Živko Stojović (85) iz Gostilja, sela nadomak Pipera, poznat je u svom kraju kao neko ko zna da predvidi vrijeme godinu dana unaprijed uz malu vjerovatnoću da “omane” u prognozi.
Stojović već osam godina nakon što mu je preminula supruga sa kojom je 60 godina bio u braku živi sam u selu, koje je nekad imalo oko 130 kuća.
"Selo je skoro zamrlo tokom vremena, sada ima svega osam kuća u kojima žive stari ljudi. Dok mladih više nema jer su napustili selo, tek po neko od njih dođe vikendom da posjeti rodni kraj.
"Drugi dan poslije Božića oslikava vrijeme kakvo će biti u februaru i tako dan za dan"
Dugo se bavim stočarstvom, držao sam koze, imao sam ranije i po 60 ovaca, a sada držim dvije krave. Vjerovatno ću jednu prodati, jer vrijeme čini svoje tako da ih ne bih mogao opsluživati", rekao je Stojović. Živko kaže da već nekoliko godina uspješno prognozira vrijeme.
"Već nekoliko godina uspijevam da predvidim vrijeme, i mala je vjerovatnoća da pogriješim. Pomeđu katoličkog Božića i pravoslavnog ima 12 dana. Prvi dan poslije latinskog Božića kakav bude, takav će biti i januar.
Drugi dan poslije Božića oslikava vrijeme kakvo će biti u februaru i tako dan za dan, sve do dvanaestog koji oslikava vrijeme kakvo će biti u decembru. Ranije me vrijeme nije puno interesovalo, ali kako su godine prolazile polako sam počeo da se interesujem, tako da već nekoliko godina unaprijed zapisujem dane u svesci i tako znam šta mogu očekivati od vremena", naveo je Stojović.
Učio od strica Ilije
Za Živkovo poznavanje vremena se čulo ne samo u Gostilju, već su o njemu pričali i mještani obližnjih sela.
Živko je pokazao malu svesku koju drži u starom plakaru pored šporeta, i pročitao kako je bilo vrijeme 2. januara ove godine
"Mlađi vole da zbijaju šale sa ovim načinom predviđanja vremena, međutim, ljudi znaju da se rijetko događa da pogriješim. Od strica Ilije Stojovića sam naučio da ako pada kiša ili snijeg između Božića i Savindana onda ljeti obavezno pada kiša pomeđu Petrovdana i Ilindana", istakao je Stojović.
Živko je pokazao malu svesku koju drži u starom plakaru pored šporeta, i pročitao kako je bilo vrijeme 2. januara ove godine, osmog dana posle katoličkog Božića, koje je odgovaralo avgustu.
"Evo prošlo je već više od pola mjeseca avgusta, a u svesci sam zapisao da je 2. januara bilo po malo oblačno što odgovara nekim oblačnim danima, dok su noći bile studene, a bilo je i sjevernog vjetra... Kakav je bio taj dan takav je i ovaj mjesec avgust, gotovo do sada da nisam primijetio odstupanja", rekao je Stojović.
Morao da čuva koze i radi
Živko je završio samo četiri razreda osnovne škole i nije volio puno učenje.
"Što se septembra tiče, 3. januara je vrijeme bilo prilično studeno, tako da nas sigurno očekuje hladan septembar"
"Nisam puno volio da učim, ali u to vrijeme nije bilo ni uslova za to. Morao sam da čuvam koze i radim, dokaz da mi je učenje bilo u drugom planu tada, je da su mi knjige izgledale novije kad završim razred nego kada sam ih kupio", kroz šalu se Živko prisjećao djetinjstva.
On tvrdi da bar njegov kraj ne očekuje puno padavina do kraja godine.
"Što se septembra tiče, 3. januara je vrijeme bilo prilično studeno, tako da nas sigurno očekuje hladan septembar. A biće i vjetrovitih dana i hladnih noći. Oktobar bi trebao da bude oblačan bez puno sunčanih dana, ali i padavina. U novemru možemo da očekujemo prvi snijeg ako prognoza na osnovu toga kakav je bio 5. januar ne vara.
Tada bi vjerovatno pred kraj novembra Gostilje trebalo bar da obijeli. Što se decembra tiče po prognozi bi trebalo da bude prilično hladan i dani oblačni, ali bez padavina – kazao je Stojović. Živko je već počeo pripremati drva za ogrijev, jer će bar po njegovoj prognozi jesen i zima u Gostilju biti veoma hladni.
Dobio udarničku značku, a nema penzije
Po završetku II svjetskog rata Živko Stojović postao je član SKOJ-a, a radio je u Gostilju kao kurir i raznosio poštu. Kao omladinac učestvovao je na ORA i radio na pruzi Titograd, Nikšić, na probijanju puta kroz Platije.
"Raznosio sam poštu po cijelom kraju, išao pješke do Danilovgrada i nazad, po 20 i više kilometara"
Radeći na pruzi Šamac – Sarajevo 1947. godine dobio je udarničku značku, koju gotovo šest i po decenija kasnije izjeda rđa.
"Poziv za radnu akciju na prugu Šamac – Sarajevo dobila je moja rođaka, ali su došli mene da pitaju da se umjesto nje prijavim i odem u Bosnu i Hercegovinu na radnu akciju. Tako je i bilo, otišao sam tamo i postao prvi Gostiljanin koji je dobio udarničku značku", priča sa sjetom o tim davnim vremenima Stojović.
U vrijeme SFRJ učesnik ORA, pogotovo nosilac udarničke značke imao je značajne privilegije, ali Živko od tog vrijednog priznanja danas nema velike koristi. Iako je neko vrijeme radio kao kurir i raznosio poštu po kraju, danas nema penziju, a živi od staračke pomoći koja iznosi 40 eura mjesečno.
"Raznosio sam poštu po cijelom kraju, išao pješke do Danilovgrada i nazad, po 20 i više kilometara, veoma često i noću i nije me bilo strah. Vukova se nijesam plašio, a u to vrijeme ljudi nijesu udarali na ljude", kazao je vremešni Živko.
U 80-toj htio ponovo da se ženi
Živko je sa suprugom Vukosavom bio u braku skoro 60 godina, ali mu je supruga, sa kojom ima sina i tri kćeri, umrla 2004. godine, tako da već osmu godinu živi sam u Gostilju.
"Ona je tada imala 60 godina, ali me odbila jer nije željela da ostavi majku"
Nakon četiri godine dosadilo mu je da živi sam, pa je sa zetom išao u obližnje selo da dovede ženu.
"Ona je tada imala 60 godina, ali me odbila jer nije željela da ostavi majku. Htio sam ja tada dovesti i nju i majku, ali nije prihvatila, pa sam nastavio da živim sam", dodao je Živko.
Bonus video:
