U vremenu kada se uspjesi često mjere prolaznim vrijednostima, postoje ljudi čiji se rad godinama prepoznaje po tragovima koje ostavljaju u životima mladih generacija. Jedna od njih je profesorica hemije Ana Milović koja već gotovo sedamnaest godina predano gradi ljubav prema nauci među svojim učenicima, a rezultati rada vidljivi su na brojnim takmičenjima, s kojih se njeni đaci redovno vraćaju s nekim od prva tri mjesta.
Profesorica hemije, koja predaje u OŠ “Ristan Pavlović” i u Srednjoj stručnoj školi u Pljevljima, izgradila je reputaciju jednog od najuspješnijih prosvjetnih radnika u Crnoj Gori, čiji učenici redovno ostvaruju vrhunske rezultate.
Posebno uspješna bila je ova godina. Na Državnom takmičenju iz hemije zlatnu medalju i prvo mjesto u konkurenciji učenika devetog razreda osvojila je Nevena Čolović, dok je Lejla Bošković, učenica trećeg razreda srednje škole, osvojila srebrnu medalju i drugo mjesto. Lejla je potom učestvovala i na dodatnom selektivnom takmičenju za Međunarodnu hemijsku olimpijadu, gdje je zauzela prvo mjesto i stekla status prvoplasirane učenice Crne Gore za najveću svjetsku smotru mladih hemičara, koja će ove godine biti održana u Taškentu, glavnom gradu Uzbekistana. Vrijedne rezultate obje učenice ostvarile su i na Olimpijadi znanja, gdje su u svojim kategorijama osvojile prva mjesta, još jednom potvrdivši kontinuitet vrhunskih rezultata koje godinama ostvaruju učenici profesorice Milović.
Ona svakodnevno prati razvoj svojih učenika, od prvih susreta s hemijom do ozbiljnih priprema za fakultete i međunarodna nadmetanja. Iza brojnih priznanja, kojih je više od dvadeset, krije se mnogo više od pukih medalja i diploma - ljubav prema znanju, odgovornost prema djeci i uvjerenje da je prosvjetni poziv jedna od najvažnijih misija u društvu.
Egzaktna nauka i moderna magija
Govoreći o tome kako je nastala njena ljubav prema hemiji, profesorica ističe da ju je oduvijek fascinirala priroda i njene tajne.
“Priroda je sama po sebi velika zagonetka i nepresušna inspiracija. Moja ljubav prema hemiji je nastala iz moje želje da spoznam kako priroda funkcioniše i koji to nevidljivi procesi transformišu svijet pred našim očima. Upravo mi je hemija ponudila najpreciznije odgovore. Kada hemiju malo bolje upoznate, shvatite da je ona u isto vrijeme i egzaktna nauka i moderna magija. Kroz nju otkrivamo kako sve u univerzumu teži savršenom balansu i stabilnosti”, kaže za “Vijesti”.
Ističe da posebnu zahvalnost duguje profesorima koji su joj otvorili vrata ove nauke i bili putokaz na životnom putu.
Kaže da se ljubav prema prosvjetnom pozivu rodila još u djetinjstvu:
“Moja pokojna učiteljica bila je oličenje pravičnosti, dobrote i posvećenosti. Posjedovala je autoritet koji nije počivao na strogoći, već na znanju, mudrosti i poštovanju koje je prirodno budila u drugima. Upravo zahvaljujući njoj rodila se moja želja da jednog dana krenem ovim putem.”
Za nju je prosvjetni rad mnogo više od profesije.
“Prosvjetni rad nije samo zanimanje, to je poziv koji nosi posebnu odgovornost. Prosvjetni rad je temelj i polazna tačka svakog uspješnog društva. Zato je od presudne važnosti kako kao društvo biramo i vrednujemo ljude kojima povjeravamo rad sa djecom. Iako je ovaj posao izuzetno lijep i ispunjavajući, on nipošto nije lak. Svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno, svakodnevno učestvujemo u oblikovanju umova, karaktera, vrijednosti i pogleda na svijet tih malih bića koja nam poklanjaju svoje povjerenje. Zato je biti prosvjetni radnik mnogo više od prenošenja znanja, to je privilegija da ostavimo trag u životima djece i da, svojim primjerom, pomognemo u stvaranju boljeg i plemenitijeg društva.”
Rad, red i disciplina
Kaže da u osnovnoj školi ima čast da bude na samom izvoru dječje mašte, gdje postavlja prve, ključne temelje i budi prva interesovanja i ljubav prema hemiji kao nauci:
“U srednjoj školi, s druge strane, radim s već formiranim mladim ljudima, gdje se brusi akademska zrelost, budi se kritički um, a i sama priprema za fakultet ili tržište rada. Ova stalna dinamika i mentalna transformacija me drži intelektualno budnom i razvija mi metodološku svestranost.”
Tajna uspjeha njenih učenika, uvjerena je, ne nalazi se u slučajnosti:
“Tajna svakog uspjeha utkana je u rad, red i disciplinu, ali i u pedagoško vođenje kroz gradivo dodatne nastave koje nadilazi školske okvire. Kao mentor, moj zadatak je da prepoznam potencijal učenika i vodeći ih ličnim primjerom, usmjerim njihovu energiju i razvijam postojeći potencijal ka cilju. Učim ih da se autentičan uspjeh gradi strpljenjem, a ne srećom.”
Iako iza sebe ima više od dvadeset priznanja, posebno pamti trenutke kada su njeni učenici pobijedili sami sebe.
“Meni su posebno dragi momenti u kojima su moji učenici pobijedili sopstvene sumnje, strahove i tremu i zablistali onda kada je bilo najteže. To je za mene posebna dragocjenost.”
Poseban izazov u današnjem vremenu, kaže, predstavlja očuvanje pažnje i discipline.
“Najveći napor danas leži u tome da kod djeteta zadržite duboki, dugotrajni fokus i asketsku disciplinu kakvu nauka zahtijeva, u vremenu instant informacija i digitalnih distrakcija”.
Ipak, raduje je što se uslovi za rad poboljšavaju.
“Dugi niz godina suočavali smo se sa skromnim materijalnim uslovima u kabinetima, ali me sada neizmjerno raduje što se to mijenja i što kroz najnovije donacije predsjednika Opštine Pljevlja, gospodina (Daria) Vraneša i donaciju Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija konačno dobijamo laboratorijsku opremu i materijale kakve naši talentovani učenici zaslužuju za praktičan rad.”
Govoreći o podršci koju ima, profesorica ističe da uspjesi nikada nisu djelo samo jednog čovjeka.
“Rad prosvjetnog radnika nije samo posao, to je poziv i misija. Svaku podršku mojih kolega posmatram kroz prizmu naše zajedničke misije, a to je dobrobit i napredak djece. Kada ste potpuno posvećeni svom pozivu, prirodno privlačite ljude koji dijele iste vrijednosti. Imam sreću da u školama u kojima radim odlično sarađujem s kolegama koji u prosvjeti vide poziv, a ne samo posao, i čija mi je profesionalna podrška izuzetno dragocjena.”
Ističe da su roditelji učenika najvažniji partneri - “kada oni prepoznaju da njihovo dijete vodite s pažnjom i autoritetom znanja, ta podrška postaje bezuslovna”.
“Naravno, u svakom kolektivu i sistemu postoje različite energije i pogledi na svijet, ali ja biram da svoj prostor, vrijeme i misli posvetim isključivo onome i onima koji grade, motivišu i inspirišu. Sve ostalo ostaje izvan kruga u kom stvaramo uspjehe.”
Integritet u učionici
Iako iza sebe ima brojne nagrade i priznanja, profesorica Milović smatra da se najveće priznanje za jednog prosvjetnog radnika ne mjeri diplomama i medaljama.
“Najveća nagrada, iz mog ugla, je saznanje da ste bili ona ključna, inspirativna prekretnica u životu jednog djeteta.”
Mladim nastavnicima i profesorima koji tek ulaze u prosvjetu poručuje da autoritet grade na znanju, integritetu i stalnom usavršavanju.
“Mladim kolegama bih poručila da u učionicu uđu sa integritetom i skromnošću onoga koji vječno uči. Da budu svetionik znanja i da na njemu grade svoj autoritet. Važno je čuvati dostojanstvo profesije sopstvenim primjerom, jer jedino prosvjetni radnik koji istinski voli svoj poziv može postati arhitekta uspjeha i nečije bolje budućnosti.”
A učenicima koji prirodne nauke smatraju teškim i nedostižnim šalje jednostavnu, ali snažnu poruku:
“Hemija nije bauk - ona je jezik kojim priroda piše svoje najljepše priče. Nemojte je samo učiti, dozvolite sebi da je doživite i sigurna sam da ćete je istinski zavoljeti.”
Od sinova neće da stvara sopstvene kopije
Profesorica Milović je majka trojki, koje naziva svojom najvećom životnom nagradom.
“Imati trojke je rijedak i blagosloven dar koji je u potpunosti promijenio arhitekturu mog života i iz korijena preoblikovao moju ličnost. Oni su moja najveća životna nagrada i trostruki blagoslov. Biti majka tri dječaka rođena u tri minuta donosi specifičnu, dinamičnu svakodnevicu koja me neprestano tjera da pomjeram granice sopstvenih mogućnosti.”
Ističe da joj je suprug uvijek bio oslonac i podrška u svemu, ali da su se, pošto on sada radi u Podgorici, porodične obaveze koje obavlja dodatno umnožile.
“S jedne strane, suočavam se s hroničnim nedostatkom vremena i bezbroj obaveza koje zahtijevaju izuzetnu snagu i izdržljivost. S druge strane, moja porodica je moja mirna luka i izvor nepresušne ljubavi. Ona me na svim životnim putevima, pa i na onom profesionalnom, dodatno motiviše da budem bolja i da svojoj djeci budem uzor u svemu. Upravljanje ovakvom porodičnom dinamikom naučilo me je besprekornoj organizaciji, jasnom upravljanju vremenom i donošenju odluka pod pritiskom, kako u životu, tako i u učionici. Tako da, mogu reći, moje porodične i profesionalne obaveze se nikada nisu isključivale, naprotiv, one se nadopunjuju.”
Na pitanje da li su njeni sinovi naslijedili ljubav prema prirodnim naukama, kaže da je posebno raduje što kod njih, zajedno sa suprugom, prepoznaje istu radoznalost i potrebu da razumiju kako svijet funkcioniše, da kritički razmišljaju i logički zaključuju.
Ipak, ističe da im je kao roditeljima najveći izazov da kod svakog od njih njeguju individualnost i prepoznaju njihove posebne afinitete.
“Moja uloga kao majke nije da stvaram sopstvene kopije. Naprotiv, moj cilj je da im kroz znanja i pedagoško iskustvo koje sam stekla kao profesor, pomognem da postanu svestrane ličnosti, te da svoje autentične potencijale razvijaju u skladu sa sopstvenim željama i potrebama”.
Prosvjetni rad je temelj i polazna tačka svakog uspješnog društva. Zato je od presudne važnosti kako kao društvo biramo i vrednujemo ljude kojima povjeravamo rad sa djecom. Iako je ovaj posao izuzetno lijep i ispunjavajući, on nipošto nije lak. Svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno, svakodnevno učestvujemo u oblikovanju umova, karaktera, vrijednosti i pogleda na svijet tih malih bića koja nam poklanjaju svoje povjerenje
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
