Dobar provod u Kolašinu uz alpinizam, kanjoning, free climbing...

Članovi kolašinskog kluba "Highlander“ svojim projektima se trude da pokažu Kolašin kao dobro mjesto za ekstremne sportove
75 pregleda 2 komentar(a)
Ažurirano: 18.07.2012. 07:14h

Članovi kolašinskog Outdoor kluba „Highlander“ već nekoliko godina se, kako kažu, trude da sugrađanima i turistima predstave draži izazova ekstremenih sportova i važnost boravka u prirodi. Alpinizam, kanjoning, free climbing... samo su neki od sportova za koje Željko Pejović iz „Highlandera“ tvrdi da mogu biti odličan način da se provedu sati u prirodi, a većina od njih ne zahtijeva, kako se pretpostavlja, vrhunske fizičke vještine i spremnost.

"Ljepota kanjona rijeka na području kolašinske opštine još je nedovoljno afirmisani dio kolašinske turističke ponude. No, savladavanje većine je avantura koja često zahtijeva dobru kondicionu spremnost, ali i vještine. Međutim, ono što često preporučujem sugrađanima i turistima su neke destinacije koje ljepotom ne zaostaju za, recimo kanjonom Mrtvice, ali su mnogo lakše za savladavanje i u njima mogu uživati i oni sa manje vještina. Takav je kanjon Ibrištice. Turisti koji su “otkrili” tu rječicu i sve što je okružuje ne kriju oduševljenje”, tvrdi Pejović.

Čarobna Ibrištica

Prolazak kanjonom Ibrištice podrazumijeva hodanje, lakše provlačenje na nekoliko mjesta, a samo nekoliko puta se upotrebljava uže sa savladavanje manjih stijena. Te skromne fizičke napore nadoknadi ljepota krajolika, bogatstvo biljnog svijeta, mogućnost za fotografisanje. I pored toga što kanjon mogu savladati i slabije fizički spremni, nakon prolaska njime imate osjećaj da ste učestvovali u pravoj avanturi, tvrde u „Highlenderu“.

Ljepota free climbinga je potpuna sloboda. Osim vrha stijene jedino ograničenje je ono u vašoj glavi. Psiha, rekli bi penjači

”Ljepota tog sporta je potpuna sloboda. Osim vrha stijene jedino ograničenje je ono u vašoj glavi. Psiha, rekli bi penjači. Bez obzira jeste li aktivni sportista, rekreativac ili ste se potpuno zapuštili, probajte, popnite se, umrite od straha i vjerujte život će vam se okrenuti u trenutku” tako čari free climbing (penjanje snagom sopstvenih mišića) opisuje Pejović.

Tvrdi da je jedini način da savladate tu vrstu alpinističkih vještina da nađete najbliži poligon i pobijedite strah. Nakon toga vaš život gledate drugačije.

"Posebno se može istaknuti da zbog specifičnog položaja penjača pri penjanju (glava i leđa su dosta savijeni unazad) dolazi do ispravljanja kičme i pravilnog držanja tijela. Pored toga izračunato je da sportsko penjanje (pored trčanja uz stepenice) spada u sportove koji u jedinici vremena imaju najveći kalorijski utrošak. Stoga bilo da želite biti najbolji, biti u trendu ili vam je teretana dosadila – penjite se”, preporučuje Željko.

Stijena za penjanje u Biočinovićima

U Kolašinu postoje idealni tereni za taj sport. Stijena se nalazi u Biočinovićima na dva kilometra od Kolašina prema ski- centru “Kolašin 1450”. Poligon se sastoji od dva sektora od kojih je prvi blizu puta, a drugi udaljen 15-tak minuta hoda šumskom stazom. Sektor 1 obuhvata 10 smjerova od +4 do 8+/9- stepeni težine. Trasirali i uredili francuski alpinisti Rado Jovanović i Catrin Coque.

Iz tog kluba su, uz Regionalnu razvojnu agenciju za Bjelasicu i Komove, zaslužni za svojevrsnu atrakciju u centru Kolašina, instaliranje zida za urban climbing na zgradi Spomen-doma. To je jedno od rijetkih „osvježenja“ u turističkoj ponudi Kolašina ovog ljeta.

Za alpinizam treba dosta novca

Pejović je bio jedan od pet članova ekspedicije koja je 22 juna osvojila vrh Elbrus (5642 mnv) na Kavkazu. On je i ostvario svoj san tako što se sa “vrha Evrope” skijama spustio do baznog logora. “Alpinizam je najljepša priča moga života. Uopšte, ekstremni sportovi su moja opsesija.

Sa još nekoliko drugova iz Outdoor kluba „Highlander“ trudim se da različitim projektima približim i sugrađanima sve mogućnosti našeg kraja za neki od tih sportova, a ima ih mnogo. Alpinizam sam zavolio zahvaljujući Miju Kovačeviću, nekadašnjem predsjedniku Planinarskog saveza od kojega sam mnogo naučio.

Međutim, novac je teško naći, jer su sve ekspedicije i oprema vrlo skupe, s obzirom na to da sam nezaposlen prinuđen sam da tražim sponozore”, priča mladić koji je prošle godine osvojio najviši vrh Damavand u Iranu, visok 5.761, Mon blan, Grosglokner, naviši vrh Austrije.

Galerija

Bonus video: