PROMJENE U ODNOSU PREMA LGBTIQ OSOBAMA U CG

Nekad su na Prajdu letjele kamenice, danas je mirno

Uprkos promjenama nabolje, dodaju sagovornici “Vijesti“, pred crnogorskim društvom je još mnogo posla da bi LGBTIQ osobe mogle da u potpunosti uživaju svoja prava
4506 pregleda 12 komentar(a)
Nedavni Prajd u Podgorici protekao bez incidenata, Foto: Savo Prelević
Nedavni Prajd u Podgorici protekao bez incidenata, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 30.09.2019. 16:15h

Dok se spremao za Povorku ponosa u Podgorici 2013. godine, Danijela Kalezića čuvala je policija.

Šest godina kasnije, po završetku nedavnog okupljanja LGBTIQ zajednice u Podgorici, Kalezić je sa Prajda u grad otišao sam, neopterećen razmišljanjem da li će zato što otvoreno govori da je gej, biti žrtva napada.

“I dok sjedimo ovdje u kafiću - niko ništa. Nedavno sam preselio i komšije su super, nema odavno ni prijetnji...“, priča on.

Promjene u odnosima prema LGBTIQ osobama u Crnoj Gori su se desile, saglasni su svi sagovornici “Vijesti”.

“Promjene su stvarne i svako ko jeste lezbejka, gej, biseksualna, transrodna, rodno varijantna ili kvir osoba to na svojoj koži najbolje osjeća i zna koliko se vazduh diše slobodnije sad, nego prije tri, pet ili 10 godina”, kaže Jovan Džoli Ulićević iz Asocijacije “Spektra”.

Uprkos promjenama nabolje, dodaju sagovornici “Vijesti“, pred crnogorskim društvom je još mnogo posla da bi LGBTIQ osobe mogle da u potpunosti uživaju svoja prava.

Manje je policije, ali Prajd i dalje samo u Podgorici

Prva Povorka ponosa u Crnoj Gori organizovana je 2013. u Budvi. Nekoliko mjeseci kasnije, uslijedio je i drugi, a prvi u Podgorici.

Incidenti na prvom Prajdu u Budvi 2013.
Incidenti na prvom Prajdu u Budvi 2013.(Foto: Boris Pejović)

Oba su pratili neredi, jako policijsko obezbjeđenje i nasilno ponašanje dijela građana, koji su kamenicama, flašama i psovkama nasrtali na učesnike gej parada.

Nakon prva dva, svaki sljedeći Prajd bio je mirniji, iz godine u godinu i pripadnika policije na skupovima je manje, ali gej parade se i dalje organizuju uz policijsko obezbjeđenje.

Od 2013. promijenila se i atmosfera koja prati događaj.

Iz Kancelarije Ombudsmana ocijenili su da Prajd danas “sve više poprima karakteristike promotivne manifestacije, u cilju podrške zaštiti prava LGBTIQ osoba” i da “liči na one koji se na istu ili sličnu temu organizuju u zemljama zapadnih demokratija”.

Na Prajdu je danas i više roditelja koji otvoreno podržavaju djecu iz LGBTIQ zajednice, i njihove babe i djedovi su otvoreniji u podršci, na paradu dolaze i prijatelji onih koji su gej, biseksualci, trans…

Iako deklarativnu podršku odavno pružaju, na Prajd jedino još, uz rijetke izuzetke, ne dolaze čelnici institucija, Vlade, Skupštine, političkih partija…

Nakon prve gej parade u Budvi i zabrane okupljanja u Nikšiću, karavana kroz Crnu Goru kojeg je “Spektra” organizovala pred posljednju povorku, Podgorica je i dalje jedini domaćin Prajda, kao najvećeg okupljanja zajednice.

Diskriminacije je manje, ali je prisutna i dalje

Tokom proteklih godina unaprijeđena je i zakonska regulativa, kaže Bojana Jokić iz LGBT Foruma Progres: Usvojen je Zakon o zaštiti diskriminacije, a Krivični zakonik sada uključuje i seksualnu orijentaciju i rodni identitet kao otežavajuće okolnosti prilikom cijenjenja kazne za različita krivična djela...

Danas zdravstveno osiguranje pokriva i troškove procesa prilagođavanja pola za trans osobe.

Položaj LGBT populacije je poboljšan, povećana je njihova vidljivost u društvu i pristup pravima, ali se osobe drugačijeg rodnog identiteta i seksualne orijentacije i dalje suočavaju sa diskriminacijom u ostvarivanju prava, stereotipnim stavovima i nedovoljnim prihvatanjem šire javnosti, smatraju u Kancelariji Ombudsmana.

“Netrpeljivost, homofobija i transfobija manifestuju se i kroz fizičke napade na LGBT osobe, koje se u takvom društvenom miljeu ne mogu osjećati dovoljno sigurno, slobodno i spremno da izraze rodnu/seksualnu orijentaciju i različitost”, kazala je “Vijestima” Zdenka Popović, zamjenica koja obavlja poslove Zaštitnice.

Posebno važnim smatra efikasnost u otkrivanju i odlučnost u procesuiranju slučajeva govora mržnje putem interneta, kao i nasilnih delikata usmjerenih ka ugrožavanju sigurnosti LGBT osoba.

Kao ilustraciju stanja u praksi, navela je statistiku sudova za prekršaje iz 2018.

“Od 68 predmeta sa elementima diskriminacije, u čak 62 okrivljenima su stavljeni na teret prekršaji uznemiravanje, vrijeđanje, drsko ponašanje ili izazivanje osjećaja ugroženosti usmjereni ka LGBT zajednici i izvršeni sa diskriminatornom pobudom po osnovu seksualne orijentacije”.

Iz “Spektre” dodaju i da su u protekle dvije godine podnijete tri prijave zbog fizičkog nasilja nad trans osobama.

“U februaru je donijeta prva presuda zločina iz mržnje počinjena nad LGBT osobom, u ovom slučaju nad trans ženom. U dva slučaja donesene su opomene, jedan slučaj je u toku”, kaže Ulićević.

Daleko je sloboda

Sloboda u pravom smislu te riječi, smatra on, za sada je fikcija za sve crnogorske građane, a LGBTIQ osobe su još i dalje od nje.

Ulićević podsjeća da trans osobe u Crnoj Gori i dalje prolaze sterilizaciju kako bi uopšte stekle pravo na lična dokumenta koja su u skladu sa njihovim rodnim identitetom.

Interpolne osobe i dalje još dok su bebe prolaze kroz estetske korekcije pola bez mogućnosti da o tome odluče sami, kad odrastu.

“I dalje živimo pod prijetnjom od odbacivanja, prekora, podsmijavanja, šamara, batina, silovanja, samo zato jer smo drugačiji po svojoj seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. I dalje strahujemo hoćemo li dobiti posao ako se zna da smo LGBTI ili hoćemo li dobiti otkaz ako se sazna. I dalje mlade LGBTI osobe ne uživaju nikakvu zaštitu u školama kada su maltretirane, ucjenjivane i kada konstantno slušaju da su pogrešne…”.

Neregulisana pravna pitanja

U insituticiji Ombudsmana smatraju da je to što su LGBT osobe i dalje društveno isključene u pojedinim oblastima, dijelom posljedica još neregulisanih pravnih pitanja.

U Crnoj Gori još nije moguće pred zakonom ovjekovječiti istopolnu vezu. Poslanici u Skupštini na sjednici u avgustu nisu usvojili Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola. Pojedini među onima koji nisu ni bili na glasanju, obećavaju da će zakon biti izglasan u oktobru.

“Nadam se da ćemo konačno staviti tačku na tu priču. Neusvajanje tog zakona je nasilje dijela poslanika i demonstracija sile. Nezamislivo je da se tako ponašaju poslanici u bilo kojoj razvijenoj demokratiji”, kaže Kalezić.

A kad jednom bude usvojen zakon koji će istopolnim parovima omogućiti da uživaju dijelom jednaka prava kao heteroseksualni, predstoji rad na drugim zakonskim rješenjima.

U sljedećih pet godina, kako je propisala nova nacionalna Strategija za unapređenje kvaliteta života LGBTI osoba u Crnoj Gori za period 2019-2023, očekuje se kreiranje i usvajanje Zakona o rodnom identitetu.

Na osnovu Strategije, taj zakon bi, podsjeća Ulićević, morao da ispunjava međunarodne standarde, pa i presudu Evropskog suda za ljudska prava kojom je 2017. utvrđeno da je zahtjev za sterilizacijom ili bilo kojom intervencijom koja može dovesti do sterilizacije (uključujući hormonsku terapiju) prilikom pravnog prepoznavanja roda, najgrublje kršenje ljudskih prava.

“To je i najznačajniji zakon koji se tiče transrodne zajednice”, kaže on, dodajući da će taj zakon omogućiti promjenu oznake pola u dokumentima bez zahtjeva za sterilizacijom.

“To je osnovno ljudsko pravo, da mogu da živim i posjedujem identifikaciona dokumenta bez preduslova da moram da izvadim svoje unutrašnje organe, i ne samo to, već je i osnov svakog dostojanstvenog života i poštovanja ličnog integriteta - što sada nije slučaj”, poručuje Ulićević.

Da je trans zajednica stvarnost pokazuju i podaci “Spektre” da je ta organizacija lani pružila podršku 28 trans osoba.

Zajednica osnažena

Ulićević ističe da snažno vjeruje da je za promjene tokom proteklih godina najzaslužnija LGBTIQ zajednica.

“Zajednica je osnažena. Odlučili/e smo da izađemo iz svojih zidova, da pokažemo da postojimo, da živimo vrlo smjele živote... bivstvujemo u svojim gradovima, komšilucima, da idemo u markete, na posao, u školu - uprkos konstantnim pokušajima da nam se sve ovo ospori“.

Promjenu, vjeruje on, čini svaka LGBTIQ osoba koja odluči da živi svoj život iskreno, autentično, slobodno...

“Uvijek sam držao da je najradikalniji LGBTIQ aktivizam u Crnoj Gori, zapravo reći svojoj okolini ko smo i usuditi se ne živjeti onako kako norme nalažu već kako osjećamo“.

Kalezić kaže da je broj onih koji žive u strahu od odbacivanja porodice i društva i dalje velik, posebno među starijima.

“Bilo bi sjajno da se te osobe autuju. Jer, za svaki problem se nađe rješenje, uvijek dođe do prihvatanja”, kaže on i poručuje da oni koji vas odbacuju i ne treba da su dio vašeg života…”.

Ombudsman preporučuje set zakona za bolji život

Da bi se skorije osjetno unaprijedio ambijent za život LGBT osoba u Crnoj Gori, Zaštitnik je i ranije preporučio usvajanje Zakona o životnom partnerstvu, te ujednačavanje seta zakona radi obezbjeđenja pravne sigurnosti.

Preporučuju i da se obezbijedi efikasan mehanizam za praćenje realizacije mjera i aktivnosti iz Strategije za unapređenje kvaliteta života LGBTI osoba, da se opredijele dovoljna budžetska sredstva za njenu primjenu.

Uz efikasno otkrivanje i procesuiranje slučajeva govora mržnje prema LGBT osobama, preporučuju i odmjeranje sankcija koje uzimaju u obzir otežavajuće okolnosti i pobude za izvršenje delikta…

Značaj Komisije za transrodno zdravlje

Iz “Spektre” značajnim smatraju što je u julu u Kliničkom centru formirana Komisija za transrodno zdravlje. U Komisiji su ljekari sa iskustvom u radu sa trans osobama, koji će, objašnjava Ulićević, dalje razvijati vještine u radu sa trans zajednicom.

Podsjeća i da su iz Crne Gore dvije osobe prošle operativne zahvate prilagođavanja pola u Beogradu, da su četiri muškarca prošla mastektomiju u KC, da je 10 trans osoba sada, a tri u procesu pripreme na hormonsku terapiju.

Disklejmer
Izradu novinarske priče je finansirala EU
Preporučujemo za Vas