Mikina crnogorska zastava vijori na Ist Riveru

Radmila sa ponosom ističe da izrađuje nošnje svih naroda i narodnosti koji su živjeli u bivšoj Jugoslaviji
271 pregleda 10 komentar(a)
Mika rakočević, Foto: Beća Čoković
Mika rakočević, Foto: Beća Čoković
Ažurirano: 21.05.2012. 19:56h

Bjelopoljka Radmila-Mika Rakočević (67) pune tri i po decenije izrađuje narodne nošnje i s pravom se može reći da je „vjerni čuvar te tradicije“.

U kućnoj radinosti “Rakočević“ zlatnim rukama Radmile i njenih saradnica, sa zlatom, čojom i svilom rade se džama - dani, dušanke, čošne dimije, dolaktice, ćemeri, zubuni, crnogorski grbovi i zastave.

U tom poslu susretala sam se sa našim ljudima iz dijaspore i kroz taj kontakt izrodila se ideja da počnem da se bavim izradom crnogorske narodne nošnje.

Radmila sa ponosom ističe da izrađuje nošnje svih naroda i narodnosti koji su živjeli u bivšoj Jugoslaviji, ali prioritet daje nacionalnoj narodnoj nošnji.

“Prije nego sam se počela baviti izradom narodnih nošnji i etnosuvenira, punih šest godina sam radila kao fotograf u studiju svog supruga Batrića koji je doajen tog zanata ne samo u Crnoj Gori nego i izvan njenih granica. U tom poslu susretala sam se sa našim ljudima iz dijaspore i kroz taj kontakt izrodila se ideja da počnem da se bavim izradom crnogorske narodne nošnje. Tome je, svakako, doprinijelo i interesovanje naših ljudi koji i u tuđini znaju da cijene nacionalno bogatstvo i kulturnu baštinu svog zavičaja”, priča Radmila.

Porodično čuvaju stare vrijednosti

Kaže da je prepoznala ideju da treba očuvati tu tradiciju, te je sa suprugom Batrićem pošla u potragu za starim majstorima u izradi narodne nošnje.

“Prvi razgovori sa njima skoro da su me obeshrabrili, ali, neki unutrašnji prkos mi je govorio da treba pokušati, uraditi i ono što je u početku izgledalo kao nemoguća misija. Govorili su mi u nastojanju da me odvrate, da izrada narodne nošnje nije posao za žene, što me je još više iritiralo i natjeralo da se okušam u tom starom zanatu”, priča Radmila.

Prisjeća se, kada je 80-ih godina prošlog vijeka zajedno sa Batrićem posjetila tadašnjeg predsjednika Prijestonice Cetinje Jovana Markuša i upoznala ga sa idejom izrade crnogorske nošnje.

Ova naša radinost je jedino nasljeđe u državi, našta je porodica ponosna. Imam odlične saradnike i posao postepeno prenosim na nasljednike.

Njeno stvaranje, kako navodi, bazirano je na izradi crnogorske nošnje, bokeljske i svih nacionalnih kostima sa prostora bivše Jugoslavije, kao i izradi suvenira koji su veoma traženi.

“Izrađujem grb i zastavu Crne Gore, a jedan primjerak iz moje radionice se vijori i na Ist Riveru u Ujedinjenim nacijama. Iz moje radionice izašli su i eksponati porodice kralja Nikole sa Dvorca na Cetinju. Posvećena sam, prije svega, kvalitetu i tradiciji. Težak je ovo posao. Ova naša radinost je jedino nasljeđe u državi, našta je porodica ponosna. Imam odlične saradnike i posao postepeno prenosim na nasljednike. Već nekoliko godina sa uspjehom menadžera radi kćerka Vesna i očekujem da tim putem krenu i mladi porodični naraštaji”, zaključuje Radmila Rakočević.

Bonus video: