NOVČANA POMOĆ NAJMANJI MOGUĆI ZNAK POŠTOVANJA

Sjene junaka sa Sutjeske nemaju cijenu

Mušikić kaže da je na Sutjesci iz Crne Gore najviše bilo Nikšićana. Navodi da je u Petoj neprijateljskoj ofanzivi učestvovao 571 borac iz Nikšića koji je tada imao “najviše 8.000 stanovnika”, a da je poginulo 190
505 pregleda 7 komentar(a)
Tjentište, Foto: Screenshot (YouTube)
Tjentište, Foto: Screenshot (YouTube)
Ažurirano: 21.05.2019. 13:04h

Novčana pomoć za saniranje klizišta kod spomenika na Tjentištu, najmanji je mogući znak poštovanja prema sjenama poginulih.

To za “Vijesti” pričaju dvojica “barskih Nikšićana” - sudija Osnovnog suda Sava Mušikić i penzioner ZIB-a Kostadin Marojević.

Njih dvojica su nedavno novac poslali u koverti, izazvavši tako simpatije ljudi kojima je na srcu antifašistička borba i heroizam partizana na Sutjesci.

Kostadin priča da je njegov otac Radosav poginuo na Zelengori i da je njegovo ratno ime bilo Coko.

“Sava me upoznao sa inicijativom da se pomogne popravka klizišta koje je ugrozilo spomen-obilježje. Pošao sam da se raspitam po bankama kako da pošaljem novac, svugdje je provizija bila skoro kao naša donacija. Odlučili smo se onda da novac pošaljemo u koverti, tri novčanice od po 10 eura sam obavio onom crvenom uplatnicom i stavio u pismo. Rekoh, nek’ ide ovako, ako stigne - stigne, ako ne, nije veliki gubitak. Da je moglo, poslali bismo i više... To je bilo 21. februara, očekivali smo eventualno zahvalnicu na jubilej, kad ono izlazi na naslovnoj strani ‘Vijesti’ - ‘Spasavaju kosti heroja iz NOB-a’”.

Mušikić ističe da im nije bila želja da se njihov postupak publikuje.

Priča da su obojica učestvovali i ranije u drugim humanitarnim akcijama, “što je valjda i dužnost i obaveza svakog ko može”.

“Ova nas je akcija posebno dirnula. Kako smo i napisali u pismu, Kostadinov otac poginuo je na Sutjesci, a moj djed po kojem nosim ime, u 13. godini je otišao u NOB, i čast mi je zbog toga. Pobjegao je od kuće, godinu i po dana nisu čuli ništa za njega, tek krajem 1944. jedan komšija je Savinim roditeljima rekao da ga je sreo na Metaljki u okolini Rudog, odakle potiče i ova njegova jedina fotografija iz rata, sa jednom ženom oficirom NOVJ, kako pretpostavljamo iz Pljevalja”.

Kostadin priča da je njegova majka prenijela kosti stradalog oca 1954. u Morakovo, kod Nikšića, gdje mu je Savez boraca podigao spomenik, koji obilazim i svakog 13. jula.

“Ovo je moj i Savin gest pažnje prema njegovoj i žrtvi njegovih saboraca. Bilo bi lijepo da neko kod nas objedini sve donatorske aktivnosti za Tjentište, da se ljudi koji žele pomoći ne muče sa slanjem novca”.

Mušikić kaže da je na Sutjesci iz Crne Gore najviše bilo Nikšićana. Navodi da je u Petoj neprijateljskoj ofanzivi učestvovao 571 borac iz Nikšića koji je tada imao “najviše 8.000 stanovnika”, a da je poginulo 190.

Mušikić: Tjentište je i crnogorska baština 

Mušikić ističe da je spomenik na Tjentištu vlasništvo druge države, ali da je u simboličkom, moralnom i istorijskom smislu i naša i baština ljudi svih država bivše Jugoslavije.

“Voljeli bismo da ovaj članak motiviše ljude iz Crne Gore i okruženja koji mogu i žele, da i oni nešto doniraju. Potpuno smo svjesni da najveći broj onih koji bi željeli da pomognu, to ne mogu. Žao nam je zbog toga, ali oni koji mogu nadamo se da če biti podstaknuti našom pričom”.