Stare istrage, nova pitanja: Komisija upozorila na propuste u slučajevima ubistva Jovanovića i prebijanja Ivanovića

U slučaju Ivanović, Komisija traži provjere DNK tragova, komunikacija i kretanja osuđenih, a u predmetu Jovanović preporučuje da VDT preispita stav da tom tijelu ne može dostavljati spise

19235 pregleda 1 komentar(a)
Uzalud tvrdio da osuđeni nijesu napadači: Ivanović, Foto: BORIS PEJOVIC
Uzalud tvrdio da osuđeni nijesu napadači: Ivanović, Foto: BORIS PEJOVIC

Komisija za praćenje istraga napada na novinare ukazala je na ozbiljne propuste u slučaju prebijanja jednog od osnivača “Vijesti” Željka Ivanovića i otvorila pitanje da li su osobe osuđene za taj napad zaista bile napadači.

U istom izvještaju, Komisija je ocijenila da ne može da utvrdi da li je istraga ubistva glavnog i odgovornog urednika “Dana” Duška Jovanovića bila efikasna i djelotvorna, jer Vrhovno državno tužilaštvo tom tijelu ne omogućava uvid u spise predmeta.

To proizlazi iz Izvještaja o radu Komisije za period od 12. decembra 2025. do 20. maja 2026. godine, koji je Vlada usvojila na jučerašnjoj sjednici.

Komisija je u tom periodu analizirala više predmeta napada i prijetnji novinarima, među kojima su istraga ubistva Jovanovića, napad na Ivanovića, napade na Anu Raičković, Darka Bulatovića, ali i Steva Vasiljevića, Borisa Pejovića i Balšu Rudovića u Gornjem Zaostru, kao i prijetnje novinarima “Dana”, Lidiji Bojović iz RTV Budva, Bojani Despotović iz RTCG, Damiri Kalač iz “Vijesti”…

Osuđeni priznali, Ivanović tvrdio da nijesu napadači

Ivanović je pretučen 1. septembra 2007. godine, nakon proslave desetogodišnjice “Vijesti” u restoranu “Ribnica” u Podgorici, a za taj napad osuđeni su Radoman Petrušić i Mitar Blagojević. Osnovni sud u Podgorici ih je osudio na po četiri godine zatvora, ali je Viši sud tu presudu preinačio i kazne smanjio na po godinu zatvora.

Komisija, međutim, ukazuje na više okolnosti koje, prema njenoj ocjeni, nikada nijesu dovoljno razjašnjene.

U izvještaju se navodi da se iz dostavljene dokumentacije ne vidi da li je u noći napada uzeto stanje mobilne i fiksne telefonske komunikacije iz restorana “Ribnica” i sa neposrednog mjesta događaja. Komisija ocjenjuje da je to bilo važno jer postoji pretpostavka da je neko iz restorana ili sa samog ulaza mogao obavijestiti napadače da Ivanović izlazi, kako bi se pripremili za napad.

Problematično je, prema ocjeni Komisije, i to što se u presudi Osnovnog suda ne navodi izvještaj o izazivanju latentnih tragova papilarnih linija, iako su na licu mjesta pronađeni predmeti - plastične flaše i kutija cigareta, sa kojih su izuzeti tragovi.

Komisija navodi da su na licu mjesta pronađeni određeni dokazi, da su izuzete i identifikovane papilarne linije, ali da se dalje ne navodi da li su ti tragovi upoređivani sa okrivljenima i osuđenima, niti da li su poslije tog događaja ponovo provjeravani sa novim tragovima iz sadašnjih evidencija policije ili drugih nadležnih službi.

“Bitno je navesti da je oštećeni Ivanović u postupku pred sudom kada je vidio i kada je suočen sa okrivljenima izjavio da isti izgledom ne odgovaraju onim licima koja su ga napala i povrijedila navedenog datuma”, navodi Komisija, dodajući da to svjedočenje Ivanovića nije posebno obrazloženo ni u optužnici državnog tužioca, niti u odluci postupajućeg suda.

“…U presudi nije naveden nijedan materijalni dokaz koji bi teretio okrivljene, sada i pravosnažno osuđene, a za krivično djelo za koje im je suđeno i za koje su osuđeni, osim što su priznali izvršenje krivičnog djela”, piše u izvještaju.

Komisija je stava i da treba utvrditi mobilne telefone i brojeve koje su osuđeni koristili u vrijeme napada, da li su im telefoni oduzeti i vještačeni, kao i gdje su se tačno nalazili u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

To je, navodi se, važno jer “postoje sumnje da oni ili jedan od njih nisu ni izvršili djelo za koje se terete, već su podmetnuti u postupku, odnosno dobrovoljno su pristali da budu okrivljeni i osuđeni za to djelo da bi tako prikrili druga, stvarno odgovorna lica”. Komisija preporučuje i da se provjeri da li su se osuđeni na dan napada nalazili u Crnoj Gori ili van države, posebno zato što je jedan od njih - Blagojević, iz Foče, u Bosni i Hercegovini.

Poseban izvještaj o slučaju ubistva Jovanovića

U izvještaju se konstatuje da su u istrazi ubistva Duška Jovanovića, od 26. aprila 2023. godine, kada su postupajuće tužiteljke preuzele predmet, u kontinuitetu preduzimane radnje.

Istovremeno, Komisija ističe da joj je dosadašnji tok istrage predočen samo “na uopšten način”, zbog stava Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) da to tijelo nema pravo na uvid u spise predmeta u postupcima koji se vode u slučajevima napada na novinare.

“Komisija konstatuje da nije u mogućnosti da ocijeni da li je istraga bila efikasna i djelotvorna”, piše u izvještaju.

Takav zaključak donesen je nakon što se Komisija upoznala sa izjašnjenjem o postupanju tužilaštva u predmetu formiranom povodom ubistva Jovanovića i obavila razgovor sa postupajućim tužiteljkama Dankom Ivanović Đerić i Anom Radović.

Precizirano je da tužiteljke “nijesu konkretno odgovorile da li su ispunjene sve preporuke koje je Komisija dala u ovom predmetu”, niti su mogle govoriti “o konkretnim nalazima dosadašnje istrage, njenim rezultatima...”.

Komisija je preporučila da VDT provjeri zakonitost postupanja i odgovornost za propuste svih nadležnih osoba koje su učestvovale u istrazi ubistva, a VDT-u da preispita stav da tom tijelu ne može dostavljati spise predmeta.

Jovanović je ubijen 27. maja 2004. godine u Podgorici. Za saučesništvo u ubistvu pravosnažno je osuđen Damir Mandić, ali ni nakon više od dvije decenije nijesu otkriveni nalogodavci, organizatori i svi izvršioci tog zločina. Komisija u izvještaju navodi da će Vladu o dijelu nalaza u slučaju Jovanović informisati kroz poseban izvještaj označen stepenom tajnosti.

Ima li postupka protiv Mijatovića?

U slučaju napada na novinarku “Pobjede” i TV E Anu Raičković, 10. novembra 2024. godine ispred ugostiteljskog objekta “Gurman” u Podgorici, Komisija je konstatovala da su policija i tužilaštvo brzo sproveli istragu.

U tom predmetu Zoran Bećirović, Mladen Mijatović i Luka Bećirović prvostepeno su osuđeni zbog nasilničkog ponašanja, dok je Ljubiša Dukić oslobođen optužbe. Tužilaštvo je na presudu izjavilo žalbu. Komisija je, međutim, zabilježila i više otvorenih pitanja.

Tokom razgovora sa tužiteljkom Rominom Vlahović problematizovano je prisustvo policijskog službenika Srđana Koraća u objektu tokom događaja. Tužiteljka je navela da ga je saslušala i da je on tvrdio da ništa nije vidio jer je bio u toaletu.

Komisija je preporučila da policija utvrdi da li je neobavještavanje tužiteljke o prisustvu Koraća kršenje propisa i procedura. Preporučila je i da Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) obavijesti Komisiju da li je protiv Mijatovića pokrenut postupak u instituciji u kojoj je zaposlen, kao i o eventualnim rezultatima tog postupka.

U predmetu prijetnji novinarki “Vijesti” Damiri Kalač, kojoj je 2016. godine preko posrednika preneseno da će joj biti zapaljena kuća ako nastavi da piše o ilegalnim borbama pasa, Komisija je ukazala na proceduralne propuste - iz spisa ne proizlazi da li je oštećenoj dostavljena odluka o odbacivanju krivične prijave sa poukom o pravnom lijeku, čime bi imala pravo pritužbe Višem državnom tužilaštvu. Komisija ocjenjuje da to predstavlja “povredu prava na obraćanje” i “povredu prava na djelotvoran pravni lijek”.

Policija da snima događaje

Komisija se bavila i napadom na novinare Steva Vasiljevića, Borisa Pejovića i Balšu Rudovića, 8. avgusta 2025. godine u selu Gornje Zaostro kod Berana, tokom događaja u vezi sa postavljanjem spomen-obilježja Pavlu Đurišiću.

Zaključeno je da su Uprava policije i nadležno tužilaštvo efikasno preduzimali mjere i radnje, ali je ukazano da je identifikacija izvršilaca bila otežana, posebno kod prijetnji.

Komisija je zato preporučila da policija u sličnim situacijama snima događaje.

Pogledajte još: