Skoro petina muškaraca u Crnoj Gori, odnosno 18,8 odsto, vjeruje da je, ukoliko je žena silovana, najčešće uradila nešto što je dovelo do toga, pokazalo je istraživanje Sigurne ženske kuće (SŽK).
Iz te nevladine organizacije (NVO) su kazali da društvo često žene sa iskustvom seksualnog nasilja stavlja pod lupu, analizirajući njihovo ponašanje prije i poslije nasilja.
“Ukoliko se ponašanje žene koja je doživjela seksualno nasilje ne uklapa u neki zamišljeni obrazac “idealne žrtve”, društvo surovo kreće sa osudama, nevjericom, preispitivanjem”, kaže se u saopštenju.
Iz SŽK su naveli da se na društvenim mrežama, ispod novinskih članaka i u svakodnevnom govoru, čuju se komentari “šta je obukla, koliko je popila, zašto je išla tamo, koliko je partnera imala ranije, zašto nije (odmah) prijavila”.
“Istraživanje o stavovima građana i građanki Crne Gore o seksualnom nasilju nad djevojkama i ženama koje je sprovela SŽK pokazalo je da gotovo petina muškaraca (18,8 odsto) vjeruje da ukoliko je žena silovana, najčešće je uradila nešto što je dovelo do toga”, kaže se u saopštenju.
Kako se navodi, svaki četvrti muškarac u Crnoj Gori smatra da žrtva može da ,,spriječi silovanje ukoliko se zaista potrudi”, kao i da žena koja čeka sedmicama i mjesecima da prijavi seksualno nasilje vjerovatno ga je izmislila.
“Istina je da ne postoji ponašanje koje izaziva seksualno nasilje i ne postoji ispravan ili pogrešan način ponašanja nakon preživljenog seksualnog nasilja. Zablude o seksualnom nasilju su i brojne i duboko ukorijenjene”, kaže se u saopštenju.
Iz SŽK su istakli da su razumijevanje zabluda koje postoje u društvu, edukacija i demistifikacija seksualnog nasilja od presudne važnosti kako za prevenciju tako i za pomoć ženama koje su preživjele seksualno nasilje.
Kako su kazali iz te NVO, brojni su razlozi zbog kojih žene ne uspijevaju da se odbrane od nasilnika.
“Nasilnikova fizička nadmoć ili upotreba oružja, strah da će ih nasilnik dodatno povrijediti ili ubiti ukoliko budu pružale otpor, stanje šoka uslijed kojeg nisu u mogućnosti da se pomjere niti da pozovu u pomoć”, dodali su iz SŽK.
Iz te NVO su naveli da nakon preživljenog seksualnog nasilja svaka žena reaguje različito.
Mnoge žene, prema njihovim riječima, nijesu u mogućnosti da odmah prijave seksualno nasilje zbog straha od počinioca ili osude javnosti, osjećaja sramote, nepovjerenja u institucije i pravosudni sistem, psihološke traume, osjećaja bespomoćnost.
Oni su dodali da je jedan od razloga zašto pojedini prebacuju odgovornost na žrtvu iz potrebe da se sami osjećaju bolje, bez straha za sebe, zaštićeno.
U istraživanju, kako se navodi, 64 odsto ispitanih žena smatra da nijesu u riziku od seksualnog nasilja.
“Među razlozima zbog kojih ispitanice smatraju da ne mogu postati žrtve sekusalnoga nasilja ističu se stavovi o tome da se seksualno nasilje u njihovom komšiluku ne dešava, da su bezbjedne u sredini u kojoj žive ali i da “ne daju povoda za to” ili da su bezbjedne jer imaju normalno društvo”, navodi se u saopštenju.
Iz SŽK su istakli da se svaki put kada se preispituje šta je žrtva uradila da izazove nasilje, odgovornost prebacuje sa nasilnika na žrtvu i normalizuje se nasilje u društvu.
“U društvu se stvara zabluda da nasilja ne bi bilo ukoliko bi žene promijenile svoje ponašanje - drugačije se oblačile, drugačije komunicirale, izbjegavale određena mjesta ili situacije, itd. Istina je da žrtvino ponašanje nikada ne može biti izgovor za nasilje”, kaže se u saopštenju SŽK.
Oni su poručili da je odgovornost seksualnog nasilja uvijek nasilnikova, a nikada osobe koja je preživjela nasilje.
Projekat "Zaštićena i sigurna – Borba protiv seksualnog nasilja u Crnoj Gori" sprovodi SŽK, a finansira Norveško ministarstvo inostranih poslova i Balkanski fond za demokratiju Njemačkog Maršalovog fonda SAD.
Bonus video:
