"industriji preti finansijski krah ukoliko brzo ne počne da usvaja čistije tehnologije"

Ozon: Za termoelektrane na ugalj i zagađijuću industriju više nema mjesta na Zapadnom Balkanu

"Ako pogledamo samo u industriji, pored djelatnosti proizvodnje električne energije, u zagađivanju vazduha vode postrojenja za čiji su rad potrebne velike količine energenata. Riječ je o čeličanama, cementarama, rafinerijama i drugim žarištima zagađenja na lokalnom i širem nivou"

4575 pregleda 4 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Ekološki pokret Ozon saopštio je danas da za termoelektrane na ugalj i zagađijuću industriju više nema mjesta na Zapadnom Balkanu.

"Sagorijevanje uglja je najveći pojedinačni izvor zagađenja vazduha na Zapadnom Balkanu, a glavnu ulogu imaju termoelektrane. Kompanije koje njima upravljaju i države regiona ne pridržavaju se zakona o emisijama štetnih gasova. Isto važi za ostala velika ložišta – industrijske pogone s najvećom potrošnjom energije, a ona su u industrijskoj djelatnosti najodgovornija za zagađivanje pored proizvodnje struje. S termoelektranama na ugalj neće biti moguće dostići ugljeničnu neutralnost do polovine vijeka. Takođe, industriji preti finansijski krah ukoliko brzo ne počne da usvaja čistije tehnologije", ističe se u saopštenju Ozona koje potpisuje Aleksandar Perović, direktor.

Iz te nevladine organizacije (NVO) postavljaju pitanje "koji je put ka čistijem vazduhu na Zapadnom Balkanu?"

"Jedan od najvećih zagađivača je elektroenergetski sektor, konkretnije termoelektrane na ugalj. Ako pogledamo samo u industriji, pored djelatnosti proizvodnje električne energije, u zagađivanju vazduha vode postrojenja za čiji su rad potrebne velike količine energenata. Riječ je o čeličanama, cementarama, rafinerijama i drugim žarištima zagađenja na lokalnom i širem nivou. Ugalj se koristi i u teškoj industriji i za grijanje u toplanama, manjim kotlarnicama i domaćinstvima, tako da bi prelaskom na čistija goriva nestao najveći pojedinačni uzrok zagađenja vazduha", kazali su iz Ozona.

Ugasi ugalj, Upali sunce
foto: Ozon

Oni su naveli da je dio električne energije proizvedene iz uglja u velikoj mjeri ostao stabilan bez znakova umanjenja tokom petogodišnjeg perioda.

"Uprkos smanjenje domaće tražnje 2020. godine, proizvodnja iz elektrana na ugalja je povećana sa 4% na 11% u zemljama Zapadnog Balkana, što čini 63% ukupne proizvedene električne energije", rekli su iz Ozona.

Građani ne svojom voljom daju milijarde evra industriji uglja

Iz Ozona su kazali da se i dalje radi na projektima izgradnje i rekonstrukcije termoelektrana na ugalj, uz širenje ugljenokopa.

"Čak i ukoliko bi se stari kapaciteti ugasili kada se novi puste u pogon, nastavilo bi se ekstremno zagađivanje vazduha, što bi produžilo zavisnost od uglja za više decenija. Države regiona su 2019. isplatile 72,7 miliona evra direktnih subvencija proizvođačima struje iz uglja. Ta suma je pritom relativno sitna kada se uporedi sa državnim garancijama za zajmove, vrijednim čak 2,15 milijardi evra[2]. Govorimo o novcu svih građanki i građana, a ovakve odluke se donose bez učešća javnosti", piše u saopštenju Ozona.

Oni navode da se pri proizvodnji struje iz uglja i ostalim industrijskim aktivnostima oslobađaju sumporni oksidi (SOx) i to pogotovo sumpor-dioksid (SO2), zatim praškaste materije, koje nazivamo i suspendovanim ili PM česticama, azotni oksidi (NOx), nemetanska isparljiva organska jedinjenja – NMVOC, i teški metali poput arsenika, kadmijuma, olova i žive.

"Svi oni ugrožavaju zdravlje i životnu sredinu. Na primjer, emisije sumpora u vazduh dovode do povećanja kisjelosti zemljišta i tako ugrožavaju poljoprivredu. Udio prevoza materijala ne uračunava se u zagađenje vazduha koje potiče iz industrije", poručuju iz te NVO.

Propisi i zakoni se ne primjenjuju

Iz Ozona su kazali da je veliki dio pravnih tekovina Evropske unije na polju životne sredine već ušao u nacionalno zakonodavstvo Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Srbije i Sjeverne Makedonije.

"Međutim, usljed neprihvatanja odgovornosti u cijelom lancu od vlasti do operatera industrijskih postrojenja i manjka mehanizama za primjenu propisa, i dalje se premašuju dozvoljeni nivoi zagađujućih materija u vazduhu. Vlade i dalje posmatraju ugalj kao strateški resurs. Kompanijama iz tog sektora, od kojih su skoro sve u državnom vlasništvu, tolerišu se prekršaji i odlaganje uvođenja mjera zaštite životne sredine. Istovremeno, i privatnim, uglavnom stranim investitorima u energetski intenzivnoj industriji dozvoljeno je da nesmetano rade uprkos nepoštovanju standarda i propisa o zagađivanju", piše u saopštenju Ozona.

Iz te NVO navode i da su mnoge zemlje regiona 2020. premašile maksimalne nivoe sumpor-dioksida (SO2)[3] i praškastih materija ili PM čestica dozvoljene u nacionalnim planovima za smanjenje emisija (NERP).

"Protiv svih zemalja regiona osim Albanije su pokrenuti postupci zbog kršenja Ugovora o osnivanju Energetske zajednice i kršenja Direktive o velikim ložištima. Zagađenje iz termoelektrana na ugalj na Zapadnom Balkanu ima i prekogranični uticaj. Skoro 19.000 smrtnih slučajeva su se ukupno dogodila od 2018. do 2020. u regionu Evrope zbog ukupnih emisija elektrana na ugalj na Zapadnom Balkanu. Od toga, više od 50 odsto (10.800) bilo je u zemljama EU, skoro 30 odsto (6.500) na Zapadnom Balkanu, a ostatak u susjednim zemljama", rekli su iz Ozona.

Bez kompromisa do ugljenične neutralnosti 2050. godine

Iz Ozona su kazali da su države regiona opredijeljene da se priključe EU, što kako dodaju podrazumijeva primjenu svih tamošnjih propisa za zaštitu životne sredine kao i cilj da se neto emisije ugljen-dioksida (CO2) najkasnije 2050. svedu na nulu.

"Budući da su na Zapadnom Balkanu termoelektrane na ugalj najveći izvor ovog gasa s efektom staklene bašte, teško je zamisliti da ta postrojenja mogu da opstanu. Slične ambicije EU ima i za ostalu industriju, pa podstiče razvoj tehnologija za korišćenje struje i vodonika, uz hvatanje i skladištenje CO2. Čak postoje eksperimentalni programi za proizvodnju goriva i drugih materijala iz ugljen-dioksida. Većina zemalja članica je odredila rok za odbacivanje uglja, a termoelektrane koje koriste to gorivo se ubrzano gase. U regionu, na primer Tuzla 4 u Bosni i Hercegovini kao i odredjeni kotlovi termoelektrane Kolubare A3 imaju opt-out period do marta 2022.godine. Termoelektrana Kakanj u Bosni kao i Termoelektrana Morava u Srbiji imaju do kraja proljeća 2022. godine. A više kotlova Kolubare A3 i A5 imaju rok do kraja godine 2023, kao i takođe TE Tuzla 3.[10] Osim sve strožih ekoloških propisa, vlasnici tih i drugih pogona na fosilna goriva opterećeni su troškovima na ime dozvola za ispuštanje ugljen-dioksida. Cijena ovih sertifikata na berzi već mjesecima dostiže nove rekordne visine", rekli su iz Ozona.

Skupi filteri za gorivo bez budućnosti

Iz Ozona navode da iz Evropske komisije dolaze i poruke da naftni i petrohemijski sektor nemaju budućnost, a da će fosilni gas imati samo ulogu prelaznog goriva.

"EU takođe planira da ubrzo uvede porez na CO2 za stranu robu i usluge, što bi verovatno automatski udavilo mnoge izvozno orijentisane zagađivače u našem regionu. Nije isključeno da će svi navedeni mehanizmi biti dalje pooštravani i da će se podizati ljestvica za ublažavanje globalnog zagrijevanja i njegovih posledica. Osim što na Zapadnom Balkanu kasne projekti rekonstrukcije, ugradnje filtera i instaliranja postrojenja za odsumporavanje u termoelektranama, pa se zagađivanje vazduha nastavlja i ugrožava javno zdravlje, ti skupi zahvati će podići troškove njihovog zatvaranja[11]. Ono se sve više čini neminovnim. Treba reći i da sva rečena oprema za zaštitu životne sredine radi na struju, a logično je da će je proizvoditi ista termoelektrana na ugalj, pa se onda povećava potrošnja tog fosilnog goriva", kazali su iz te NVO.

Uloga građana i civilnog društva

Da bi se u industriji suzbilo zagađivanje vazduha, po navodima Ozona, najvažnije je da nadležne institucije imaju nula tolerancije prema kršenju ekoloških zakona i standarda.

"Civilno društvo može da doprinese jačanjem svojih kapaciteta za pokretanje sudskih postupaka, što će poboljšati sudsku praksu. Pravne intervencije treba da budu propraćene kampanjama za podizanje svijesti građana i građanki radi zadobijanja podrške. Oni takođe imaju važnu ulogu u alarmiranju vlasti i vođenju medijskih kampanja, a po Arhuskoj konvenciji imaju pravo da učestvuju u donošenju odluka pri analizi uticaja postojećih i planiranih industrijskih pogona na životnu sredinu. U ovome građanima mogu da im pomognu međunarodne institucije i organizacije za zaštitu okoline", poručili su iz Ozona.

Oni navode i da lokalne zajednice koje trpe posljedice zagađenja iz obližnje industrije posebno su važne za pokretanje vlasti da reaguju.

"Ozbiljan faktor mogu biti i međunarodne finansijske institucije poput Evropske banke za obnovu i razvoj i Svetske banke, pa i privatni kreditori, ukoliko budu uslovljavali odobravanje pozajmica poštovanjem ekoloških propisa", piše u saopštenju.

Jači smo zajedno

Iz Ozona su kazali da bi nezavisno pravosudno tijelo i novčane kazne mogli da se uvedu u okviru Energetske zajednice, međunarodne organizacije koja posreduje u širenju energetskog tržišta EU na zemlje među kojima su i države Zapadnog Balkana.

"Za takav potez neophodna je podrška administracije u Briselu, ali i civilnog društva i zemalja u regionu. Cio Zapadni Balkan se bori s manje ili više istim izazovima, među kojima je i industrijsko zagađenje. Zato su zajednički nastupi aktivističkih grupa pred Evropskom unijom, Energetskom zajednicom i međunarodnim organizacijama efektniji od pojedinačnih", rekli su iz Ozona.

Iz te NVO poručuju da se ispunjavanjem obaveza iz Zelene agende za Zapadni Balkan, koje su države regiona preuzele kada su u novembru 2020. potpisale Sofijsku deklaraciju, otvara pristup bespovratnim sredstvima i drugim finansijskim instrumentima EU za pravednu tranziciju.

"I bez svega ovoga, rudnici uglja i termoelektrane uglavnom ne bi mogli da opstanu na tržištu kad ne bi dobijali pomenute subvencije. Ovaj novac bi morao da se preusmjeri u socijalne programe i prekvalifikaciju radnika, saniranje i prenamjenu postrojenjâ i rudnika i razvoj projekata za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Elektroenergetski sistem bi se na taj način transformisao uz minimalni udarac po društvo, energetsku bezbjednost i javne finansije. Ugljenokopi zauzimaju ogromnu površinu i mogu biti iskorišćeni za instaliranje solarnih elektrana koje će nadomestiti kapacitete za proizvodnju električne energije", poručuju iz Ozona.

Iz te NVO navode da je društvo izuzetno ugroženo zbog zagađenosti vazduha i bez primjene zakona o zaštiti životne sredine ozbiljnije poboljšanje nije moguće. Industrijski proizvođači, i veliki i mali, moraju da se okrenu čistijim tehnologijama, inače neće moći da opstanu.

"Zapadni Balkan je, između ostalog, prihvatio da se uskladi sa sistemom za trgovanje emisijama – EU ETS. Troškovi za dozvole za ispuštanje ugljen-dioksida sve više oslabljuju održivost proizvodnje struje iz uglja. Zbog toga se može očekivati odustajanje od obnove i izgradnje termoelektrana i brže zatvaranje postojećih, što bi onda drastično smanjilo zagađenost vazduha", zaključuje se u saopštenju Ozona.