za bolji život

Porodica Jovović iz Jelenka osvaja Crnu Goru

Jovović kaže da „osluškuje“ tržište i prilagođava se količinama i asortimanom
641 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 25.02.2019. 06:53h

Dok većina stanovnika crnogorskih sela odlazi u gradove, kako bi sebi obezbijedila bolju egzistenciju, porodica Veselina Jovovića iz danilovgradskog sela Jelenak je odlučila da bolji život živi baš na selu. Na porodičnom imanju uzgaja povrće na otvorenom i u zatvorenom prostoru.

Veselin je čitav svoj radni vijek posvetio poljoprivredi, a sa uzgajanjem povrća u zatvorenim prostorima – plastenicima počeo je prije 19 godina iz hobija. Tada je na 100 kvadrata koliko je imao njegov prvi plastenik sticao iskustvo, a rezultati su mu dali zamah, pa je sljedeće godine dodao još 400 kvadrata. Površina pod plastenicima koju sada obrađuju je 12.000 kvadratnih metara, a za razliku od početnih godina kada je proizvodio 10 tona povrća godišnje, prošle godine proizveo je 400 tona, što ga svrstava među najveće poljoprivredne proizvođače u Crnoj Gori.

„Kupci su prepoznali kvalitet, a meni je to davalo podstrek, pa sam i postavljao ciljeve, jer ako nemate tržište, nemate cilj ni motiv da napredujete i širite proizvodnju“, priča ovaj uzorni poljoprivrednik.

Ozbiljna proizvodnja povrća

Kompletirali su mehanizaciju, proširili skladišni prostor, magacine, hladnjače. Napravili maloprodajni i veleprodajni objekat i za sve to, kaže Jovović, ima potporu porodice koja je sva upošljena na tim poslovima, i supruga i troje djece. Kako je dodao, zapošljava i 10 radnika, a u sezoni još nekoliko.

Proizvodnja povrća na ovom gazdinstvu veoma je ozbiljna. Da bi se sve nesmetano odvijalo, organizovali su se, priča Jovović, kao fabrika. Startuju ujutro u 7 sati, do 15 sati primaju porudžbine, beru i pakuju povrće, a poslije 15 sati, kad se u plastenicima završe radovi, Veselin isporučuje robu kupcima u Podgorici ili na primorju.

Kako Jovović objašnjava, rad u plastenicima nije baš toliko lak, jer je poslije svakog ciklusa, potrebno zemlju pripremiti za novi zasad.

“Unosim stajnjak i slamu, zatim se radi solarizacija i plastenici se zatvore 20 dana da bi se odradila dezinfekcija. Ovim postupkom smanjujem upotrebu hemijskih sredstava, odnosno uništavam sve insekte koji su se stvorili u zaštićenom prostoru, ali na potpuno prirodan i način koji nije štetan. Nakon sterilizacije, ponovo se zasađuju plastenici”, priča Jovović.

12.000 kvadrata zemlje pod plastenicima

Od 12 hiljada kvadrata zemlje pod plastenicima, Jovovići su 5.000 opredijelili za organsku proizvodnju. Već dvije i po godine u prelaznom su periodu i nadaju se da će uskoro dobiti sertifikat.

Od 12 hiljada kvadrata zemlje pod plastenicima, Jovovići su 5.000 opredijelili za organsku proizvodnju

„Ovo je jedna od metoda sterilizacije kojom se prelazi na organsku proizvodnju u zaštićenom prostoru. Ne koristim hemijska sredstva i vještačka đubriva, već unosim slamu i stajnjak. Zaštitu radim na bazi ekstrata bilja kao što su kopriva, hajdučka trava, bijeli luk, pelin“, priča Jovović.

Zbog neiskustva u proizvodnji organske hrane prve godine rod je bio manji od očekivanog, ali već sada je bolje, sve ide uzlaznom putanjom i on se nada da će uspjeti još dio površina da pripremi za organsku proizvodnju.

On priča da je u početku bilo manje proizvođača u zatvorenom prostoru, a da se to godinama mijenjalo, ipak, on je kako kaže, uspio da nađe svoje mjesto na tržištu i da se održi.

Širi se proizvodnja u plastenicima

Proizvodnja u plastenicima i sada se širi u Crnoj Gori. U samim Bjelopavlićima ima oko 20 velikih proizvođača, a u Malesiji se, kaže Jovović, broj plastenika konstantno povećava. Danilovgrad je, ipak, u prednosti jer Bjelopavlići nemaju fabričkih zagađivača.

Pored plastenika, Jovovići na 10 hektara otvorenog prostora proizvode povrće, žitarice, kompletan program kupusnjača, pipun, lubenice, krompir, luk, razne salate.

„Pokrili smo kompletan program povrtlarske kulture, a u planini podižemo zasad maline. Ima rizika, kada naiđu sušne godine i prepolove proizvodnju ili snijeg i nevrijeme. Grad, mrazevi. Poljoprivreda je specifična branša, ali ko je uporan održaće se“. U plastenicima je znatno drugačije, proizvođač zadaje sve parametre od navodnjavanja, temperature, stvaranja mikroklime. Kompletan proces je pod kontrolom čovjeka. Na polju je to, ipak, rizičnije, jer sve diktira priroda”, kaže Jovović.

Stižu i začini

Jovović kaže da „osluškuje“ tržište i prilagođava se količinama i asortimanom. Sada u plastenicima proizvodi i kompletnu liniju začinskog bilja - nanu, mentu, bosiok, korijander, žalfiju, timijan, ruzmarin, kim, rukolu.

Jovović kaže da „osluškuje“ tržište i prilagođava se količinama i asortimanom

„Jednostavno pokušavam pronaći sjemena i proizvesti sve ono što se traži u ekskluzivnim restoranima na primorju, sve što je u trendu i što se traži“, kaže on.

„Da bi bili uspješni, mora postojati ljubav prema poslu koji radite. Ako radite samo zbog novca, ako ne uživate dok radite, ako vam ne čini zadovoljstvo kad ta biljka raste i razvija se onako kako vi želite, onda možda nećete uspjeti. Za dobar rad mora doći dobra nagrada“, pojašnjava on.

Njegov savjet je da se u domaćinstvima koja su prepoznata kao proizvođači pomognu mlađe generacije. Na taj način ne bi se dozvolilo da „ostaraju“ sela, kao što se desilo sa ruralnim krajevima.

„Ako mladi odu sa sela, kasnije se nema ko vratiti na selo, a bilo bi glupo da država koja je opredijeljena za dvije strateške grane, turizam i poljoprivredu, ne iskoristi potencijal, već da uvozi hranu koju možemo ovdje proizvesti. Turizam može progutati sve što se ovdje proizvede, jednostavno treba zatvoriti taj ciklus. Posvetimo se poljoprivredi i turizmu i eto nam blagostanja jednog dana“, smatra Jovović.

Galerija