Svestrani bjelopoljski gimnazijalac Tarik Stanić za "Vijesti": Uspjeh ne traži odricanje od mladosti

Učenik trećeg razreda rezultatima pokazuje da se najveće pobjede postižu kad se istinska radoznalost spoji sa disciplinom

194 pregleda 0 komentar(a)
Volim da se odmorim vikendom: Tarik Stanić, Foto: Privatna arhiva
Volim da se odmorim vikendom: Tarik Stanić, Foto: Privatna arhiva

Svestrani bjelopoljski Gimnazijalac Tarik Stanić jedan je od najboljih znalaca biologije i istorije, a pored brojnih rezultata na državnim takmičenjima voli jezike, slikanje, sport.

Šestnaestogodišnjak za “Vijesti” priča da u početku nije imao takmičarski duh i da su ga do uspjeha doveli spoj istinske radoznalisti i disciplina uz prave i posvećene mentore, počev od osnovne škole.

U Gimnaziji “Miloje Dobrašinović” je nastavio da niže uspjehe, uz veliku podršku mentora iz biologije, profesora Tomislava Tomovića.

“Svojim pristupom profesor Tomović me svakodnevno motiviše da se usavršavam i na obrazovnom i na ličnom planu”, kazao je Tarik, dodajući da je već u prvom razredu učestvovao na Državnom takmičenju iz biologije, osvojivši četvrto mjesto na Olimpijadi znanja iz istog predmeta, te zauzeo drugo mjesto na opštinskom i državnom kvizu iz istorije.

Novi iskorak bio je u drugom razredu kada osvaja četvrto mjesto na Državnom takmičenju i treće na Olimpijadi znanja iz biologije, dok iz istorije postaje prvak opštine i drugoplasirani na državnom nivou.

Ponosni je i PISA ambasador.

“Dobra memorija pomaže mi da lako pamtim datume, ali me prije svega privlače istorijski procesi koji oblikuju današnji svijet. Pored toga, pripala mi je i čast da bude PISA ambasador, što sam prihvatio kao obavezu da svojim primjerom motivišem vršnjake da ovom testiranju pristupe odgovorno”, ispričao je Tarik.

Temelje znanja, ipak, stekao je u osnovnoj školi “Marko Miljanov”, koju je završio kao lučaš.

“To razdoblje je pravi temelj mog obrazovanja i ličnog rasta. Diplomu ‘Luča’ doživio sam kao krunu devet godina posvećenog rada, a proglašenje za đaka generacije duboko me pogodilo, ne zbog same nagrade, već zbog osjećaja da se jedno poglavlje zatvara. Priznanja prijaju, ali mnogo je važniji put koji prelazimo i lekcije koje usput naučimo. Moj takmičarski put obuhvatio je biologiju i istoriju. U osmom razredu učestvovao sam na Olimpijadi znanja i državnom takmičenju iz biologije, da bih u devetom razredu osvojio drugo mjesto na oba ta takmičenja. Takođe, sa ekipom sam ostvario zapažen uspjeh u kvizovima iz istorije - treće mjesto na opštinskom i drugo na državnom nivou”.

Nakon osnovne škole, odabrao je Gimnaziju, vjerujući da će mu proširiti vidike, produbiti znanje i povezati ga s ljudima sličnih interesovanja.

“I ta moja očekivanja su se u potpunosti ispunila. Prvi susret sa školom pratili su uzbuđenje i blaga doza nesigurnosti, što je i prirodno kada zakoračite u novi ambijent koji zahtijeva ozbiljnije gradivo, više rada i odricanja, ali i donosi nova poznanstva”.

Njegov tipičan dan, smatra, nije pretjerano zanimljiv - nakon časova, popodne je rezervisano za učenje i školske obaveze.

“Ostatak dana uvijek nastojim da posvetim druženju s prijateljima, vremenu s porodicom”.

OPUŠTANJE UZ HOBIJE, ALI SE PRIORITETI ZNAJU

Najviše mu prija opuštanje uz brojne hobije, od usavršavanja jezika do slikanja, sporta...

“Mogu reći da mi jezici najviše leže. Uživam u razonodi koja doprinosi tome da razbistrim misli i opustim se. Najviše tome doprinose i prijatna druženja s prijateljima, šetnje i boravak u prirodi, a povremeno se bavim i sportom, kako bih održao formu. U trenucima kada želim da se posvetim isključivo sebi, okrećem se umjetnosti - čitanju, pisanju i, s vremena na vrijeme, slikanju. Iako nisam vješt u tome, radim to iz ličnog zadovoljstva i potrebe da dublje upoznam sebe. Pored toga, veliko zadovoljstvo mi pričinjava i samostalno izučavanje stranih jezika i brojne radionice”.

Mladi gimnazijalac smatra da uspjeh ne podrazumijeva odricanje od svih drugih aspekata života, naročito ne od druženja sa vršnjacima, ali da je važno postaviti prioritete.

“I pored školskih i takmičarskih obaveza, važno je pronaći vrijeme za sebe, porodicu, prijatelje i aktivnosti koje nas ispunjavaju. Smatram da je ključ u dobroj organizaciji i postavljanju prioriteta. Druženje sa vršnjacima mi znači jer predstavlja priliku da se opustim, odmorim od svakodnevnih obaveza i posvetim ljudima koji mi znače. Važno je da, pored uspjeha, njegujemo i međuljudske odnose i ne zaboravimo da uživamo u svakodnevnim, običnim trenucima. Volim da se odmorim vikendima. Nijesam neko ko posebno voli velike gužve, najprometnija mjesta i svakodnevne odlaske u kafiće. Naravno, kada je riječ o zabavi i druženju sa vršnjacima, volim i izlaske i dobru atmosferu, ali kada želim da se zaista odmorim i napunim baterije za novu radnu sedmicu, mnogo više mi prijaju mirnija mjesta, boravak u prirodi i vrijeme provedeno van gradske vreve”, kazao je, dodajući da posebno voli okolinu Bijelog Polja, koja je puna mjesta za bijeg od svakodnevice, gdje može da se opusti, ali i druži sa dragim ljudima.

Iako su sve prisutnije misli o izboru upisa nekog od fakulteta, Tarik kaže da još nije odlučio šta tačno želi da upiše.

“Sada sam najviše fokusiran na obaveze koje su tu, danas i sjutra. Zbog širine mojih interesovanja i različitih oblasti koje me privlače, priznajem da mi nije jednostavno da se odlučim za samo jedan poziv, ali vjerujem da će se sve to složiti u pravo vrijeme”.

Kada se u mislima vrati unazad kroz školovanje, Tarik priča da nije uvijek imao takmičarski duh.

“Zanimljivo je da prvobitno uopšte nijesam bio takmičarski nastrojen i, takoreći na podsticaj nastavnice Zehre Balić, nevoljno sam stupio u taj svijet. Nijesam bio zadovoljan rezultatom sa prvih takmičenja i smatrao sam da se u tome ne pronalazim. Međutim, prekretnica je nastupila u 9. razredu, kada sam tokom priprema za državno takmičenje vremenom zavolio biologiju i tajne živog svijeta koji nas okružuje. Ta ljubav i jaka takmičarska želja došle su spontano, ali bez nastavnice Zehre veliko je pitanje da li bih ih ikada razvio. Shvatio sam da je pravi put ka napretku i usavršavanju znanja upravo odmjeravanje snaga sa drugim, i da se jedino tako pomjeraju granice i razvijaju istinska strast i disciplina”.

Kao i mnogo mladih budućnost ne vidi u Crnoj Gori.

“Smatram da su mi mogućnosti za napredovanje, kvalitetno obrazovanje i sticanje iskustva ipak mnogo veće u inostranstvu. Ipak, duboko u sebi bih jako volio da na neki način doprinesem svojoj državi i nadam se da ću uspjeti u tome, bez obzira na to gdje me put odvede”.

Mladima i svojoj generaciji poručuje da slobodno sanjaju svoje snove, da uvijek budu spremni da saslušaju druge i da ogromnom broju informacija koje nas danas okružuju pristupaju mudro i oprezno.

Pogledajte još: