Nakon više od 30 godina provedenih u privremenom smještaju, Pljevljak Radomir Jović, doskorašnji radnika pljevaljskog preduzeća Vodovod riješio je stambeno pitanje.
Jović je tri decenije živio u kućici, pored izvorišta Breznica, u kojoj je smješteno pumpno postrojenje i hlorna stanica. Dio u kojima živi Jović bio je kancelarijski prostor koji su koristili dispečeri Vodovoda.
”Vijesti” su prije nekoliko godina pisale o ovom slučaju kada je Joviću i njegovoj porodici prijetilo prinudno iseljenje iz kuće u kojoj je kao radnik Vodovoda dobio nužni smještaj 1990. godine. Jović je dugo radio kao dispečer u Vodovodu, a od useljenja u kuću sam se danonoćno brinuo o vodoizvorištu Breznica sa kojeg se dio grada snabdijeva vodom.
Vršilac dužnosti direktora Vodovoda Veselin Sekulić “Vijestima” je potvrdio da je problem Jovićevog smještaja napokon riješen na, kako je rekao, zadovoljstvo svih strana.
”Njegovim odlaskom u penziju započeta je inicijativa za rešavanje problema i pomoći za zbrinjavanje porodice i rješavanja stambenog pitanja. U direktnoj komunikaciji sa osnivačem Opštinom Pljevlja, koja je vlasnik objekta na izvorištu Breznica u kojem je boravio Jović, predsjednik Opštine Pljevlja Igor Golubović, u koordinaciji sa svim opštinskim službama i odborom direktora DOO Vodovod, pronašli kompletno rješenje, nakon čega se krenulo u realizaciju. Dana 12. 8. 2021. godine došlo je do potpisivanja sporazuma i rješavanja stambenog pitanja Radomira Jovića za njega i njegovu porodicu”, rekao je Sekulić.
Joviću su, prema informacijama “Vijesti”, preduzeće, sindikat i Opština Pljevlja obezbijedili dio novca za rješavanje njegovog stambenog pitanja.
”Teško je i posmisliti da se čovjek pred kraj radnog vijeka može naći na ulici i ostati bez krova nad glavom. Bio sam prinuđen da se uselim u ovih tridesetak kvadrata zbog loše materijalne situacije. Operisan sam od karcionoma debelog crijeva, liječen sam od tuberkuloze, a imam i deformaciju kičme. Na jedno uvo čujem svega 20 odsto a na drugo totalno sam gluv. Uprkos lošem zdravlju, nastavio sam da radim. Iako sam o postrojenju brinuo 24 sata dnevno, meni su samo obračunavali osmočasovno radno vrijeme. Nikada mi nisu isplaćivali prekovremeni rad”, žalio se Jović novinaru “Vijesti” prije nekoliko godina, kada mu je prijetilo prinudno iseljenje.
Uslovi u kojima je radio i živio, bili su nepodnošljivi, ali pristao je da tu boravi zbog lošeg materijalnog stanja.
”Savjesno sam posao radio i po noći i danju. Radeći ovaj posao ostao sam i bez zdravlja jer je bilo nepodnošljivo raditi i življeti u prekomjernoj buci koju uzrokuju pumpna postrojenja, velikoj vlazi i velikom elektromagnetnom polju koje pravi trafostanica. Zbog curenja hlora više puta sam završio u bolnici zbog trovanja, jer je korišćen zaostali sistem horisanja, koji je zahtijevao česte intervencije. Često sam noću morao da ustajem da radim kada bi pumpe izbacile. S obzirom na to da se kuća nalazi u uvali okružena kamenim liticama, sa zmijama smo se svakodnevno susretali. Često smo i plavili u vrijeme povećanih vodostaja, ali sam ja i moja porodica sve to izdržavali, jer smo bili zadovoljni što imamo kakav takav krov nad glavom. Zbog ovog posla nisam mogao sa porodicom nikad da odem na odmor. Jedino sam sa posla odsustvovao kada sam bio bolestan”, ispričao je Jović.
Uštedio firmi jer je radio što bi radila četvorica
Sekulić kaže da je boravak Jovića u kućici pokraj izvorišta Breznice donio veliku uštedu preduzeću, jer bi morali da zaposle četiri radnika koji bi brinuli o izvorištu i pumpnom postrojenju.
On je naveo da su se nakon iseljenja Jovića stekli uslovi da se počne sa radovima na izgradnji postrojenja za pripremu pitke vode na Breznici. Vrijednost projekta je 1.680.902 eura, a kako je najavljeno polovinu novca trebalo bi da bude donacija Vlade Slovenije a ostatak bi finansirala Opština Pljevlja.
”Vodovod je odmah po nalogu predsjednika Opštine počeo pripremne poslove na raščišćavanju terena, uklanjanju pomoćnih objekata, kanalizacionih i ostalih infrastrukturnih priključaka sa kojima je započeta realizacija projekta za pripremu izgradnje postrojenja pitke vode “Breznica”, rekao je Sekulić.
Teško je i posmisliti da se čovjek pred kraj radnog vijeka može naći na ulici i ostati bez krova nad glavom. Bio sam prinuđen da se uselim u ovih tridesetak kvadrata zbog loše materijalne situacije. Operisan sam od karcionoma debelog crijeva, liječen sam od tuberkuloze, a imam i deformaciju kičme. Na jedno uvo čujem svega 20 odsto a na drugo totalno sam gluv. Uprkos lošem zdravlju, nastavio sam da radim. Iako sam o postrojenju brinuo 24 sata dnevno, meni su samo obračunavali osmočasovno radno vrijeme
Bonus video:
