Luković odgovorio Krniću: Svako iz svog ugla pokušava krečiti istoriju, grabeći se za nešto što mu nikako ne pripada

Novinar "Vijesti" Siniša Luković odgovorio je bivšem novinaru iz Splita u Hrvatskoj Denisu Krniću.

Krnić je reagujući na tekst "Kako je prije 90 godina u Tivtu dočekan danas najvredniji i najznačajniji brod mornarice VCG – jedrenjak Jadran" naveo da je "'Jadran' do prisilnog ostanka u Tivtu bio vezan uz hrvatske gradove", te da ga je projektovao Hrvat...

Odgovor Lukovića Krniću

"Uvaženi g. Krniću, drago mi je da ste kako kažete, sa zadovoljstvom pročitali moj tekst, ali mi je žao što ste, barem kada je Vaše reagovanje u pitanju, potpuno promašili njegovu poentu.

Naime, moj tekst se bavi podsjećanjem na ono što se desilo prije 90 godina kada je školski brod "Jadran" uplovio u Tivat kao njegovu prvu luku u domovini- Kraljevini Jugoslaviji u koju je tada novi jedrenjak stigao nakon delivery voyage-a iz Njemačke gdje je sagrađen. Tekst se bavio i drugim aspektima po meni, zaista posebne veze tog broda i grada Tivta tokom ovih devet decenija - poglavito sa pet generalnih remonta tog broda koji su izvršeni u tivatskom Arsenalu (da ne pominjem pregršt manjih popravka i drugih intervencija na "Jadranu") a koje su rađene isključivo u Tivtu, a ne ni u jednom drugom brodogradilištu na tadašnjoj jugoslovenskoj obali jadranskog mora.

Uopšte se dakle, u tom tekstu nisam bavio pričom o tome koja od aktuelnih država nastalih na prostoru bivše SFRJ ima preče pravo na "Jadran" kao brod koji je bio u sastavu nekadašnje Jugoslovenske Ratne Mornarice, ali razumijem da Vam je taj tekst zasmetao jer pored ostaloga, pominje i genezu ideje o kupovini ali i to kako je i od strane koga, finansirana gradnja školskog broda "Jadran" 1931-33. u Njemačkoj. Stoga shvatam da Vam moj kako kažete, "romantizirani, nostalgijom nabijen tekst koji obiluje mnoštvom podatka", nije baš po volji iz ugla Vašeg višegodišnjeg medijskog i društvenog aktivizma da se, kako ste to dosta puta do sada rekli, "oteti brod 'Jadran' vrati Hrvatskoj kao njegovom pravom vlasniku".

I da se odmah u startu složim sa Vama: tačna je Vaša konstatacija "da nije bilo rata 'Jadran' nikad ne bi ostao u Tivtu, već bi i danas bio u svojoj matičnoj luci Lora u Splitu". Slažem se (sa izuzetkom dijela o matičnoj luci koji ću objasniti kasnije) da bi "Jadran" u tom slučaju i danas vjerovatno služio u sklopu Centra visokih vojnih škola ratne mornarice "Maršal Tito" u ratnoj luci Lora u Splitu jer bi, da nije bilo rata, Jugoslavija i danas postojala, pa ne bi bilo potrebe da se ovih nekoliko džava nastalih na njenim razvalinama, međusobno glože oko zajedničkih stvari koje su imale jugoslovenski, a ne pojedinačno hrvatski, srpski, cnogorski, makedonski, bosanski ili slovenački karakter.

No, pošto nismo bili te sreće da ta predivna zemlja opstane, danas smo tu gdje jesmo i svako iz svog ugla, pokušava krečiti istoriju, grabeći se za nešto što mu nikako ne pripada. Jednako zvanični Zagreb koji govori o "hrvatskom školskom brodu Jadran", kao i zvanična Podgorica koja lupeta o "Jadranu kao simbolu crnogorskog pomorstva". I jedni i drugi su apsolutno u krivu jer školski brod "Jadran" nije ni hrvatski, ni crnogorski, ni srpski, ni slovenački, ni bosanski, ni makedonski, već je on jugoslovenski brod, kupljen još u doba Kraljevine Jugoslavije kada niti jedna od kasnijih šest republika SFRJ, nije postojala, čak ni u obliku geografskog pojma, a kamoli samostalnog političkog entiteta.

Nema spora oko činjenice da je inicijativa za nabavku novog školskslog broda (budućeg “Jadrana”) potekla 1926. od pomorsko propagandne i patriotske organizacije Jadranska straža (JS) sa sjedištem u Splitu, ali se ja i Vi kolega Krniću, nećemo složiti oko nacionalne prirode zalaganja te organizacije jer Vi kažete da je ona “hrvatska inicijativa”. "Sad će eto, i naša mornarica imati takav brod, a što je najvažnije, imaće ga kao poklon naroda, koji će njime ujedno manifestovati probuđenu želju Jugoslovena (podvukao S. L.) hoćemo da napreduje naša Ratna mornarica!" – stoji u uvodniku glasila "Jadranska straža" iz aprila 1930. dok u decembru iste godine isti magazin sa sigurnošću piše da "neće biti rodoljubivog građanina ove zemlje" koji neće pomoći njihovu akciju za sakupljanje sredstava za gradnju broda, "akciju koja u današnjici još uvijek ozbiljnim vremenima predstavlja plebiscit jugoslovenskog naroda za svoje more, za slovenski Jadran".

Dakle, opet ti "zli" Jugosloveni, a ne neki partikularni Hrvati, Srbi, Crnogorci itd... Vjerovatno zbog "ignoranskog odnosa beogradske čaršije" kako Vi kažete, JS je za svog pokrovitelja imenovala prestolonasljednika Petra II Karađorđevića i redovno u Beograd slala telegrame njegovom ocu, kralju Aleksandru, zaklinjući mu se na "svoju duboku odanost i bezgraničnu vjernost"? Sigurno zbog toga što je nesumnjivo bio etnički Hrvat a ne uvjereni Jugosloven, inženjer Jozo Škarica je pored ostaloga u "Jadranskoj straži" napisao: "Našem čitavom narodu služiće školski brod 'Jadran' na ponos, a mornarici na korist. Neka stoga ponese našu ratnu zastavu sigurno i sretno, po dalekim morima, drugim narodima na uvid"?

Druga bitna stvar, kolega Krniću, jeste ta što ugovor o gradnji broda za kojeg je sa područja cijele Jugoslavije uspjela skupiti tek manje od jedne osmine (a ne jedne šestine potrebnih sredstva kako Vi kažete), nije 1931. sklopila JS, već Kraljevska Mornarica Jugoslavije (KrMJ). Dakle, kasnije JS de iure, nije mogla KrMJ poklanjati nešto (brod) što već pripada Mornarici, iako je u tu svrhu 6. septembra 1933. u Splitu priređena cjelodnevna fešta, isključivo u propagandne svrhe. Ako je JS "Jadran" KrMJ "poklonila" 6. septembra, kao to da je već 16. jula u Tivtu potpisan ugovor o primopredaji broda između brodogradilišta H.C. Stulcken i predstavnika KrMJ, odnosno kako to da je Mornarica već 19. avgusta "Jadran" upisala u svoju flotnu listu? Ratne reparacije Njemačka je isplatila Kraljievini SHS, ali sigurno ne za ratnu štetu počinjenu na teritoriji današnje Hrvatske ili Boke Kotorske koje su 1914-18. bile u sastavu Austro-Ugarske, dakle Centralnih sila koje je predvodila ta Njemačka, ili štete na teritoriji Crne Gore gdje se ona bukvalno i nije imala nad čime napraviti, te koja je de facto i de iure, kao država prestala postojati još u januaru 1916.

Dakle, ratna odšteta plaćena Kraljevini SHS jeste, sviđalo se to kome ili ne, kompenzacija za štetu napravljenu od vojski Centralnih sila na teritoriji Kraljevine Srbije, kao članice Antante - saveza pobjednika u Prvom svjetskom ratu. "Jadran" 16. jula 1933. nije uplovio u Makarsku, Portorož ili Dubrovnik iako je u Gružu bilo sjedište Mornaričke vojne akademije, već u Tivat zato što je Tivat sa svojim Pomorskim arsenalom bio i ostao najvažnija i najveća vojnopomorska baza Kraljevine Jugoslavije tokom cijelog vremena trajanja te države. Mnogo važnije je, međutim, Vaše i insistiranje drugih krugova iz Hrvatske na "Jadranu" kao "hrvatskoj imovini" iz sukcesijske mase SFRJ - države koja taj brod nije ni kupila, već ga je naslijedila. Pritom kao vrhunski argument za takvo traženje pominjete nešto što je potpuni nonsens - tezu da je "Jadran" kao ratni brod imao "matičnu luku Lora u Splitu" i još pominjenje neke "luke upisa" u kontekstu ratnog broda.

Kolega Krniću, to je nešto što se uči na prvoj godini Pomorskog fakulteta, a ako ne vjerujete meni, pogledajte bilo koji udžbenik iz pomorskog prava, ili Pomorski eniciklopeciju ili leksikon i vidjećete da niti jedan ratni brod na svijetu nema matičnu luku, niti luku upisa. To imaju samo civilni, dakle trgovački brodovi. Jeste li kad vidjeli da na krmi npr. topovnjače "Kralj Petar Krešimir IV" ispod imena broda stoji ispisano ime "Split" ili pak na krmi američkog nosača aviona "Gerald R. Ford" koji je nedavno pohodio Hrvatsku da ispod imena broda stoji "Norfolk"? Naravno da ne, jer ratni brodovi nemaju matičnu ili luku upisa.

Ratni brodovi se upisuju u flotnu listu države u kojoj Mornarici služe, a ona se vodi u mjestu gdje je sjedište Ministarstva odbrane dotične države - stoga, ne u Splitu, Dubrovniku, Puli, Divuljama ili Šibeniku gdje je pored ostalih mjesta "Jadran" služio od 1933. do 1990, već u Zemunu, odnosno u Beogradu. Ako pogledate sadržinu flotnih lista iz vremena Kraljevine Jugdoslavije, odnosno SFRJ, u njima nećete naći ni podatke o lukama baziranja ratnih brodova koji su u tim listama upisani, iz prostog razloga što se luke baziranja ratnih brodova mijenjaju tokom njihovog upotrebnog vijeka, u skladu sa operativno-taktičkim potrebama dotične Mornarice. Tako je i "Jadran" tokom svog života, hronološki služio u Dubrovniku, Šibeniku, Đenovićima, Puli, Divuljama, Splitu i Tivtu, a da nijednog trenutka nije napustio vrhovnu nadležnost koju je nad brodom u konačnici imalo Ministarstvo odbrane i Generalštab, a koji su tada imali sjedište u Zemunu i Beogradu. Ako Vi, međutim, nađete u upisnicima brodova koje su od 1933. do 1991. godine vodile Lučke kapetanije u Dubrovniku, Splitu, Puli ili Šibeniku da je u njima bilo gdje i bilo kada bio upisan školski brod "Jadran" kao u njegovim tobožnjim "matičnim ili lukama upisa", ja ću uz izvinjenje Vama, javno pojesti taj dokument, i to bez soli i papra...

I na kraju najbitnije: aneksom A Sporazuma o sukcesiji SFRJ koji su potpisale i Hrvatska i tadašnja SRJ je regulisano pitanje nasljeđivanja pokretne i nepokretne imovine bivše države. Članu 3. tog aneksa glasi: "Pokretna materijalna državna imovina SFRJ koja se nalazila na teritoriji SFRJ preći će na državu sukcesora na čijoj se teritoriji ta imovina nalazila na dan kada je ova proglasila nezavisnost". Republika Hrvatska je nezavisnost proglasila 25. juna 1991. a u djelo formalno tu odluku sprovela 8. oktobra iste godine. Na oba ta datuma školski brod "Jadran" kao dio pokretne imovine SFRJ nije bio na njenoj teritoriji, jer se još od 15. oktobra 1990. nalazio u Tivtu, na redovnom generalnom remontu. Čak i da je dinamički plan od 18 mjeseci za njega potpuno ispoštovan (a nije) remont bi se završio tek u aprilu 1992. - davno nakon što je Hrvatska već postala nezavisna država - bez "Jadrana" na svojoj teritoriji. Sapienti sat", naveo je Luković u odgovoru.