Dakićevci obilježili devet godina od napuštanja fabrike

Predsjednik Koordinacionog odbora povjerilaca fabrike, Milan Vukčević, saopštio je da su radnici zanemareni, jer već šest godina mirno protestuju ispred zgrade Vlade, insistirajući da dobiju odgovor i rješenje problema
97 pregleda 3 komentar(a)
Radoje Dakić, Foto: Luka Zeković
Radoje Dakić, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 28.01.2015. 13:51h

Bivši radnici i povjerioci „Radoja Dakića“ obilježili su danas devet godina od kako su napustili fabriku po specijalnom programu i izmješteni iz radnog prostora, ocjenjujući da su socijalno isključeni i zaboravljeni. Predsjednik Koordinacionog odbora povjerilaca fabrike, Milan Vukčević, saopštio je da su radnici zanemareni, jer već šest godina mirno protestuju ispred zgrade Vlade, insistirajući da dobiju odgovor i rješenje problema.

„Što smo znali ne znamo, a što smo imali danas više nemamo. U 'Radoju Dakiću' danas nema radnika, mašina, škola, vrtića, banaka ali ima stanova za hiljade stanovnika. Otuđila se država i radnička imovina“, rekao je Vukčević agenciji Mina-business. Pored ignorisanja, kako je dodao, radnici su uvučeni u komunikaciju sa policijom donošenjem izmjena i dopuna Zakona o javnom okupljanju, gdje se navodi da se ono može održati najmanje 50 metara od objekata u kojem su smješteni Skupština, Predsjednik, Vlada i Ustavni sud.

„Ovom odredbom vlastodršci su odlučili da budu što dalje od onih koji ih plaćaju. Na taj način ove institucije su postale svojevrsni vojni logor i pitamo se zašto blokade institucija, barikade i tampon zona“, naveo je Vukčević. Prema njegovim riječima, zabranom je ograničen pristup i dostupnost onima koji odlučuju u njihovo ime, a svako ima pravo na jednak pristup javnim službama.

„Nijesmo tu da provociramo već da se donosioci odluka zamisle nad odnosom koji košta živote njihovih građana. Ovo vodi do narastanja pokreta ogorčenih, jer je problem odavno eskalirao“, smatra Vukčević. Svakog dana, kako je kazao, slušaju se priče o sjajnom stanju u zemlji, a velike priče o EU i NATO-u ne dotiču živote običnih građana. „Ne možemo ni da živimo, a kamoli da putujemo autoputem i smatramo da ljudski životi ne treba da budu predmet tržišne valorizacije ili, kako reče premijer Milo Đukanović, ljudski životi nemaju cijenu“, dodao je Vukčević.

Ipak, kako je ocijenio, njihova okupljanja su izazvala pažnju javnosti, koja je sada najveći kontrolor u zaštiti prava građana. „Nijesu sve riječi za svakoga i u odabiru vodimo računa o tome. Postigli smo bar da zvaničnici više ne smiju da nam daju lažna obećanja i da se služe prevarama“, rekao je Vukčević. Bivši radnici podgoričke fabrike od početka 2009. godine organizuju mirne proteste i traže hitno izvršenje sudskih presuda, na osnovu kojih im se duguje 30 miliona eura glavnice i preko 20 miliona zatezne kamate.

Bonus video: