Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

CŽP: Porodični dom i dalje nije sigurno mjesto za žene i djecu

Iz Centra za ženska prava kazali da naročito zabrinjava pasivnost institucija da zaštite djecu svjedoke nasilja u porodici, čiji očevi sa istorijom porodičnog nasilja ne poštuju izvršne sudske odluke i onemogućavaju im kontakt s majkama

1534 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Porodični dom, iako je prošlo punih 20 godina od izmjena Krivičnog zakona, kojim je nasilje u porodici postalo krivično djelo, i dalje nije sigurno mjesto za žene i djecu, poručili su iz Centra za ženska prava (CŽP) povodom 25. novembra - Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.

Podsjećaju da su u Crnoj Gori, tokom ove godine, dvije žene ubijene u svom domu, od svojih najbližih, te da još uvijek nema nijedne sudske presude za femicide koji su se dogodili u prethodne dvije godine. U slučaju ubistva Šejle Bakije, osam mjeseci od podizanja optužnice protiv Ilira Đokaja, nije održano nijedno ročište glavnog pretresa.

Iz CŽP ističu da se i ove godine 25. novembar dočekuje bez državne strategije za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, iako je "prethodna davno istekla".

"Ovaj dan dočekujemo i sa ocjenom Evropske komisije da rodno zasnovano nasilje, a posebno porodično nasilje, ostaje ozbiljan i uporan krivično-pravni, društveni problem i problem javnog zdravlja, kao i neefikasno procesuiranje slučajeva nasilja nad ženama, javnih izjava mizoginije, slučajeva rodno zasnovanog nasilja, nasilja nad djecom, govora mržnje i zločina počinjenih iz mržnje kojima su posebno izložene najranjivije grupe. Romkinje, žene s invaliditetom, LBT žene, žene koje žive u ruralnim područjima trpe višestruku diskriminaciju i nemaju pristup odgovarajućim socijalnim servisima", saopšteno je iz CŽP.

Napominju da naročito zabrinjava pasivnost institucija da zaštite djecu svjedoke nasilja u porodici, čiji očevi sa istorijom porodičnog nasilja ne poštuju izvršne sudske odluke i onemogućavaju im kontakt s majkama.

"Zabrinjava nas i praksa krivičnog gonjenja žrtava dugogodišnjeg nasilja koje prethodno nijesu dobile zaštitu institucija, a koja je u više slučajeva rezultirala osuđujućim presudama protiv žrtava", dodaju iz CŽP.

Kazali su da država nema dovoljno specijalizovanih servisa podrške za žene i djecu žrtve nasilja, kao i da nisu uspostavljeni krizni centri i jasni protokoli za postupanje sa žrtvama seksualnog nasilja.

Iz CŽP su rekli da, zbog svega navedenog, ponavljaju ranije zahtjeve i da će to činiti sve dok ne budu ispunjeni:

Iz te NVO traže da se izvršiti analiza postojećeg neefikasnog sistema za zaštitu i podršku žrtvama i uspostavi novi koordinisani sistem koji će prava i najbolji interes žrtava smjestiti u središte svih mjera.

Potrebno je, dodaju, obezbijediti odgovarajuće ljudske i finansijske resurse za sprovođenje svih mjera, politika i zakonodavstva usmjerenog na sprječavanje i suzbijanje nasilja nad ženama.

Kazali su da je neophodno obezbijediti i specijalizaciju u institucijama koje rade na sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici – policije, tužilaštva, centara za socijalni rad, sudstva, zdravstvenih službi, sudskih vještaka.

Neophodno je, kako navode, i osigurati kontinuiranu superviziju i evaluaciju rada nadležnih institucija i utvrditi odgovornost svih koji ne postupaju u najboljem interesu žrtava.

Ukazuju i da treba unaprijediti zakonski okvir i usaglasiti ga sa standardima Istanbulske konvencije, kao i osigurati političku i finansijsku podršku organizacijama civilnog društva koje vode specijalizovane servise za žene i djecu, uz poštovanje njihove autonomije i principa rada.

Iz CŽP zahtijevaju i da se obezbijede programi za socijalnu integraciju žrtava nasilja, poput socijalnog stanovanja, programa za zapošljavanje i servisa za podršku i brgu o djeci.