U posljednjih dvadesetak dana, pripadnici nikšićke Službe zaštite i spasavanja imali su više od 70 intervencija. Za njih ne postoji koronavirus, zabrana kretanja, propisana socijalna distanca. Vatra i saobraćajne nesreće ne znaju za propise, a oni neumorno rade. Priznaju da opasnost od virusa postoji negdje u podsvijesti, ali da o njemu nemaju kada da razmišljaju dok intervenišu.
“U prosjeku svakodnevno imamo po 4-5 intervencija. Imamo požara kako na stambenim objektima tako i na otvorenom, komina, saobraćajnih nezgoda. Pokušavamo da držimo odstojanje jedan od drugoga koliko je to moguće, mada je u našem poslu to jako teško izvodljivo. Kada su intervencije u pitanju zaboravljamo na koronu. Postoji ona u našoj podsvjesti, ali nam je tom trenutku u glavi samo da uspješno obavimo posao i pomognemo ljudima”, kaže za “Vijesti” komandir odjeljenja Bojan Bijelović, koji petnaestak godina radi kao vatrogasac.
Kada sugrađani okrenu 123 pripadnici Službe zaštite i spašavanja su istog trenutka spremni da reaguju.
“Tada zaboravljamo na koronu. Istina, susretali smo se sa raznoraznim situacijama, bilo je više neprijatnih nego prijatnih, pojedine su bile veoma teške, ali prvi put se susrećemo sa nečim ovakvim”, kaže Bijelović.
Njegov kolega Janko Vučić, koji ima godinu staža više, prisjeća se da im je posebno teško bilo i kada se desila eksplozija na Viru, 2006. godine.
“Teška situacija je bila kada je bila eksplozija na Viru. Psihički je bilo lakše jer nijesi ‘bježao’ od naroda. A sada sve na distanci. Samo je zbog toga danas teže”, kaže Vučić, i uz osmijeh dodaje da ga nije strah od korone.
Obojica priznaju da im najteže bude kada se sa posla vrate kući jer razmišljaju da li su njihovi članovi porodice bezbjedni jer upravo su oni ti koji se svakodnevno sreću sa velikim brojem ljudi.
“Imam dvoje djece, sina od tri i po godine i kćerkicu od deset mjeseci. Pokušavam da krišom uđem u kuću, da me djeca ne vide i sin ne potrči u zagrljaj dok se ne ‘sterilišem’. Tek onda može zagrljaj”, kaže Bijelović i dodaje da pokušava da što manje razmišlja o koroni, ali da mu to teško polazi za rukom.
Ona je glavna tema svuda, pa i među kolegama, mada se trude da pričaju i o nekim vedrijim temama.
“Moji sinovi su veliki, 20 i 18 godina. Oni i supruga se šale i kažu mi ako ko donese kući koronu da ću ja ću taj biti”, kaže Vučić.
Iako se od korone “brani” osmijehom uvjeren je da će epidemija proći tek za dva-tri mjeseca.
“Kada gledam ostale zemlje, mislim da će i kod nas potrajati tri mjeseca. Volio bih da prođe ranije, ali bojim se da neće. Mislim da i kada se sve ovo završi da će kod našeg naroda ostati strah, i da će se pojedini i dalje pozdravljati sa distance”, smatra Vučić. U nikšićkoj Službi zaštite i spasavanja zaposleno je 70 radnika, od kojih 64 operativca. Sve aktivnosti se odvijaju redovno, a svaka smjena broji po desetak vatrogasaca, dok su ostali pripravni da priteknu u pomoć, ako zatreba.
Svako veče u 20 časova aplauzom se odaje zahvalnost zdravstvenim radnicima. To su uradili i zaposleni u Službi zaštite i spašavanja, uz simbolične baklje. I oni su jedni od tih koji zaslužuju aplauz. I ne samo oni, već i humanitarci velikog srca, trgovci, radnici na održavanju čistoće, volonteri, prosvjetari, policija, Vojska, zaposleni u javnim službama…
Za vikend imali 12 intervencija
Samo tokom vikenda vatrogasci su imali 12 intervencija. Gasili su smeće, travu i nisko rastinje, komine, sijeno, a najteža situacija je bila u selu Cerovo, u Bogetićima, gdje je na porodičnoj kući Đuračića izbio požar i tom prilikom je pričinjena velika materijalna šteta. Povrijeđenih srećom nije bio, ali je izgorio krov i gornji sprat kuće.
„Odmah po dojavi o požaru upućeno je dvoje vozila sa osam vatrogasaca. Kada su stigli požar je već bio u razbuktaloj fazi – gorio je krov i gornji sprat kuće. Uspjeli su da lokalizuju požar i spriječe da donji sprat izgori, dok je gornji sprat i krov potpuno uništeni”, kazao je komandir nikšićke Službe zaštite i spasavanja, Veselin Gardašević.
Bonus video:
