da živi selo

Prirodu ne treba pokoriti, već joj se prilagoditi

Počeo projekat adaptacije stare pljevaljske kuće u blizini vidikovca Meandri Ćehotine

8164 pregleda 37 reakcija 0 komentar(a)
Foto: da živi selo
Foto: da živi selo

Nevladina organizacija “Da zaživi selo“ počela je adaptaciju jedne od tradicionalnih seoskih kuća, koja će biti stavljena u funkciju promocije turističkih potencijala i prirodnih ljepota pljevaljskog kraja.

Predsjednik te NVO Vaso Knežević kazao je da se kuća nalazi u zaseoku Gačevića dolina, u neposrednoj blizini vidikovca Meandri Ćehotine. Kuću je NVO “Da zaživi selo“ dobila na korišćenje na period od 20 godina, zahvaljujući njenom vlasniku Milutinu Gačeviću, koji je izrazio želju da im ustupi objekat radi njegove revitalizacije i valorizacije.

Knežević je kazao da je kuća prekrivena šindrom, a narednih dana rekonstruisaće se enterijer i fasada kuće.

“Ovaj objekat će predstavljati muzej tradicionalne seoske arhitekture sa cjelokupnim enterijerom koji je bio karakterističan za tadašnji život pljevaljskog seljaka. Takođe, ovaj objekat će biti dopuna sadržaja vidikovca Meandri Ćehotine, jer se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini. Područje vidikovca treba spajati sa ostalim turističkim potencijalima u blizini, kako bi posjetioci imali veći sadržaj za duži boravak na ovom prelijepom području”, kazao je Knežević. Investicija je sufinansirana u okviru projekta “Diverzifikacija ekonomskih aktivnosti u ruralnim područjima jugoistočne Evrope“ koji podržava Stalna radna grupa za regionalni ruralni razvoj (SWG RRD) u jugoistočnoj Evropi u partnerstvu sa Njemačkom organizacijom za međunarodnu saradnju (GIZ). Knežević smatra da tradicionalna seoska arhitektura na sjeveru Crne Gore može biti potencijal za razvoj etno-turizma, koji bi bio atrakcija za strane turiste željne iskonske tradicije i kulture življenja našeg naroda.

Ističe da moramo slijediti tadašnje graditelje koji nisu imali cilj da pokore prirodu, već da joj se prilagode.

“Treba da se vraćamo korijenima, ne samo radi tradicije, kulture i običaja, već i radi razvoja ruralnog turizma. Taj potencijal je neiskorišćen, a osmislili su ga davnih dana naši djedovi. Seoske tradicionalne kuće mogu da se rekonstruišu, da se prenesu ili da se nanovo izgrade po uzoru na tradicionalnu gradnju. I kao takve da se stave u funkciju turističko-ugostiteljske ponude sjevera, jer to je naš brend, onaj prirodni i iskonski koji turisti traže, žele da vide i da u takvim objektima borave, kako bi osjetili nas kao iskonski narod, a ne kao ovdašnje savremenike, čija je gradnja kuća manje-više u svakoj zemlji slična - od betona, stakla, čelika, najčešće bezlična i beživotna”, ističe Knežević.

Tvrdi da postoje još relativno očuvanih seoskih kompleksa, građenih u tradicionalnom duhu, koji bi mogli, uz određene građevinske intervencije, da se revitalizuju i stave u funkciju turizma.

“Primjeri za takve očuvane cjeline su pljevaljski zaselak Kalušići u selu Bobovo, uzvišen iznad kanjona rijeke Tare, gdje su sve kuće izgrađene od drveta, od temelja do krova, kao i pljevaljsko selo Gajine gdje su kuće drugog tipa gradnje, kombinacija kamena i dizme, sa drvenim lučanim krovovima i identičnom gradnjom, koje djeluju vrlo impresivno kao grupacija kuća. Ovakvih primjera na sjeveru još može da se nađe, ali zub vremena ih nemilosrdno nagriza, kao i zaborav od samih potomaka njihovih graditelja”.

Knežević ističe da se tradicionalna seoska arhitektura zasniva na velikom iskustvu seljaka, samoukih narodnih graditelja, koji su živjeli u skladu sa prirodom i na osnovu toga birali najbolja rješenja i prilagođavali ih svom životu i radu.

“Tadašnji graditelji nijesu imali cilj da pokore prirodu, već da joj se prilagode. Gradili su od prirodnih materijala, iz svoje okoline, pa zato skoro nikada nijesu griješili, kao što se danas dešava u novijoj arhitekturi i urbanizmu. Kuća je uvijek bila na ocjeditom mjestu, u stranama, čuvala se livada i plodna zemlja, ali i vodilo se računa da dom bude na što bezbjednijem mjestu, na suvoti, u zavjetrini, sa dobrim pregledom. Ovi vremešni domovi pripadali su našim djedovima, pradjedovima i svima onima, koji su gradili ove kuće, koji su u prošlosti na svojim težačkim leđima iznjedrili i sačuvali tradiciju, kulturu, običaje…”

Graditelji ovih kuća, kaže Knežević, poštovali su zemlju, koja je davala život i bez koje nijesu mogli.

Preporučujemo za Vas