Slab rod šumskih borovnica, kratak rok otkupa i niska otkupna cijena, ostavile su, ovog ljeta, mnoge porodice na sjeveru bez značajnih prihoda. Berbom i prodajom borovnica na sjeveru godinama se bavi na stotine berača. Obično i dobro zarade jer su tokom jula i avgusta “u borovnjaku” svakodnevno svi članovi porodice. No, ove godine do “modrog blaga sjevera”, kako zovu to šumsko voće, teže se dolazilo. Do kupaca, kažu neki od iskusnih kolašinskih berača, još teže.
Otkupna cijena kilograma borovnica, ovog ljeta, bila je između jednog i 1,20 eura, što je duplo manje nego lani. Niska cijena i slab rod uslovili su i da otkup traje svega par sedmica. Prema riječima Radosava Puletića jednog od rijetkih kolašinskih otkupljivača, niska cijena uslovljena je slabim interesovanjem na zapadnoevropskom tržištu.
Šteta od “grebena”
“Velike količine kvalitenog ploda, po vrlo niskim cijenama, stižu na zapadnoevropsko tržište iz Ukrajine. To je diktiralo i otkupnu cijenu koju smo mi nudili i koja jeste niska, jer smo prošle godine za kilogram plaćali 2,30 do 2,40 eura. Uz to, grad je uništio rod, pa borovnica nije ni bilo. U takvim uslovima nije bio svrhe da otkup traje duže”, kaže on.
Puletić objašnjava da je solidan rod bio jedino na području plavske opštine, pa je tamo, tvrdi, otkup duže trajao. Berači iz ostatka sjevera morali su prodavati na pijaci ili pored magistrale, kako bi plasirali ono što su ubrali. Na kolašinskoj pijaci kilogram “rukom branih” borovnica ove godine dostizao je i rekordnih 12 eura. Berači, koji su na taj način prodavali, manje-više su zadovoljni, ali objašnjavaju da je, da bi se zaradilo, bilo neophodno sate provoditi na pijaci.
“Par dana u berbi, pa dan na pijaci. Tako je moralo. Istina, sve što sam ubrala prodala sam po cijeni od 12 eura. Strani turisti kupuju, uglavnom, po 100 ili 200 grama borovnica. Domaći turisti po više kilograma. Za Kolašince, nažalost, ovogodišnja cijena je često bila previsoka. Koliko znam, zbog niske otkupne cijene, malo ko je ove godine zaradio na taj način, pa su se svi preorjentisali da sami prodaju manje količine, “rukom brane” borovnice”, priča Zlatana Asanović iz kolašinskog sela Vranještica.
Za razliku od “rukom branih”, borovnce se godinama na sjeveru beru masovno na nedozvoljen način, alatkom zvanom “grebeni”. Na taj način ubere se znatno veća količina za kraće vrijeme, ali je plod slabijeg kvaliteta i nedovoljno zreo. To, prema mišljenju ekologa, ali i nekih otkupljivača, prijeti da potpuno uništi borovnjake na crnogorskim planinama.
Pojedina preduzeća, ali i neregistrovani otkupljivači ranije, već tokom juna, organizovali su otkup. To je vrijeme kad je borovnica još “zelena”. Navodno, takav plod, otkupljen po nižoj cijeni, zamrzavali su i kasnije, tokom ljeta, miješali sa kvalitetnijom berbom, pa izvozili.
“Na neki način to je prevara koju su brzo uočili oni kojima prodajemo van Crne Gore. Zbog toga neke otkupljivače prati i loša reputacija. Nažalost, nije bilo sistemske volje da se uvede red u tu oblast, iskontroliše način berbe i otkupa, pa su posljedice brojne, od uništavanja borovnjaka do slabog ploda koji izvozimo”, kaže jedna od registrovanih otkupljivača sa sjevera.
Branje borovnica u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva, koje se koriste u komercijalne svrhe. Ministarstvo poljoprivrede je, s vremena na vrijeme, imalo kampanje, kojima je nastojalo “da doprinese podizanju svijesti o potrebi pravilnog branja te dragocjene biljne vrste”.
Branje samo uz dozvolu
Prema propisima, koji se gotovo nikad ne poštuju niti se njihova primjena kontroliše, beračima i otkupljivačima borovnica je za taj posao potrebna dozvola. Definisano je i da je berba grebenima ili drugim mehaničkim sredstvima nezakonita i da su za to predviđene kazne od 2.000 do čak 40.000 eura.
“Sakupljanje borovnice dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja, odnosno u fazi sazrijevanja bobice, pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i druga), ne čupaju ili oštećuju podzemni organi, na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome i ne oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu, sakupljaju na rastojanju većem od 100 metara od saobraćajnica i na rastojanju većem od hiljadu metara od deponija otpada”, piše u brošuri koju su iz resornog ministarstva publikovali prije nekoliko godina.
Borovnicu, kako se navodi, mogu u komercijalne svrhe brati pravna i fizička lica koja imaju dozvolu, a koju izdaje Agencija za zaštitu prirode i životne sredine, a obavezno je i vođenje evidencije o sakupljenim količinama i količinama koje se stavljaju u promet.
Ugledni botaničar, pokojni Danijel Vincek decenijama je upozoravao da se nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se zato svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se, navodno, smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.
Sporadične kontrole
NVO Natura je, u više navrata, vodila kampanje čiji je cilj bio “da nadležni povedu računa o jednom od većih prirodnih resursa sjevera”. Stanje, kako za “Vijesti” kaže Mikan Medenica, izvršni direktor te NVO, nije značajnije popravljeno, a kontrole berača i otkupljivača bile su samo sporadične i krakotrajne.
Prema njegovim riječima, dobro je što je ove godine izostalo branje borovnica mehaničkim sredstvima, ali to, smatra, ne može bitnije popraviti stanje borovnjaka. Za kontrolu načina branja i otkupa šumskog voća zadužena je Uprava za šume, kojoj, kako su ranije saopštavali, često nedostaje kadra da taj posao obavlja na kvalitetan način.
Bonus video:
