Istorija na vodi

Jedrenjak "Jadran" čeka 78. rođendan i remont

Gašenjem tivatskog Arsenala Mornarica VCG ostala je bez Remontnog zavoda u kome se jedrenjak „Jadran“ remontovao od prvog dana
158 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 31.07.2011. 09:27h

Dok na kotorskoj rivi školski brod RM Italije „Palinuro“ mami uzdahe posjetilaca, na školskom brodu Mornarice VCG jedrenjaku „Jadran“ teku posljednje pripreme pred obilježavanje 78. rođendana, ovog, najfotografisanijeg i po mnogima najljepšeg broda Adriatika.

Finansijska kriza odražava se najprije na Vojsku, pa i pripreme za rođendan simbola naše pomorske tradicije i ploveće škole koja je iznjedrila na stotine pomoraca i pomorskih oficira.

Zaljubljenici u jedra i more uglas će tvrditi da „Jadranu“ marketing i ne treba jer ovaj ljepotan koji krasi tivatsko šetalište Pine marketing sam za sebe. Ipak, više medijske pažnje zaslužila je vrijedna posada kapetana korvete Predraga Supića, koja iz godine u godinu u sve težim uslovima uspijeva da održi sjaj ovog atraktivnog jedrenjaka.

Kako “Vijesti” saznaju, rođendan koji pada 19. avgusta i koji se obilježava od dana upisivanja u flotnu listu Ratne mornarice Kraljevine Jugoslavije 1933. godine, obilježiće se i ovog ljeta prijemom za državne i vojne zvanice, jedriličarskom regatom i posebnom izložbom u prostoru marine „Porto Montenegro“.

Gašenjem tivatskog Arsenala Mornarica VCG ostala je bez Remontnog zavoda u kome se jedrenjak „Jadran“ remontovao od prvog dana kada je prije osam decenija uplovio u jugoslovenske teritorijalne vode i gdje mu je bila matična luka.

Sa skromnim sredstvima i ogromnom voljom i željom posada „Jadrana“ godinama kako zna i umije održava ponos Mornarice VCG. Približilo se vrijeme remonta, a u Ministarstvu odbrane i Vojsci razmatraju opcije o izboru brodogradilišta u kome će se obaviti taj zahtjevan i skup posao.

Prema nezvaničnim saznanjima “Vijesti”, jedna od opcija bio je remont u vojnom brodogradilištu u Turskoj, ali je izvjesnija varijanta po kojoj će uz finansijsku podršku njemačke vlade „Jadran“ biti remontovan u Jadranskom brodrogradilištu u Bijeloj.

Poznati po poštovanju tradicije, Njemci cijene to što je jedrenjak koji je prevalio stotine hiljada milja po svim svjetskim morima i okeanima i svim vremenskim prilikama, po nacrtu inženjera Josipa Škarice sagrađen u čuvenom hamburškom brodogradilištu „H.C.Stulcken Sohn“.

Zbog toga su prošle godine predstavnicima naše mornarice i uručili originalnu projektnu dokumentaciju „Jadrana“.

Ovo je vjerovatno bila i jedna od tema na kojoj su predstavnici VCG tokom nedavnog krstarenja Bokom na „Jadranu“ razgovarali sa predstavnicima njemačkog establišmenta kada je ambasador Peter Plate priredio na njemu oproštajni prijem.

Ipak, za crnogorsku i širu javnost mnogo značajnija i interesantnija tema su posljednjih godina učestali zahtjevi iz Hrvatske da „Jadran“ sukcesijom imovine SFRJ treba da pripadne njima.

Predstavnici vlasti, od kojih je najdirektniji bio počasni građanin Podgorice, bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić tvrde da je u momentu izbijanja rata u Hrvatskoj matična luka „Jadranu“ bio Split i da ga je JNA „otela“ i dovela u Boku.

Prema podacima koje je u monografiji povodom 50. rođendana jedrenjaka objavio dr Kažimir Pribilović, Split je „Jadranu“ postao matična luka 1972. godine kada je uvršten u sastav odreda školskih brodova Mornaričkog školskog centra, a prije toga mu je u doba FNRJ i SFRJ matična luka bila u Divuljama.

Split je bio i luka u kojoj je na velikoj svečanosti pomorsko udruženje „Jadranska straža“ predalo brod Kraljevskoj ratnoj mornarici, na rođendan posljednjeg kralja Jugoslavije Petra II Karađorđevića koji je tada punio 10 godina, 6. septembra 1933. godine.

Zanimljivo je da je „Jadranska straža“ po podružnicama skupila 1.140.304 dinara za izgradnju „Jadrana“. Ostalo je zapisano da je najviše, 310.000 dinara skupilo Sarajevo, Veliki Bečkerek (današnji Zrenjanin) 190.000, Beograd 150.000, a svoj doprinos sa 1.500 dinara dalo je i Cetinje.

U svim publikacija, knjigama i brošurama o „Jadranu“ može se naći podatak da je jedrenjak iz Hamburga 16. jula 1933. godine uz velelepni doček pod komandom njegovog prvog zapovjednika kapetana fregate Nikole A. Krizomalia uplovio prethodno u Tivat koji je tada postao njegova matična luka.

Sve redovne godišnje i generalne remonte „Jadrana“ obavile su vješte ruke majstora i brodograditelja nekadašnjeg tivatskog Arsenala, pa i najpoznatiji remont koji je počeo u aprilu 1947. godine kada je „Jadran“ podignut „iz mrtvih“.

Jugoslovenske vlasti su po završetku II svjetskog rata potpisale mirovni sporazum sa Italijom čime su se stekli uslovi da se „Jadran“ koji je nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije kao ratni plijen uzela Musolinijeva Italija i dala mu ime „Marko Polo“, vrati u domovinu.

Svega dvadesetak školskih brodova plovi na jedra svjetskim morima i okeanima

Uspješna obnova broda u Tivtu obavljena je u rekordnom roku od godinu i po dana i koliko se radilo udarnički svjedoči podatak da je posada broda koja je pomagala u obnovi premašila dobrovoljne radne sate za 45 odsto.

Sudbine bivšeg tivatskog Arsenala i „Jadrana“ ostale su tako isprepletane do dan-danas jer je on nakon gašenja Remontnog zavoda ostao živa slika umješnosti tivatskih meštara.

Da je posjedovanje školskih jedrenjaka privilegija malobrojnih pomorskih zemalja svjedoči podatak da svega dvadesetak školskih brodova plovi na jedra svjetskim morima i okeanima.

Među njima je i italijanski „Palinuro“ koji je sa „Jadranom“ pod imenom „Marko Polo“ uz brodove „Amerigo Vespuči“ i „Kristofor Kolumbo“ u Drugom svjetskom ratu činio grupu italijanskih školskih jedrenjaka.

Galerija

Preporučujemo za Vas