Najstarija kćerka liječila se prije nekoliko godina od žutice, a sin boluje od astme.
“Prije pet godina su nas nadležni privremeno smjestili ovdje i od tada se svi razbolijevamo. Kupujemo vodu, prskamo kuću sprejevima, kupamo se po tri puta dnevno, ali opet nas napadaju razne zaraze. Djeca su mi bolovala od raznih virusa, hepatitisa, žutice...”, kazala je Adžović.
U trošnoj drvenoj baraci osjeća se smrad zapaljenih guma sa deponije i jedva se diše od dima, a rojevi muva lete sa svih strana.
U tu baraku Adžovići su se preselili nakon što im je srušena baraka na Zabjelu.
“Tamo je makar bio čistiji vazduh i sva djeca su mi se rodila zdrava. Ovdje sam rodila sina i odmah su ga stavili na inhalator”, kazala je Adžović.
Tvrdi da sin najgore podnosi uslove u kojima žive i da se često guši.
“Ponekad se probudi usred noći i počne da ga guši, a pošto nemam struju moram da budim komšiju da kod njega upalim inhalator”, kazala je Adžović.
Ona je istakla da se obraćala mnogima, sa samo jednim zahtjevom - da je presele.
“Jedinu pomoć dobila sam od moje socijalne radnice, koja mi je poklonila inhalator i pumpicu za inhaliranje. Išla sam u Centar za socijalni rad, ali mi nijesu mogli više pomoći. Obraćala sam se pismom Miomiru Mugoši, Filipu Vujanoviću i Milu Đukanoviću ali nijesam dobila odgovor”, rekla je Adžović.
Ona tvrdi da su djeca odlični đaci i da strahuje da neće doživjeti kraj školovanja.
Sve čine da bude bolje, a opet je naopako
Adžović tvrdi da joj nema života ako se nekom njenom djetetu nešto desi.
“Ubila bih sebe i ostalu djecu, da makar umremo kao ljudi, a ne da se mučimo do smrti, zbog ovakvih uslova. Sve mogu, ne libim se nijednog posla i sve radim kako bih ih izdržavala, moj muž čisti, kosi, cijepa drva... po cijeli dan radi. Sve što je do nas, učinili smo da život djeci bude bolji i opet je sve naopako”, kazala je Adžović.
Od muva nema odbrane
Jasminka smatra da su muve najveći problem, da se nikako od njih ne mogu odbraniti i da ih ove godine ima znatno više nego lani.
“Svuda su oko nas, ne pomažu ni sprejevi, ni ljepljive trake, ni muvalice... Kada jedemo supu, moramo da pazimo da ne progutamo muvu, jer upadnu u lonac dok kuvam. Te muve dolete sa deponije i raznih đubrišta, sa neke crkotine slete nama u supu”, kazala je Adžović.
Galerija
Bonus video:
