Aerodromi Crne Gore (ACG) su zaposlenima priznali veći obim prava od onoga koji je utvrđen Opštim kolektivnim ugovorom (OKU) i Sporazuma o utvrđivanju obračunske vrijednosti koeficijenta i startnog dijela zarade i kao kompanija je od 2011. postupala identično, nije donosila posebnu odluku u vezi sa startnim dijelom dio zarade (niti je morala), a ono što je morala da poštuje u okviru važećih propisa, to je i radila.
Ovo je za “Vijesti” kazala advokatica ACG Ivana Jončić povodom najnovijih presuda Vrhovnog suda.
Ovaj sud je donio više presuda u protekla dva mjeseca po zahtjevima za reviziju odluka nižih sudova u sporovima ACG i radnika koji su tu kompaniju tužili za navodno neisplaćeni startni dio zarade i te presude su u korist državne firme.
Advokatica Jončić je podsjetila da je dio zaposlenih tužio kompaniju smatrajući da im je pogrešno obračunavan startni dio zarade (topli obrok i regres), pa su potraživali naknadu po tom osnovu za period od uvođenja startnog dijela zarade kao posebne kategorije OKU-om od 01. 01. 2011. godine pa do 2019. godine.
“Odluka o utvrđivanju bruto cijene rada kod ACG donesena je 13.10. 2010. godine, dakle prije nego što je startni dio uveden kao nova kategorija. Ovom odlukom utvrđena je cijena rada na nivou kompanije u iznosu od 358 eura. Zaposleni su smatrali da je poslodavac obavezan da im obračunava startni dio zarade na osnovu ove obračunske vrijednosti koja je vezana isključivo za obračun osnovne zarade. Zapravo smatrali su da je topli obrok i regres trebalo povećati sa oko 56 eura bruto na oko 167 eura bruto. Povećanje po zaposlenom iznosilo bi oko 111 eura mjesečno, ili preko 200%. To je zapravo bila suština njihovog tužbenog zahtjeva”, navela je Jončić.
Ona je pojasnila da je sud tokom postupka utvrdio da je smisao odredbi OKU i Sporazuma o utvrđivanju obračunske vrijednosti koeficijenta i startnog dijela zarade u bruto iznosima (Sl. list 80/2010), sublimiran u članu 96 stav 2 Zakona o radu po kome “posebni dio zarade ne može biti manji od 70% obračunske vrijednosti koeficijenta utvrđene na nivou države”.
“OKU i Sporazumom na nivou države ugovorne strane su se saglasile da najmanji iznos za obračun startnog dijela zarade iznosi 90 eura”, kazala je Jončić.
Dalje je navela da je istim Sporazumom (član 4) definisano da se “startni dio zarade, na mjesečnom nivou, u bruto iznosu utvrđuje u vrijednosti od najmanje 55% obračunske vrijednosti koeficijenta za period od 01. 01. 2011. godine do 30. 06. 2011. godine, zatim najmanje 60% obračunske vrijednosti koeficijenta i za period od 01. 07. 2011. godine do 31. 12. 2011. godine, najmanje 65% obračunske vrijednosti koeficijenta za period 01. 01. 2012. godine do 30. 06. 2012, najmanje 70% obračunske vrijednosti koeficijenta za period od 01. 07. 2012. godine do 31. 12. 2012. godine.
“Donošenjem presude Vrhovnog suda imamo ujednačenu praksu suda po ovom pitanju za period od 2011. godine do 2019. godine”, istakla je Jončić.
ACG su za vrijeme mandata bivšeg izvršnog direktora Danila Orlandića sa zaposlenima zaključili vansudska poravnanja po kojima je isplaćena razlika u zaradi na ime startnog dijela zarade za period od 2011. do januara 2019. u ukupnom iznosu od 6.553.174,77 eura.
Najnovije odluke Vrhovnog suda i odbacivanje zahtjeva za revizuju mogu dovesti u pitanje osnovanost vansudskog poravnanja i otvoriti pitanje vraćanje tog novca ACG-u, jer u odlukama Vrhovnog suda pored ostaloga, piše da “osnovanost tužbenog zahtjeva ne dokazuju ni sudska i vansudska poravnanja zaključena između tuženog i drugih zaposlenih”.
Pred Vrhovnim sudom vodi se više od 120 postupaka u vezi sa revizijom, a da je zaključeno 589 sporazuma o vansudskom poravnanju.
Bonus video:
