Ratovi devedesetih često se prikazuju kao sudbina i nešto što je moralo da se dogodi, a to, zapravo, ima za cilj da se oslobode odgovornosti oni koji su odlučivali i to podržavali, ocijenjeno je na panelu u organizaciji Centra za građansko obrazovanje (CGO), Kulturnog fronta i Fondacije M90.
Redovna profesorica na Katedri za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i jedna od pokretačica inicijative Muzej 90-ih, Dubravka Stojanović, naglasila je da je dio istorije 90-ih potpuno zaboravljen kroz organizovanu akciju.
"Svako sjećanje na alternativu, na ljude koji su tada ukazivali kuda to vodi i kako će izgledati, danas nikome ne odgovara. Prije svega, i danas imamo iste vlasti iz 90-ih, a drugo – mnogi u društvu su tada to podržavali“, navela je Stojanović na panelu “Devedesete: od nepristajanja do otpora”.
Kako je saopšteno iz CGO, ona je ukazala da se i istorija i ratovi 90-ih često predstavljaju kao neka sudbina i kao nešto što je moralo da se dogodi.
Stojanović je pojasnila da je, analizirajući udžbenike istorije, uočila da se kaže da je “rat buknuo”, “proširio se”.
“To su riječi koje više opisuju prirodu nego društvo, kao da je rat neka prirodna pojava koja se u ciklusima ponavlja. A to je način da se oslobode odgovornosti oni koji su odlučivali i oni koji su to podržavali“, ocijenila je Stojanović.
Zato je, kako je poručila, veoma važno baviti se svim ljudima koji su se tome suprotstavili.
Stojanović je naglasila da su oni pokazali da je uvijek bilo ljudi koji su znali kuda to vodi, da su govorili kako će izgledati, da nikakvog iznenađenja nije bilo i da su postojala drugačija rješenja.
"Krvavi raspad Jugoslavije nije bio jedina mogućnost – i upravo zato te ljude danas hoće da zaborave. A mi im to ne damo“, poručila je Stojanović.
Predsjednik Skupštine opštine Budva Petar Odžić kazao je da je imao sreću da živi u državi koja je, na neki način, mimošla tu strahotu stradanja.
“Ali smo imali jednu od najsramnijih uloga u tom ratu. Tu ističem granatiranje i bombardovanje Dubrovnika i sve ono što je pratilo taj zločin“, rekao je Odžić.
On smatra da su jedne od najsvjetlijih tačaka toga doba bili listovi Monitor i Liberal, koji su digli glas protiv huškača rata i ljudi koji su, ne vidjevši šta će napraviti, izazvali opštu katastrofu.
Odžić je naglasio da je važno podsjećati na one koji su bili na antiratnoj strani i predstavljali pozitivne ličnosti u tom vremenu.
"Ali, osjećam obavezu i da pomenem i onu drugu, mračnu stranu, poput tadašnjih režimskih medija – Televizija Crne Gore - Televizija Titograd i Pobjeda – koji su dali puni doprinos propagandi i raspirivanju mržnje. Njihova uloga ne smije biti zaboravljena, tim prije što su mnoga od tih imena i danas prisutna u javnom prostoru“, istakao je Odžić.
On je kazao da nije lako govoriti o toj odgovornosti, ali da vjeruje da je to nužno ako se želi graditi društvo oslobođeno nasljeđa 90-ih.
Profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti Univerziteta Crne Gore Janko Ljumović rekao je da je kontekst Crne Gore potpuno drugačiji kada se govori o kulturi, jer 90-e su bile period u kojem je kulture bilo vrlo malo, budući da je u prethodnom periodu, u okviru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, to polje bilo u razvoju i slabo kapacitirano.
“Ipak, pogrešno je reći da nemamo sadržaj, jer su 90-e pokrenule projekte poput Cetinjskog bijenala, što predstavlja izuzetnu vrijednost“, kazao je Ljumović.
On je istakao da trauma raspada Jugoslavije i širi kontekst tog perioda ostavljaju duboko nasljeđe koje je i danas živo.
"Svi ga nosimo, bilo da želimo da ga se sjećamo ili ne. To pokazuje i Muzej devedesetih - koliko je važna i kolektivna i institucionalna priča sjećanja na 90-e. To je kolektivna priča, ali i individualna, jer su mnogi akteri tog vremena još živi, dok ih, nažalost, neki više nema“, naveo je Ljumović.
Građanska aktivistkinja Paula Petričević kazala je da se u četvrtoj godini studija pridružila organizaciji Žene u crnom i da je u njima pronašla snagu, bliskost, mjesto učenja i hrabrosti.
"To je bilo prvo mjesto gdje sam uspjela da povežem znanje sa praksom i sa aktivizmom, jer bez odluke da se izađe u javni prostor i da se on ne prepusti glasnijima vlastima, ratovi postaju neizbježni“, rekla je Petričević.
Ta organizacija, kako je navela, za nju je bila način da prevaziđe osjećaj usamljenosti i izolacije i povrati povjerenje u sopstvene oči i zdrav razum.
Petričević je kazala da je upravo kroz tu mrežu ljudi naučila da rat nije bio neizbježan i da je važno suprotstaviti se nasilju i nacionalističkoj retorici.
Ona je zahvalila ženama i muškarcima koje je kroz tu mrežu upoznala i s kojima je radila.
"Danas, nažalost, ponovo živimo 90-e, jer se sa njima nikada nijesmo istinski suočili“, ocijenila je Petričević.
Jedan od osnivača i dugogodišnji glavni i odgovorni urednik nedjeljnika Monitor, Esad Kočan, kazao je da je Monitor nastao iz dvostrukog nepristajanja.
“Našeg kao novinara i ljudi, i nepristajanja jedne specifične čitalačke publike“, naveo je Kočan.
U zanatskom smislu, kako je rekao, napraviti Monitor je bilo lako.
“U to vrijeme istine o vlasti nijesu se skrivale, već se vjerovalo da niko neće imati hrabrosti da javno kaže te istine i posvjedoči. Mi smo odlučili da se usudimo, i to ne samo iz profesionalne dužnosti, već i iz samopoštovanja - da kažemo i da se odupremo tom teroru očiglednosti“, kazao je Kočan.
On je, kako je saopšteno, podsjetio na energiju i čitaoce koji su željeli da vide tu očiglednost i kojima je bio potreban Monitor da bi se usudili da vjeruju vlastitim očima, da vjeruju sebi i ne posrnu i ne ostanu sami.
"Čitaoci su bili naša terapija, a mi njihova. U tome je bila naša snaga i razlog zbog kojeg je Monitor opstao“, zaključio je Kočan.
Panel je dio projekta „Muzej 90ih – regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i buduću saradnju“, koji sprovode Kulturni front, Fondacija M90 i CGO, uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Holandije kroz MATRA program i Shared Horizons projeket koji finansira Francuska i sprovodi Expertise France Groupe AFD.
Sadržaj panela je isključiva odgovornost nosioca projekta i ne odražava nužno stavove donatora.
Bonus video:
