Donacija Luksemburga

Kako je krahirala mljekara "Zora": Prosuta varenika i desetak miliona eura

Za krah projekta mljekare Zora - donacije Luksemburga, osuđen je samo direktor Tom Hodž zbog pronevjere dvadesetak hiljada eura, iako je tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović obećao da će “insistirati da se “stvari istjeraju na čistac”...

30793 pregleda 192 reakcija 26 komentar(a)
Detalj iz mljekare iz vremena proizvodnje, Foto: Rabrenović
Detalj iz mljekare iz vremena proizvodnje, Foto: Rabrenović

Kada su u julu 2004. mediji iz insajderskih izvora iz fabrike izvijestili da je beranska mljekara “Zora” prosula tokom tog mjeseca pedeset hiljada litara mlijeka u kanalizaciju, dočekani su na nož - direktor Tom Hodž iste večeri je na RTCG rekao da “ne razumije sve te netačne informacije”.

On je prethodno iz prostorija fabrike izbacio dopisnike više glasila, koji su postavljali neugodna pitanja.

Mlijeko je prosuto zbog kvara na mašinama tek instalirane opreme i nemogućnosti da bude prerađeno i time je najavljen neslavni kraj projekta vrijednog više od 10 miliona eura.

To je učinjeno u tajnosti, ali su insajderi novinarima dostavili otpisne liste iz kojih se jasno moglo vidjeti koliko je kojeg dana mlijeka prosuto.

Tvrdili su da ne samo da se prosipalo mlijeko, već i neprerađena pavlaka.

“Neprerađenu pavlaku, odnosno višak mlječne masti, zbog nedostatka odgovarujeće opreme davali smo radnicima da hrane svinje. Jer čim se ne pasterizuje na 95 stepeni, za 24 sata se pokvari. Ali, ako je previše pokvarena, jednostavno se izručuje u kontejner”, svjedočio je tada jedan od izvora.

Mljekara “Zora” napravljena je 2002. u okviru projekta Mednem - razvoj mljekrstva na sjeveroistoku Crne Gora, a luksemburgška Vlada je za taj poduhvat donirala više od 10 miliona eura.

Kada je godinu-dvije nakon izgradnje fabrike inženjer Dragan Miljković, jedan od domaćih stručnjaka zaposlenih u mljekari, nakon učestalih kvarova i zastoja upozorio da su kupljene mašine stare i do 30 godina, našao se na udaru tadašnjeg poslovodstva.

Miljković je ispričao kako su neki djelovi opreme kada su stigli bili potpuno neupotrebljivi i da su morali biti vraćeni.

“Umjesto nove opreme stigla nam je gomila gvožđa, koje ni remontom nije moglo da se stavi u funkciju. Glavna mašina kombi-blok kada je uvezena bila je toliko stara da je već odradila svoj radni vijek“.

Miljković je upozorovao da je izbor mašina, odnosno proizvođača, velika greška i isticao da gotovo sve fabrike koriste mašine druge marke - mnogo jeftinije, a za koje ima i rezervnih djelova.

Iznio je još mnogo drugih informacija u vezi sa nabavkom i montiranjem opreme, opasnim kvarovima na drugim mašinama, kao onom kada je isparavao vodonik-peroksid, ugrožavajući zdravlje radnika.

On je još tada cijeli posao oko izgradnje fabrike nazvao kriminalom i dodao da će sve to jednog dana morati da se razotkrije.

Miljković nije želio da trpi pritiske i najprije je napustio fabriku, a potom i Berana i Crnu Goru.

Da li je prvi “zviždač” primao i prijetnje - nije poznato, jer se više nikada nije pojavio u javnosti.

Da je bio u pravu, ali i da je “kukurikao” prije vremena, javnosti je postalo jasno tek kasnije, kada je fabrika definitivno zatvorena, a direktor Hodž osuđen na godinu zatvora. Škotlanđanin je bio u bjekstvu, da bi po potjernici Interpola bio uhapšen na jednom inostranom aerodromu i predat Crnoj Gori na izdržavanje kazne.

Vodio cijeli projekat: Tom Hodž
Vodio cijeli projekat: Tom Hodžfoto: Zoran Đurić

Hodž je osuđen za pronevjeru svega dvadesetak hiljada eura, mada je bilo jasno da je propao višemilionski međunarodni projekat.

Ko je sve uhvatio dio kolača od te donacije, do danas nije otkriveno.

Vijestima je prošle sedmice iz mljekare “Lazine”, koja je 2012. godine od Vlade za svega 250 hiljada eura kupila 99,05 odsto akcija “Zore”, saopšteno da je oprema za dugotrajno mlijeko u fabrici neupotrebljiva i da može da se proda samo kao staro željezo.

Međunarodni donatori nikada nijesu insistirali na tome da se sprovede temeljna istraga i da se utvrdi ko je odlučivao o tome gdje će da se kupi zastarjela oprema.

Nije poznato da je na tome insistirao ni primalac donacije - Vlada, na čijem čelu je tada bio Filip Vujanović.

Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović javno je poručio da će insistirati da se “stvari istjeraju na čistac”.

Njemac se izvinio u ime Škota, Simović obećavao istragu

Nakon smjene Hodža, donatori su za rukovodica projekta imenovali Njemca Hansa Joakima Zilkena.

Jedan od njegovih prvih koraka bio je da se izvini u ime donatora koji “žale što je taj posao nekoliko godina bio povjeren Hodžu”.

“Investicija nije bila promašena, ali lično mislim da Luksemburg žali što je odabrao njega da odradi taj posao”, rekao je tada u prisustvu ministra Simovića.

Prvi čovjek resora poljoprivrede odgovorio je da je u kontaktu sa Vladom Luksemburga i da će “insistira da se stvari istjeraju na čistac”.

“Hodž nije bio izbor ni ministra poljoprivrede, ni Vlade Crne Gore. On je bio izaslanik Vlade Luksemburga i mandat za rukovodica projekta dobio je od luksemburške agencije Lux-development”.

Simović je izrazio uvjerenje da će se o odgovornosti bivšeg rukovodioca izjasniti donatori, odnosno da će mjere pokrenuti “Vlada koja ga je ovdje kandidovala”.

Hodž nije bio izbor Vlade: Simović
Hodž nije bio izbor Vlade: Simović foto: Savo Prelević

“U svim razgovorima koje sam do sada imao sa Lux-developmentom i predstavnicima Vlade Luksemburga, insistirao sam da se do kraja iščiste sve dubioze koje su ostale iza gospodina Hodža”, izjavio je tada ministar poljoprivrede.

U cilju prevazilaženja brojnih problema, strani donatori su fabriku tokom 2006. preveli skoro sto odsto u vlasništvo Ministarstva poljoprivrede, odnosno Vlade, s namjerom da je ozdrave i priprema za privatizaciju.

Fabrika je nekoliko godina radila, ali uz učestale kvarove zbog kojih su svako malo pozivani stručnjaci iz Austrije.

Vlada je svoj paket akcija prodala “Lazinama” 2012. godine, a dugotrajno mlijeko u Beranama više nikada nije proizvedeno.

Oglas za posao uoči izbora

Oglas za posao u fabrici objavljen je tokom jedne predizborne kampanje, na kojima je DPS ubjedljivo pobijedio, a javilo se oko hiljadu zainteresovanih. Koliko od njih je dobilo obećanje nije poznato, ali je na kraju zaposleno najprije šezdeset, da bi poslije svega dva mjeseca taj broj bio prepolovljen.

Fabrika je projektovana za dnevni kapacitet od 50 hiljada litara, ali proizvodnja ni u najboljim danima nije premašila 10 hiljada.

Preporučujemo za Vas