Vasilije Miličković žalio se Višem sudu na nedavnu presudu sudije Osnovnog suda Danila Jegdića i zatražio da se njemu i članovima familije zbog hapšenja, višednevnog maltretiranja i pretrpljenih duševinskih bolova, prilikom nasilnog oduzimanja imovine 2011., isplati dodatnih 40.000 eura, 9.151 eura po osnovu naknade štete za robni lager, kao i pripadajuće zakonske kamate, a što je prvostepeni sud prethodno odbio kao neosnovano.
Osnovni sud naložio je prvom presudom Glavnom gradu da Miličkoviću isplati 219 hiljada eura, zbog imovine oduzete prilikom izgradnje zaobilaznice. Imovina u Maslinama oduzeta je u maju 2011., a policija je Miličkovića i članove njegove familije nekoliko puta hapsila, jer nijesu dozvoljavali ulazak u privatni posjed.
“Nije navedena imovina moje firme“M&V COMPANY“ u tom predlogu za eksproprijaciju, pa ako nije navedena, to ista nije mogla ni biti eksproprisana. Kako je sudija vidio nešto što niko nije vidio, niti može vidjeti”, pita se Miličković u žalbi.
On je napomenuo da su njegovu firmu “zaposjedali kordoni policije, raznih uniformi, većinom u civilu, kao inspektori, koji su u posjed firme ulazili bez ikakvih pokazanih službenih legitimacija, rješenja i naloga”, i pored toga što im je to uporno tražio na uvid.
“Ukazivali smo da je rješenje i zaključak o eksproprijaciji od strane Uprave za nekretnine nezakonito i da glasi na nepoznatu firmu. To njih nije smetalo da svakodnevno mene, moje radnike zaposlene u firmi, članove porodice prisilno sa radnih mjesta odvode u stanicu policije, u pratnji nikad manje od 15-ak policajaca, sa tri-do četiri land rovera, a sve pod prijetnjom oružja”, dodao je Miličković.
On je Višem sudu skrenuo pažnju da za postupajućeg sudiju ne znače ništa dokazi i ponašanje službenika Uprave policije protiv čijeg je (bivšeg) “direktora Veselina Veljovića i nalogodavca čitavog terora Miomira Mugoše podnio krivične prijave”, kao i uzalud obavljeni razgovori i prijave CB Podgorica “da se zaštiti imovina i firma od besomučnog razvlačenja”.
Takav zapisnik likom i nalijčem vraća u davna politička suđenja
Miličković zamjera što se u obrazloženju presude, na nekoliko mjesta, sudija poziva na tzv. zapisnik sa lica mjesta od 05.05.2011., radi predaje u posjed moje neeksproprisane imovine tuženom I reda, kao korisniku eksproprijacije, sa zaključkom na nepoznato lice.
“Taj tzv. zapisnik koji ne liči ninašto, bez memoranduma, bez pečata, bez čitkog potpisa svakako nepotpisan ni od koga iz moje firme, ne zaveden nigdje, ni kod kojeg organa, za postupajućeg sudiju je relevantan dokumenat, što dovoljno i slikovito govori o pristrasnom suđenju koje ima sve primjese političkog suđenja iz davnih vremena”, istakao je, između ostalog, Miličković u žalbi.
Galerija
Bonus video:
