Lekić 1994. pisao Đukanoviću: Izručivanje Muslimana u svemu problematično

Lekić navodi i da je o tome govorio na “prošloj sjednici Vlade”
0 komentar(a)
Ažurirano: 05.04.2013. 09:32h

Poslanik Demokratskog fronta Koča Pavlović, profesor Pravnog fakulteta Milan Popović i urednik nedjeljnika “Monitor” Esad Kočan očekuju da se u narednom izvještaju Evropske komisije o napretku potenciraju nerasvijetljeni ratni zločini počinjeni u Crnoj Gori tokom devedesetih godina.

“Izražavamo očekivanje da će u odgovarajućem dijelu Izvještaja EK svoje mjesto naći i činjenica o postojanju dokumentovane krivične prijave protiv Mila Đukanovića, kao jednog od nalogodavaca zločina deportacije iz 1992.,” navodi se u pismu upućenom šefu delegacije EK u Podgorici Mitji Drobniču.

Oni su podsjetili na razgovor sa Drobničem krajem februara kada su izrazili nezadovoljstvo što zločini prema stranim ali i crnogorskim državljanima nijesu obrađeni u izvještaju o napretku. Kočan, Popović i Pavlović su ranije podnijeli krivičnu prijavu protiv Đukanovića zbog ratnih zločina deportacija, ali ona nije procesuirana, pa zato u pismu Drobniču potenciraju i odgovornost odlazeće vrhovne tužiteljke Ranke Čarapić.

Da je međunarodna zajednica i devedesetih godina pratila događaje u Crnoj Gori potvrđuje i dopis tadašnjeg ministra spoljnih poslova Miodraga Lekića, sada nezavisnog predsjedničkog kandidata, tadašnjem i sadašnjem premijeru Milu Đukanoviću.

Lekić u pismu premijeru, u koje su “Vijesti” imale uvid, a koje je datirano 11. aprila 1994. upozorava da je “hapšenje bosanskih Muslimana na prostoru Crne Gore i njihovo izručivanje organima Republike Srpske, u najmanju ruku moralno, politički i pravno problematično”.

Lekić navodi i da je o tome govorio na “prošloj sjednici Vlade”.

“U svakom slučaju ovakve pojave otežavaju naše diplomatske aktivnosti i umanjuju izglede da se naši zahtjevi pozitivno riješe. Takođe, navedeni događaji će nesumnjivo imati negativne efekte na izvjesne pomake u pristupu i načinu tretiranja situacije u Crnoj Gori sa aspekta zaštite ljudskih prava, od strane relevatnih međunarodnih faktora”, piše u dokumentu koji je zaveden u Ministarstvu inostranih poslova pod brojem 01/01-406.

Lekić piše Đukanoviću da je “dužan da skrene pažnju da “neki događaji na unutrašnjem planu mogu imati negativan efekat na zahtjeve Crne Gore upućene UN”.

Povod obraćanja je bio, kako se navodi, “namjera da cjelovito informiše o dosadašnjim aktivnostima na otvaranju Luke Bar u humanitarne svrhe” a u vrijeme sankcija koje su Ujedinjene nacije uvele SRJ zbog rata na prostoru bivše SFRJ.

Lekić upozorava i da takva inicijativa Svjetskog programa hrane zavisi od situacije u ratnoj Bosni, na koju i Crna Gora, kako tvrdi, ne može da utiče.

Da ova problematika do sada nije raščišćena u pismu Drobniču podsjećaju Pavlović, Popović i Kočan, navodeći da se ignorisanje nerasvijetljenog zločina deportacija u prethodnom Izvještaju EC “može pogrešno protumačiti kao potvrda da je on u međuvremenu rasvijetljen i procesuiran, što nažalost nije istina”.

“Ta nepovoljna činjenica jeste razlog zbog kojega smo opravdano tražili da se nerasvijetljeni zločin deportacije iz 1992. navede u predstojećem Izvještaju EC o napretku”, navodi se u pismu.

Devetorica pripadnika MUP-a Crne Gore su i u ponovljenom sudskom procesu pred Višim sudom krajem prošle godine oslobođeni optužbi da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, tako što su 1992. iz Crne Gore nezakonito selili građane Bosne i Hercegovine i predali ih vlastima Srpske Republike.

Oslobođeni su bivši šef SDB-a Boško Bojović, bivši pomoćnik ministra policije Milisav Marković, bivši načelnik sektora SDB-a u Herceg Novom Radoje Radunović, bivši načelnik CB Herceg Novi Milorad Ivanović, komandir stanice milicije u CB-u Herceg Novi Milorad Šljivančanin, načelnik SDB-a u Ulcinju Božidar Stojović, načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sreten Glendža, službenik resora SDB-a u Herceg Novom Duško Bakrač i načelnik Centra bezbjednosti u Baru Branko Bujić.

Optužnicom je bilo navedeno da su oni izvršavali naredbu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova pokojnog Pavla Bulatovića.

Oslobađajuća presuda istovjetna je prethodnoj, koju jegodinu dana ranije izrekao isti sud, a koja je zatim pala na Apelacionom sudu.

Pavlović, Popović i Kočan u pismu Drobniču podsjećajui na druge slučajeve “brutalnog i masovnog kršenja osnovnih ljudskih prava”, poput progona svjedoka u predmetu deportacija, bivšeg policijskog inspektora Slobodana Pejovića i svjedoka torture Ibrahima Čikića i Gorana Stankovića.

Protiv Pejovića je tužilaštvo otvorilo istragu jer su u međuvremenu porodice žrtava deportacije u njemu prepoznale osobu koja je navodno hapsila članove njihovih porodica. Čikić i Stanković takođe vode sudske postupke u predmetima tortura.

“Ovom prilikom izražavamo očekivanje da će praksa pritisaka, zastrašivanja i nove viktimizacije svjedoka biti osuđena u Izvještaju EC, a da će imena ovih ljudi biti navedena u cilju podrške njihovoj nepokolebljivosti i dosljednosti,” smatraju trojica intelektualaca.

Ćarapić prikrila najodgovornije

“Nepotrebno je još jednom navoditi obostrano saopšteni stav da cjelovito rasvjetljavanje tog zločina i sudsko procesuiranje svih involviranih - od tadašnjih predsjednika države i Vlade, pa sve do konkretnih izvršilaca – predstavlja našu obavezu, da rasvjetljavanje i procesuiranje tog zločina deportacije ima ogroman značaj i da ono direktno utiče na dinamiku ispunjavanja ostalih ključnih obaveza na putu evropskog pridruživanja Crne Gore”, navodi se u pismu.

Kočan, Popović i Pavlović očekuju da će Ranka Čarapić biti jednom procesuirana kao ”saučesnik u prikrivanju zločina”.

Optužnicom su bili obuhvaćeni niži policijski službenici i pokojni ministar, kao bivši šef SDB, koji živi u Beogradu. Iako je i tadašnji predsjednik Momir Bulatović potvrdio da su oni bili obaviješteni šta se dešavalo na terenu, niko od najviših državnih zvaničnika nije optužen zbog zločina.

Galerija

Bonus video: