Nema proizvodnje, pa čak ni zelene pijace

Murina se sjete samo jednom godišnje

Kolike su razmjere siromaštva u toj varošici čiji su stanovnici imali ambicije da postanu samostalna opština, najbolje govore statistički podaci o migracijama.

17583 pregleda 7 komentar(a)
Ostalo svega 500 stanovnika: Murino, Foto: Amil Ibrahimagic
Ostalo svega 500 stanovnika: Murino, Foto: Amil Ibrahimagic

Zaboravljena i u zapećku, malena varoš na sjeveru Crne Gore - Murino, pažnju javnosti zaokuplja jednom godišnje kada se obilježava datum NATO bombardovanja i stradanja nedužnih civila, dok u međuvremenu vladaju muk i tišina, siromaštvo i nezaustavljive migracije.

Kolike su razmjere siromaštva u ovoj varošici čiji su stanovnici imali ambicije da postanu samostalna opština, najbolje govore statistički podaci o migracijama.

“Nekada je Murino imalo preko dvije hiljade stanovnika, dok danas ima jedva pet stotina. Ostala su da žive uglavnom staračka domaćinstva”, kaže predsjednik te plavske mjesne zajednice Branislav Otašević.

On ne kritikuje mlade, jer, kako kaže, odlaze za boljim životom, ali apeluje da se stave u funkciju barem neki od infrastrukturnih objekata.

Murino je, prema njegovim riječima, tipični pokazatelj da raspoloživi resursi u brojnim mjestima na sjeveru Crne Gore nijesu stavljeni u funkciju razvoja lokalnih zajednica.

U tom mjestu, kaže, postoji mnoštvo društvenih objekata koji ne funkcionišu i pored činjenice da su za njihovu izgradnju svojevremeno uložena pozamašna sredstva iz državne kase.

U Murini je prije petnaestak godina napravljena zelena pijaca koja nikada nije proradila, bez obzira što je, u okviru plavskog komunalnog preduzeća, za njeno funkcionisanje i danas radno angažovano nekoliko radnika.

Van funkcije je i moderni objekat koji je za upražnjavanje sportskih aktivnosti napravljen u sklopu stadiona malih sportova. Konstantnom propadanju prepušten je i Titeksov pogon, koji je, upošljavajući u dvije smjene i do četiristo radnika, napravljen 1985. godine.

Prilikom uvođenja stečaja u to preduzeće 2004. godine, imovina Titeksa na Murini procijenja je na 3.350.000 eura, da bi nakon toga bila prodata po deset puta manjoj cijeni. No, i poslije privatizacije nastavilo se sa devastacijom objekta koji danas odaje tužnu i ružnu sliku.

Između ostalog, ružnu sliku odaje i fabrika protivgradnih raketa. Ta fabrika nikada nije proradila, iako je zahvatala veliku površinu sa brojnim pratećim objektima i opremom. U međuvremenu, objekti su potpuno devastirani, oprema odnešena, a da za tako nešto niko nikada nije odgovarao.

Mještani navode da ti podaci jasno ukazuju da država nije imala odgovarajuću razvojnu strategiju kada je Murino u pitanju. Tvrde da se Murino zbog toga iz godine u godinu suočava sa sveukupnom razvojnom stagnacijom i drastičnim odlivom lokalnog stanovništva.

”Na skupo pravljenoj zelenoj pijaci do sada nije prodat nijedan kilogram sira, niti se obavlja bilo kakva druga prodaja. Kad to čovjek gleda dobija utisak da je neko namjerno radio da ugasi život u Murini, koja je mogla da živi kao jedno razvijeno mjesto. Pijaca ne može da radi danas, a ja se dobro sjećam kad bi ovdje ljudi dotjerali kamion žita od deset tona i to sve rasprodavali za sat vremena”, priča mještanin Rade Paunović.

Murino
foto: Peki Rabrenović

Goran Marsenić tvrdi da Murino može da živi mnogo boljim životom samo ako bi država preduzela odgovarajuće mjere za aktiviranje raspoloživih resursa i sadržaja i otvaranje novih radnih mjesta.

”To treba da vide i i da znaju državni čelnici. Treba da znaju da ovdje ima momaka koji žele da formiraju porodice i žive u mjestu svog rođenja, jer ovo su prelijepi krajevi koji su nepravedno zapostavljeni”, kaže Marsenić.

Miloje Zogović ističe da Murino zaslužuje mnogo više i da razvojni projekti koji imaju ekonomsku opravdanost i koji mogu zaustaviti izražen odliv stanovništva ne smiju zaobilaziti sjever Crne Gore.

Da je nekada smo pogon Titeksa u Murini zapošljavao stotine radnika, podsjeća predsjednik mjesne zajednice.

”Više nema ni Šumskog kombinata u Plavu gdje je nekada radio veliki broj Murinjana. Radila je ovdje nekad i poljoprivredna zadruga u kojoj je bilo zaposleno tridesetak radnika. Imali su Murinjani i brojne prodavnice, hotel, pekaru, mesaru, otkupni centar i štošta drugo. Sad od toga nema ništa, sem jedne prodavnice i nekoliko malih kafana”, kaže Otašević.

Sumornu sliku ove varoši dopunjava i činjenica da Osnovna škola u Murini iz godine u godinu upisuje sve manji broj đaka. Ove godine zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici broji svega 12 prvaka.

Otašević navodi da su to poražavajući podaci koji nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

”Ovdje se nekada upisivalo preko sto đaka prvaka. Sada je taj broj deset puta manji. Ali to nikoga kao da ne zabrinjava”, kaže Otašević.

Bolji dani kada se ponovo otvori put preko Čakora

Prema riječima mještana, razvojnoj stagnaciji Murina u velikoj mjeri doprinosi i to što je za saobraćaj dugi niz godina zatvoren put koji preko Čakora vodi prema Peći. Tvrde da bi ponovnim otvaranjem ove saobraćajnice za kompletno ovo područje došli bolji dani.

”Murino je prirodna raskrsnica gdje se ukrštalju važni putevi. Jedan od tih puteva je i onaj koji preko Čakora vodi ka Peći, na Kosovu. Dok je taj put bio u funkciji ovuda su, između ostalih, prolazili brojni turisti. Zato bi pod hitno trebalo skinuti administrativne barijere sa ove saobraćajnice, jer ona je uvijek predstavljala razvojnu žilu kucavicu potčakorskog prostora, a i znatno šire”, smatra Grujica Popović.