Vlada treba da odluči da su joj potrebna preduzeća u većinskom državnom vlasništvu koja se nalaze u određenim problemima i ukoliko jesu da pristupi njihovom spašavanju, saopštio je predsjednik Radničke partije Maksim Vučinić.
On je kazao da Radnička partija, nakon više održanih sjednica skupštinske Komisije za praćenje kontrolu postupka privatizacija, kao i sagledavanja stanja u ostalim preduzećima koji čine okosnicu crnogorske privrede, iskazuje veliku zabrinutost za ekonomiju države.
„Međutim, dajemo i rješenje, koje ćemo odmah sprovesti čim preuzmemo rukovođenje privredom“, naveo je Vučinić u saopštenju.
On je rekao da ovih dana intenzivno isplivavaju problemi preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, a koji se većinom odnose na velike poreske obaveze koje se svakodnevno gomilaju zbog nemogućnosti plaćanja tekućih, ali i kamata koje se dodaju na sve veći iznos.
„Plasiranje priče radnicima, građanima i manjinskim akcionarima, da su Vladi kao većinskom vlasniku i upravljaču „vezane ruke“, stvaraju dodatnu neozbiljnost i nepovjerenje u rukovodeći kadar. Takođe, stvara se loš ambijent za potecijalne investitore“, kazao je Vučinić.
Prema njegovim riječima, ono što Vlada treba da odluči jeste da li su joj potrebna ta preduzeća ili ne.
Nakon te odluke treba pristupiti realizaciji spasa tih preduzeća pod pretpostavkom da su potrebna i prije svega izvršiti konvertovanje poreskih dugova u akcijski kapital.
Vučinić je kazao da bi to bi značilo da država u cjelokupnom iznosu naplaćuje poreska potraživanja, povećavajući procenat vlasništva u određenom preduzeću. Samim tim, otvara se prostor za nove investicije, reorganizacije kao i povlačenje sredstva iz evropskih fondova, koja su prijeko potrebna posebno infrastrukturnim preduzećima kao željeznicama.
„Teorija da se radi o državnoj pomoći i da se „čuvamo“ od toga, a pri tom kupovati akcije Elektroprivrede (EPCG) i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES) i to tvrditi da nije državna pomoć, a ne kupiti akcije od drugih preduzeća, jasno daje do znanja da se radi o namjeri ili vjerovatnije neznanju“, poručio je Vučinić.
Ukoliko se, ipak, radi o namjeri onda je, prema riječima Vučinića, jasno na vidiku kupovina državnih preduzeće kroz stečaj, koji je najgori scenario po radnike, jer ne predviđa njihovo zbrinjavanje, kao i obezbjeđivanje povjerilaca.
„Malo vjerovatno, treća opcija privatizacija kroz prodaju akcija je traženje investitora koji bi se obavezao na investicioni ugovor, prihvatanje svih obaveza i zbrinjavanje radnika, što se u praksi nije pokazalo kao dobro rješenje, jer svi znamo kako su završile takve privatizacije“, rekao je Vučinić.
Prema njegovim riječima, za spas državnih preduzeća kao što su Institut „Simo Milošević“, četiri preduzeća Željeznice Crne Gore, Plantaže, Meljine i Luka Bar, potrebna je odluka da li su državi potrebna ili ne.
Treba se, kako je dodao, ugledati i na zemlje regiona, koje su imale slične probleme, ali su uspjele da sačuvaju svoje strateški značajne kompanije.
„Po nekom zdravom ekonomskom razmišljanju, ukoliko većinski vlasnik kao država uvidi da nije uspješna u vođenju tih preduzeća, prvo se kompanija očisti od dugova, pa se onda ponudi potencijalnim investitorima, kako bi se postigli što bolji uslovi uspješne privatizacije“, kazao je Vučinić.
Kako sada stvari stoje sve se, kako je rekao, radi kako bi se vrijedni resursi i gubili, a onda preispitivale privatizacije kada obično niko nije kriv.
Bonus video:
