Pojedini mještani Tološa tvrde da se pećina prostire duž čitavog brda

Magara - pećina “magije i strave”

Zapušteni spomenik prirode nalazi se u naselju Tološi, nekoliko kilometara od centra grada
9494 pregleda 1 komentar(a)
Ulaz u pećinu, Foto: Luka Zeković
Ulaz u pećinu, Foto: Luka Zeković

Nekoliko kilometara od centra Podgorice, u naselju Tološi, iznad polja, zarastao u korov i šipražje, nalazi se ulaz u pećinu Magara - zapušteni spomenik prirode.

Do pećine se dolazi livadom, pored obližnje trafo-stanice, a uska, zarasla staza ipak se može uočiti u podnožju brda. Ulaz u Magaru je na četrdesetak metara nadmorske visine.

Unutrašnjost pećine počinje malim predvorjem, širokim nekoliko metara, odakle vodi uska betonska staza u sljedeću prostoriju, a u sklopu kompleksa postoji nekoliko odvojenih dijelova, do kojih se dolazi uskim stepenicama i stazama.

Unutrašnjost pećine
Unutrašnjost pećine(Foto: Luka Zeković)

Na dosta mjesta se može uočiti destruktivno ponašanje, polomljene su klupe, ali to ne kvari ljepotu Magare - veliki pećinski ukrasi vise sa tavanica, a u posljednjoj dvorani, koja je i na najnižoj koti, skuplja se najviše vode. Betonske staze, klupe, nezgrapno napravljeni zid na kojem je okačen čiviluk, napravio je Vidak Jukić iz Andrijevice koji je prije 30 godina planirao da otvori školu za duhovni preobražaj i kulturnu etiku i estetiku.

Pojedini mještani Tološa tvrde da se pećina prostire duž čitavog brda, odnosno da završava na suprotnom kraju prema Spužu.

U prilog tome govori činjenica da je navodno jedan mještanin davno izgubio ovcu, a stada je paslo u blizini pećine. Pretpostavili su da je u pećini, ali su je pronašli u Spužu, na drugom kraju, jer je bila označena...

Mještanin Živko Raičković pamti da je pećina bila spas od bombardovanja za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je on bio dječak od desetak godina. On navodi da je u pećinu ulazio posle završetka Drugog svjetskog rata. “Tada je ulaz bio prilično uzak, moralo se saginjati i provlačiti”.

Raičković
Raičković(Foto: Luka Zeković)

Dekan Filozofskog fakulteta u Nikšiću Goran Barović kazao je da je prva istraživanja pećine obavio prof. dr Jovan Petrović sa ekipom saradnika (M. Mijušković, M. Iličković, P. Radusinović, M. Vukčević) još 1965.

“U izvještaju o obavljenim istraživanjima navodi se da je obavljeno u teškim uslovima i bez ikakve opreme potrebne za ovakvu vrstu posla. U izvještaju se dalje ističe da je izvršeno rekognosciranje prvog dijela ulaznog pećinskog kanala, da je utvrđen pravac pružanja glavnog kanala i dat predlog da se dalja istraživanja usmjere u pravcu ispitivanja gornje etaže i bočnih kanala. Prevashodan zadatak ovog istraživanja bio je da se sagleda njen turistički značaj”, navodi Barović.

On je kazao da u knjizi “Tragovima pećinskog čovjeka” J. Petrović piše da je to pećina “magije i strave”.

“U istoj knjizi ističe se da su temperatura vazduha, pritisak i vlažnost vazduha bili toliko visoki (u odnosu na visinu tih elemenata ispred pećine) da se takve karakteristike ne javljaju ni u jednoj pećini svijeta. U tom pokušaju nijesu uspjeli fotografisati unutrašnjost objekta kao ni u nekoliko naknadnih ulazaka jer im je otkazivala foto-tehnika”.

Radi mogućnosti iskorišćavanja u izletničke, turističke, zdravstvene i druge specifične svrhe, grupa speleologa sastavljena od predstavnika nekadašnjeg Izvršnog vijeća Crne Gore, SO Titograd i Republičkog zavoda za zaštitu prirode obišla je pećinu i uradila skicu u razmjeri 1:2000.

“U izvještaju se konstatuje da je pećina jako vlažna i teško prohodna, zbog znatnih količina glinovitog materijala i naslaga guane (izmet od slijepih miševa). U izvještaju se dalje predlaže potreba proširivanja nekih suženja, dok bi posebnu pažnju trebalo posvetiti otvoru u zadnjoj dvorani koji vodi ka gornjoj etaži. Ovaj otvor je sada zatvoren oburvanim kamenim blokovima iz gornje etaže, čime je onemogućen dalji prolaz”, kaže Barović.

Navodi da je u martu 1989. godine, na poziv Vidaka Jukića, obišao pećinu sa ekipom Speleološkog društva iz Nikšića. “U toku tog istraživanja, kao i u nekoliko naknadnih ulazaka, članovi ekipe konstatovali su samo povećanu temperaturu i vlažnost vazduha, od svih do tad navedenih osobina ovog objekta”.

Zid sa čivilukom u unutrašnjosti
Zid sa čivilukom u unutrašnjosti(Foto: Luka Zeković)

Interesovanje za ovu pećinu kod Jukića, kako navodi Barović, sugestiologa poznatog i van granica naše zemlje, počelo je u Mađarskoj. “Boraveći u nekim lječilištima urađenim u pećinama sličnih karakteristika čuo je od svojih kolega da se u Crnoj Gori nalazi ‘jedna od najtoplijih pećina u svijetu’. Prema tvrđenju Jukića, u prvom dijelu objekta planirao je da otvori centar za istraživanje i primjenu tradicionalne medicine, a u drugom dijelu školu za duhovni preobražaj i kulturnu etiku i estetiku”. Poslije pribavljenih dozvola za osposobljavanje u pomenute svrhe od nadležnih, Jukić je otpočeo uređenje pećine.

“Projekat za uređenje objekta uradio je Institut ‘Kirilo Savić’ iz Beograda uz stručne konsultacije prof. dr Radenka Lazarevića. U toku realizacije tog projekta iz pećine su izbačene velike količine gline, gujane, proširena su suženja između dvorana, izbetoniran pod dijela pećinskog kanala, razvedena rasvjeta, proširen ulaz i uređena okolina gdje je planirana dogradnja prostorije za biblioteku”, navodi Barović.

On je kazao da su privođenjem radova kraju, počeli i problemi oko realizacije projekta.

“U prvom navratu nepoznati počinioci većom količinom dinamita oštetili su ulazni dio pećine. Slijedilo je odvaljivanje metalnih ulaznih vrata i uništavanje svega onog što je u pećini bilo urađeno”.

Neophodna stručna studija

Glavni grad je zainteresovan za pokretanje postupka revizije zaštićenog područja pećine Magara koja je proglašena spomenikom prirode, saopšteno je “Vijestima” iz Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora. Kako je kazao rukovodilac Sektora za zaštitu životne sredine i održivi razvoj Dejan Mugoša, u cilju dodatnog sagledavanja zaštite pećine Sekretarijat je uputio akt prema Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine, kojim je navedeno da je Glavni grad zainteresovan za pokretanje postupka revizije zaštićenog područja.

“Kojim su ujedno i zatražene ‘smjernice pomoću kojih bi mogli krenuti u proces realizacije’ ovog projekta. Nakon dobijanja smjernica od nadležnog organa državne uprave, stvoriće se formalno-pravni okvir da nadležni organ jedinice lokalne samouprave, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti prirode, zahtjevom pokrene postupak za izradu stručne studije, odnosno postupak revizije zaštićenog područja pećine Magara”, navodi Mugoša.

Studija zaštite, kazao je, sadržaće između ostalog “mišljenje u pogledu stavljanja prirodnog dobra pod zaštitu, predlog razvrstavanja prirodnog dobra prema značaju, predlog kategorije i zona zaštite (režima zaštite) i predlog prostorne granice zaštićenog područja sa granicama zona i režimima zaštite”. Barović je kazao da je na raspolaganju Glavnom gradu u stručnom pogledu i da će im pomoći u slučaju da krenu u projekat valorizacije pećine.

Dvije dvorane, veća četrdesetak metara duga

Glavni grad je, kako se navodi na njihovom zvaničnom sajtu, 2017. uradio Projektni zadatak za izradu Studije revizije spomenika prirode pećina Magara. “Osnovni cilj je izrada Studije revizije spomenika prirode pećine Magara, zasnovana na prikupljanju i obradi novih podataka, kao i sveobuhvatnoj evaluaciji postojećih informacija o ovom speleološkom objektu u skladu sa Zakonom. Na bazi dobijenih rezultata, evaluacija i analiza, ocijeniće se stanje pećine, opravdanost statusa zaštite, eventualno predložiti prestanak zaštite ili promjena kategorije, odnosno definisati mjere očuvanja i unapređenja njenih karakteristika”.

Navodi se da Magara spada u suve pećine, a da se male lokve koje se na više mjesta obrazuju od prokapnih voda javljaju se samo u toku zime, kada su i padavine najveće.

“Prema postojećim podacima ulaz u pećinu širok je 3, a visok 2,6 metara. Nakon ulaza, na udaljenosti od nekoliko metara, javlja se prvo suženje, dužine oko 4 metra, koje se nastaja hodnikom. Hodnik je širine 5-8 m i visine do 4 m, u prvom dijelu skoro potpuna ravan. U drugom dijelu na lijevoj strani se javlja ponorska jama visine do 1,5 m, čije dno je uvijek pokriveno raskvašenom pećinskom glinom. Dvojna ‘dvorana’ smještena je između prvog i drugog sifonskog suženja”.

Piše da je prva dvorana nepravilnog oblika, dužine oko 30 metara, a druga ima oblik koji se može označiti kao “omanje jajasto proširenje“ sa jednim sporednim kanalom koji se vertikalno spušta.

“Iza nje počinje drugi sifon, dužine oko šest metara, ispunjen glinom. Završna dvorana je najprostraniji dio pećine, čija dužiina iznosi oko 40 m, širina od pet do 15, a najveća visina oko sedam metara. U udubljenju pored lijevog zida završne dvorane javlja se povremeno jezero koje obrazuju prokapne vode. Iz najšireg dijela dvorane račvaju se dva kanala. Lijevi je dugačak oko 40, a desni oko 38 metara. Desni se završava sa dva kratka kanala, a lijevi povećim proširenjem”.