Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja upozorilo je berače i otkupljivače borovnica da im je za to potrebna dozvola, a da je branje tog šumskog ploda grebenima ili drugim mehaničkim sredstvima nezakonito i da su za to predviđene kazne od 2.000 do čak 40.000 eura.
Kilogram borovnice na pijaci trenutno košta oko pet eura, a branje grebenima je strogo zabranjeno, jer se time biljke trajno oštećuju i nanosi nenadoknadiva šteta borovnjacima. Uprkos tome, čitave porodice godinama organizovano beru borovnice na taj način, bez kontrole i kažavanja. Dnevno se može ubrati od 10 do 20 kilograma, a pored štete, koja se metalnim i drvenim grebenima nanosi borovnjaku, berači svake godine na planinama za sobom ostavljaju gomile smeća.
Ekolozi i NVO pozdravljaju potez Ministarstva, ali napominju da su zbog dugogodišnje nebrige nadležnih i nekontrolisanog branja, neke vrste pred nestajanjem, poput lincure, a da su najviše na udaru pečurke i borovnica.
Branje borovnica u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.
Zbog podizanja svijesti o potrebi pravilnog branja šumske borovnice, a radi očuvanja te višestruko značajne biljne populacije, Ministarstvo je izradilo brošuru “Branje šumske borovnice”, koja sadrži zakonske propise za sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe, preporuke za berače i otkupljivače, kao i posljedice nesavjesnog branja upotrebom grebena.
Ministarstvo podsjeća na zakonsku obavezu i primjenu dobre prakse koji se odnose na branje borovnice, što podrazumijeva isključivo ručno branje zrele borovnice i zabranjenu upotrebu grebena.
“Sakupljanje borovnice dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja, odnosno u fazi sazrijevanja bobice, pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i druga), ne čupaju ili oštećuju podzemni organi, na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu, sakupljaju na rastojanju većem od 100 metara od saobraćajnica i na rastojanju većem od hiljadu metara od deponija otpada”, piše u brošuri.
Borovnicu, kako se navodi, mogu u komercijalne svrhe brati, pravna i fizička lica koji imaju dozvolu, a koju izdaje Agencija za zaštitu prirode i životne sredine, a obavezno je i vođenje evidencije o sakupljenim količinama i količinama koje se stavljaju u promet.
Kontrolu obavljaju ekološki inspektori, a za nepoštovanje zakonskih odredbi predviđene su novčane kazne od 2.000 do 40.000 eura.
Pojašnjeno je da su posljedice nesavjesnog branja mehaničko oštećenje biljaka, umanjen kvalitet (zeleni i nedozreli plodovi imaju nizak sadržaj šećera i lakši su od zrelog ploda), kao i neujednačen kvalitet (borovnica ubrana na nedozvoljen način puna je nečistoća, grančica, lišća i nije pogodna za upotrebu u svježem stanju). Najveći problem je što može doći do uništavanja pupoljaka, što za posljedicu ima značajno smanjenje roda za narednu godinu. Zbog toga je, kako se navodi, treba brati isključivo zrelu i ručno. Otkupljivačima je preporučeno da upoznaju berače za zakonom dozvoljenim načinom branja, da počnu sa otkupom ne ranije od vremena kada je zrela za branje, otkupljuju isključivo ručno branu borovnicu, koja se jasno razlikuje od ploda ubranog mehaničkim sredstvima, kako po količini, tako i po kvalitetu i čistoći.
Mitrović: Lincure skoro da nema na planinama
Predsjednik Ekološkog društva “Breznica” Milorad Mitrovićkazao je da je dobro što je Ministarstvo krenulo u kontrolu berbe šumskih plodova, ali je pitanje da li će to zaživjeti, jer u Crnoj Gori nema obučenih i sertifikovanih berača.
“Posljednjih godina je eskalirala mehanička berba, tokom koje se brutalno uništavaju staništa borovnice. Pored toga, sve vrste pečurki se beru na potpuno pogrešan i neadekvatan način. U otkupnim stanicama zahtijevaju od berača da pečurka ima korijen i zemlju na njemu, a trebalo bi je sjeći i taj dio korijena ostaviti u zemlji, kako bi na tom mjestu nikla nova pečurka. Paljenje šuma i podmetanje požara sa namjerom da ‘pečurka bolje rodi’ je još jedno brutalno uništavanje prirode. Kada jednom vatrena stihija zahvati područje, može proći i hiljadu godina da se pojedine vrste ponovo pojave”, kazao je Mitrović.
S druge strane, dodaje on, i turisti koji dolaze u Crnu Goru zbog nepostojanja adekvatne regulative i kaznene politike dolaze sa rancima i ašovčićima i kopaju lincuru, encijan, odnosno srčanik, i druge vrste koje su dovedene na biološki minimum i niko ih na to ne opominje.
“Vidimo i da travari prodaju lincuru na sajmovima i pijacama. Iako je za to predviđena velika novčana kazna, niko se ne okreće. Tako da smo lincuru skoro iskorijenili”, kazao je Mitrović.
On je naveo da će Ministarstvo imati podršku NVO sektora, ali da treba nastojati da se to sprovede u djelo, jer nije dovoljno samo donositi zakone i pravila.
Bonus video:
