Od kada Vlada ima praksu da daje garancije za kredite privatnim firmama, koliko je takvih garancija do sada dato a koliko je došlo na naplatu, pitanja su “Vijesti” na koje iz Ministarstva finansija nisu odgovorili.
Ono što je poznato jeste da je u protekle dvije godine novcem poreskih obveznika vraćen kredit Kombinata aluminijuma od 135 miliona eura iz perioda kada je bio u dominantnom privatnom vlasništvu. Zatim da je u ime Željezara kada je njome upravljala ofšor firma MNSS, nepoznatog vlasnika, plaćeno 33 miliona eura. I Rudnici boksita bili su privatni 2009. godine kada su odobrene garancije koje su kasnije plaćene sa 10 miliona. Poznato je i da je Vlada bila žirant u više “manjih” kredita privatnim firmama i da je neke vratila. Kao što je bio slučaj sa četiri miliona za firmu Malgonia-Primorka Nebojše Boškovića, za Mi-Rai Branka Mićkovića 1,7 miliona, za Lenku Raifa Hodžića 575 hiljada eura. Tu je i 3,8 miliona za Fond za solidarnu stambenu izgradnju koji je većiniski u privatnom vlasništvu (Savez sindikata i poslodavci).
Da se zna plaćeno je 185 miliona
U samo ovim poznatim slučajevima riječ je o 185 miliona eura plaćenih za tuđe obaveze, umjesto da budu iskorišćene za ono što su potrebe građana. U situaciji kada se skoro svaki dan iz Vlade čuje da za nešto nema novca, postavlja se pitanje da li je zaista bilo potrebno ovo rasipanje novca i da li će neko odgovarati za loše procjene rizika, što je konstatovala i Državna revozorslca institucija, kao i zbog samog davanja saglasnosti.
Pitanja su poslata još u martu ove godine a i pored više urgencije odgovor nije stigao u razumnom roku. Prije dvije sedmice urgencija je poslata preko šefa vladinog Biroa za komunikacije Srđana Kusovca i “odgovor” je stigao.
Nije praksa, već samo ponekad
Iz Ministarstva su naveli da ne postoji praksa Vlade da odobrava garancije za kredite privatnim firmama i da se pitanjem “prejudicira da nije riječ o izuzecima, već o ustaljenom djelovanju”. Umjesto da, kada već imaju evidenciju, odgovore kome, zašto, koliko su davali garancija i ko nije vratio, iz Ministarstva su lcomentarisali postavljeno pitanje.
Nadležna Ministarstva procjenjivala da li postoji preovlađujući javni interes
“Zaključak o tome da li je odobravanje garancija privatnim kompanijama praksa ili izuzetak, može se najvjerodostojnije izvući analizom ukupne evidencije o državanim garancijama, koja postoji u okviru zavšnih računa budžeta (koji su objavljeni u Službenom listu), kao i u okviru godišnjih izvještaja o visini javnog duga i izdatim garancijama koje Ministarstvo finansija redovno objavljuje na svom sajtu. Naime, lista državnih garancija, sa preciznim podacima o dužniku, kreditoru i iznosu svake pojedinačne garancije, objavljena je na sajtu Ministarstva finansija” navedeno je u odgovoru.
U ovim dokumentima je navedeno kome su date garancije i iznosi, kao i koliko je ukupno te godine plaćeno za garancije ali se ne može utvrditi ko nije vratio i zašto.
“Dalje, radi Vaše potpunije informisanosti, napominjemo da proces odobravanja državne garancije podrazumijeva određenu proceduru, prema kojoj resorna ministarstva daju predloge za izdavanje garancija za privredna lica (pri čemu je opredjeljujući faktor opravdanost pružanja podrške, a ne vlasnička struktura kompanije). Nakon što Vlada usvoji ovakav predlog, Ministarstvo finansija izdaje odobrenu garanciju”, naveli-su iz Ministarstva.
Loše procjene rizika ranije konstatovala i Državna revizorska institucija
Na pitanje zbog čega je Vlada davala garancije privatnim kompanijama, odgovoreno je:
“Prilikom svake odluke o izdavanju državnih garancija, nakon sagledavanja rizika, procijenjeno je da postoji preovlađujući javni interes u smislu očuvanja radnih mjesta i unapređenja opšteg ekonomskog ambijenta. Za konkretne razloge odobravanja garancija, upućujemo Vas na resorna ministarstva”.
Nema krivih ni nadležnih
Nisu bili nadležni da kažu da li je i kada zbog toga što su ti krediti plaćeni novcem poreskih obveznika pokrenut neki postupak protiv službenika ili funkcionera koju su u tim slučajevima procjenjivali rizik po državni budžet ili odobravali takve garancije. U javnosti nije poznato da je takvih slučajeva bilo.
Napomenuli su da su “sve garancije planirane godišnjim zakonima o budžetu, koji su bili usvajani od strane Vlade i Skupštine Crne Gore”. U tim dokumentima navedene su ukupne cifre ali ne pojedinačni iznosi.
Još desetine miliona za gubitaše
Sada ukupne državne potencijalne obaveze za garancije iznose 293 miliona eura i među njima nema privatnih kompanija. Od tog iznosa 10 miliona odnosi se na domaće garancije, od čega su 8,6 miliona krediti Montenegro erlajnza, velikog gubitaša u državnom vlasništvu. Crnogorskoj plovidbi ie preostalo 520 hiljada, a Jadranskom brodogradilištu 875 hiljada eura.
Od stranih garancija EPCG je još dužna 27 miliona, Monteput 20,8, Regionalni vodovod 20 miliona, Željeznička infrastruktura 18, Željeznički prevoz 13 Aerodromi 12,... Garancije poslovnim bankama za projekat mala i srednja preduzeća iznose 69 miliona, Crnogorskoj plovidbi 35 miliona, Barskoj plovidbi 24, Opštini Budva 29 miliona...
“U ovom trenutku ne postoji rizik da izdate garancije, prikazane u-pomenutim tabelama, padnu na teret budžeta”, saopšteno je iz Ministarstva.
Bonus video:
