Maslinada se čuva održavanjem, a ne zabranama

Elaborat o kulturno-istorijskoj valorizaciji nepokretnog dobra pod prethodnom zaštitom “Ulcinjska maslinada i uvala Valdanos”, ne tretira na pravi način vlasnika i maslinara, niti se bavi mogućim posljedicama propisanih zabrana o gradnji, koje za opstanak i očuvanje maslinjaka mogu biti ekvivalentno štetne nekontrolisanoj gradnji i betonizaciji prostora.

To stoji u reagovanju predstavnika vlasnika Ulcinjske maslinade Avdula Dervišija, Neseta Mile, Nedeljka Lazovića i Adnana Alibegua na Elaborat kojim su, pored ostalog, utvrđene katastarske oznake, imovinsko-pravni status, granice kulturnog dobra i njegove zaštićene okoline.

Vlasnici katastarskih parcela obuhvaćenih Elaboratom, imali su mogućnost da se do 2. septembra izjasne o rezultatima ispitnog postupka.

U obimnom dokumentu Uprave za zaštitu kulturnih dobara stoji i da je zabranjena izgradnja vikend kuća, stambenih i drugih objekata na području maslinjaka.

Predstavnici vlasnika ističu da nijesu protiv zaštite Ulcinjske maslinade i Valdanosa.

“Naprotiv, naše porodice su generacijama sadile, obrađivale i čuvale masline koje se danas žele zaštititi. Ali, smatramo da se u cijeloj ovoj priči premalo govori o čovjeku koji je Maslinadu stvorio i koji jedini može da je sačuva živom - o vlasniku i maslinaru”, piše u reagovanju.

Dodaju da se maslinada ne čuva samo zabranama, već ljudima koji je održavaju.

“Zaštita se ne može svesti samo na zabrane i ograničenja. Mora se odgovoriti i na mnogo jednostavnije pitanje - ko će sjutra čistiti ove maslinike, orezivati masline, održavati podzide i puteve, brati plod, čuvati imanja od zarastanja i požara i od čega će taj čovjek živjeti. Maslina nije obično drvo, to je kultura koju čovjek mora da održava. A naša maslina ima i izraženu alternativnu rodnost - jednu godinu rodi dobro, a drugu mnogo slabije. Prihod zato nije isti svake godine, dok troškovi čišćenja, rezidbe, berbe, gnojenja i održavanja - postoje svake godine. Zato nije pitanje da li maslina donosi prihod. Pitanje je da li je taj prihod danas dovoljan da vlasnik, a posebno mlad čovjek, ima razlog da nastavi da ulaže i radi u svom masliniku”.

Bez javne rasprave

Konstatuje se da je Elaborat, koji može dugoročno da odredi budućnost njihovih imanja, pripremao tim od tri člana, bez ijednog predstavnika vlasnika Maslinade.

“Nije održana nijedna javna rasprava sa vlasnicima prije nego što je Elaborat pripremljen. Tek kada je dokument već bio gotov, vlasnicima i građanima ostavljeno je svega osam dana da dostave primjedbe. Smatramo da to nije dovoljno kada se odlučuje o nečemu što može decenijama uticati na korišćenje naše imovine. Mi nijesmo samo brojevi parcela. Mi poznajemo te masline, puteve i podzide. Znamo koliko košta čišćenje, rezidba, gnojenje i berba. Znamo šta znači kada maslina rodi, ali i kada ne rodi. Zato se o zaštiti Maslinade ne može razgovarati samo o vlasnicima, već se mora razgovarati sa vlasnicima”.

Predstavnici vlasnika podsjećaju da je inicijativa za zaštitu potekla od jedne lokalne nevladine organizacije i pojedinaca.

“Nemamo ništa protiv toga da bilo ko želi da sačuva Maslinadu. Svako ko joj želi dobro, dobrodošao je. Ali onda imamo pravo da pitamo zašto vlasnici nijesu od samog početka bili uključeni u proces. Lako je govoriti da je Maslinada ‘duša Ulcinja’, naše nasljeđe, ponos i ono što moramo ostaviti budućim generacijama. I mi vjerujemo da jeste. Ali, od lijepih riječi maslina se neće očistiti, orezati, nahraniti, niti obrati. Neće se popraviti podzida niti očistiti zarasli put. Za to treba čovjek”.

Dodaje se da je Valdanos već pokazao šta se dešava sa maslinjacima bez čovjeka:

“Ne moramo ići daleko da vidimo šta se događa kada vlasnika dugo nema u masliniku, imamo Valdanos. Tamo nije bilo velike gradnje koja se danas predstavlja kao jedna od glavnih opasnosti za Maslinadu. Ali, dovoljno je pogledati stanje dijela maslinjaka nakon dugog perioda u kojem vlasnici nijesu mogli normalno da ih obrađuju i održavaju. Zato kažemo da to što nema gradnje ne znači samo po sebi da je maslinik sačuvan”.

Stručnjaci da izađu na teren

Predstavnici vlasnika predlažu da stručnjaci izađu na teren i uporede zapuštene maslinjake bez objekata sa maslinjacima u kojima postoje manji objekti ili vikendice, a gdje vlasnici redovno dolaze, čiste imanje, održavaju podzide i vode računa o maslinama.

“Ne kažemo da svaki objekat čuva maslinu. Ne kažemo ni da treba dozvoliti da svako gradi šta hoće. Ali, treba pogledati stvarno stanje. Ako je maslinik sa manjim objektom, u kojem vlasnik redovno boravi i radi, bolje održavan od maslinika bez ikakvog objekta koji je potpuno zarastao, onda moramo pitati da li je problem svaka gradnja ili nekontrolisana gradnja. Mi nijesmo za betonizaciju Maslinade i to želimo jasno da kažemo. Nijesmo ni za apartmanska naselja, nijesmo za nelegalnu i nekontrolisanu gradnju... Ali, smatramo da mora postojati mogućnost za mali, strogo kontrolisani razvoj koji odgovara Maslinadi - oleoturizam, ruralni turizam i manji sadržaji koji neće uništavati prostor, a vlasniku će pomoći da od svog imanja ima dodatni prihod”.

I direktorica Uprave, ističu, javno govori da cilj nije da se prostor samo “konzervira”, već da se održava i da lokalna zajednica od njega ima korist, i kroz turizam:

“Ako vlasnik kroz neku kontrolisanu djelatnost može dodatno da zaradi, a zahvaljujući tome održava imanje, masline, podzide i puteve, zašto takav model ne bi bio dio zaštite Maslinade. Nije samo gradnja opasnost, opasno je i napuštanje. Kada se maslinik ne održava, on zarasta u travu, korov i šiblje. Propadaju podzide i putevi, a masline se sve manje obrađuju i sve slabije rađaju. A postoji još jedna velika opasnost, zvana požar. Svi znamo kakva su ulcinjska ljeta. Kada mjesecima nema kiše, zaraslo i neodržavano imanje predstavlja mnogo veću opasnost. A požar ne zna gdje se završava jedna, a počinje druga parcela. Zato jedan zapušten maslinik može postati problem i za okolna imanja i njihove masline”.

Zašto mladih nema na imanjima predaka

Predstavnici vlasnika pitaju se gdje su danas mladi ljudi u maslinicima.

“Rad u masliniku je težak, traži vrijeme, novac i dosta fizičkog rada, a zarada nije sigurna”.

Podsjećaju da su i njihovi preci znali koliko je taj posao težak.

"Među starim ulcinjskim porodicama i danas se prepričava kako su pojedini vlasnici svoje kćeri udavali u Skadar i druge gradove Albanije, između ostalog i da bi im život bio lakši i da ne bi morale prolaziti kroz težak rad oko maslina... Kako danas očekujemo da se mladi vrate maslinama, ako od tog rada ne mogu dovoljno da zarade? Prije nego što vlasnicima propišemo još zabrana, treba da se zapitamo šta možemo uraditi da mladom čovjeku bude vrijedno da uzme alat, ode na imanje svojih roditelja i đedova i nastavi da ga obrađuje".