Investitori iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Francuske i Sjedinjenih Američkih Država zainteresovani su za ulaganja u crnogorsku energetiku - prije svega u solarne i vjetroelektrane, sisteme za skladištenje energije i modernizaciju mreže.
Ulaganja u modernizaciju mreže i izgradnju obnovljivih izvora energije (OIE) investicije su vrijedne stotine miliona eura, a ako ne reagujemo brzo, nećemo biti interesantni na tržištu investicija. U tom kontekstu Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) mora imati ključnu ulogu kao obavezni partner u svakom ozbiljnom projektu.
To je za “Vijesti” kazao ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović.
On je istakao da su razgovori sa potencijalnim investitorima u toku i da Crna Gora u tom procesu nudi stabilno investiciono okruženje, strateške lokacije i mogućnost dugoročnih koncesija za proizvodnju čiste energije.
“Crna Gora nudi stabilno investiciono okruženje, strateške lokacije za izgradnju energetskih objekata i mogućnost dugoročnih koncesija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz obavezno uključenje nacionalnog operatora EPCG”, poručio je Šahmanović.
Ministar je najavio da će se uskoro na javnoj raspravi naći Nacionalni energetski i klimatski plan Crne Gore kojim je precizirano da Termoelektrana Pljevlja radi do 2041. godine.
“Prema nacrtu Termoelektrana Pljevlja će nastaviti s radom do 2041. godine, uz postepenu modernizaciju i smanjenje emisija. Komunikacija sa Evropskom energetskom zajednicom je na visokom nivou, sa direktorom Arturom Lorkovskim sam imao priliku nedavno da razgovaram o ovoj temi i u načelu imamo ohrabrujuće reakcije na predloženi datum”, rekao je Šahmanović.
Kada će Ministarstvo energetike uputi Vladi na usvajanje predlog Nacionalnog energetskog i klimatskog plana? U planu je predviđeno da se pljevaljska Termoelektrana do 2041. godine isključi, a od Sekretarijata energetske zajednice (EZ) je traženo da se ima razumijevanje da Crna Gora ne može ciljeve koji su joj zadati ostvariti do 2030. godine. Da li je ovaj zahtjev za TE uvažen i da li je prihvaćeno da Crna Gora ne može ciljeve koji su joj zadati ostvariti do 2030. godine ?
Ubrzali smo maksimalno dinamiku rada na ovom dokumentu, a hodogram aktivnosti je sledeći, Nacrt Nacionalnog energetskog i klimatskog plana će uskoro biti na javnoj raspravi, nakon čega će sa eventualnim korekcijama u odnosu na kvalitet i opravdanost sugestija i komentara biti pripremljen i upućen Vladi na razmatranje i usvajanje. Vrlo je nezahvalno licitirati kada će tačno biti upućen Vladi, ali uzmimo u obzir da javna rasprava traje 45 dana, a nakon toga slijedi i kao što rekoh usklađivanje sa komentarima sa javne rasprave, kao i pribavljanje konačnog mišljenja Sekretarijata energetske zajednice. Cilj nam je da proces bude transparentan i zaista bih bio zadovoljan da dobijemo kvalitetne i realne sugestije.
Prema Nacrtu Termoelektrana Pljevlja će nastaviti s radom do 2041. godine, uz postepenu modernizaciju i smanjenje emisija. Komunikacija sa EZ je na visokom nivou, sa direktorom Arturom Lorkovskim sam imao priliku nedavno da razgovaram o ovoj temi i u načelu imamo ohrabrujuće reakcije na predloženi datum. Što se tiče ciljeva zadatih do 2030. godine, nije to samo izazov za našu državu, isti “problem” imaju sve zemlje regiona, u većoj ili manjoj mjeri i rekao bih da u EZ shvataju kompleksnost situacije u kojima se nalaze zemlje Zapadnog Balkana.
Ciljevi do 2030. godine su postavljeni prilično ambiciozno s obzirom na relativno kratak vremenski period za njihovo postizanje u odnosu na zemlje EU. Prilikom pripreme Nacionalnog energetskog i klimatskog plana za Crnu Goru je naročito bio izazovno dostizanje cilja za smanjenje emisija CO2 do 2030. godine i još uvijek čekamo konačan stav Evropske komisije i EZ po pitanju “ponornih emisija” (emisije koje prirodnim putem apsorbuju zemlja, šume ili okeani - ugljenični ponori). Vjerujem da ćemo kroz dalji dijalog sa međunarodnim partnerima približiti stavove, a što će proces planiranja politika i mjera za dostizanje ciljeva učiniti realnijim.
Na koji način se planira nadomjestiti rad Termoelektrane u smislu ukupne proizvodnje električne energije i uticaja na stabilnost rada energetskog sistema?
Zajedno sa najvažnijim energetskim subjektima u državi Ministarstvo energetike i rudarstva je usmjereno na intenzivan razvoj obnovljivih izvora energije, poput solarnih i vjetroelektrana, koji će značajno doprinijeti postepenom smanjivanju kapaciteta Termoelektrane. Neće to biti jednostavan proces, niti se može završiti u mandatu jednog ministra, ali zaista vjerujem da moramo biti agilniji, da se čitav sistem mora pokrenuti i da zajedno sa svim instancama društva moramo dati snažniju podršku razvoju projekata iz obnovljivih izvora energije (OIE).
Sada smo, rekao bih, u jednoj vrlo kontradiktornoj situaciji, želimo da smanjimo emisije CO2, ne samo zbog obaveza prema EU, već i zbog poboljšanja kvaliteta vazduha, samim tim kvaliteta života građana Crne Gore. Sa druge strane, na svim nivoima postoji značajan otpor prema novim projektima, koji će biti izvor “čiste energije”. Razumijem otpor, nije neopravdano, naravno, da sve lokalne zajednice štite svoj prostor, ali me itekako zabrinjava potpuno odsustvo dijaloga i konstruktivnih predloga kako dalje. Naš cilj je da, kroz strateške investicije u solarne elektrane, vjetroparkove, hidroelektrane i savremene sisteme za skladištenje energije, obezbijedimo stabilnost mreže i smanjimo zavisnost od uglja.
Takođe, fokus je i na unapređenju energetske efikasnosti i regionalnim energetskim povezivanjima, uključujući podmorski kabl s Italijom i buduće projekte sa zemljama regiona. U 2024. godini preko 60% proizvodnje došlo je iz obnovljivih izvora, što je odličan rezultat, iznad evropskog prosjeka. Međutim, prošloodišnje “ispadanje elektroenergetskog sistema” u Crnoj Gori i regionu, nedavna situacija u Španiji, koja je npr. zabilježila 56% udjela obnovljivih izvora u svom energetskom miksu u 2024. godini, pokazuje ranjivost elektroenergetske mreže, čija infrastruktura, u velikom dijelu, potiče još iz 20. vijeka. Crna Gora nije izuzetak i zato uporno insistiram da moramo brže da reagujemo i radimo na modernizaciji prenosnih i distributivnih sistema, uz istovremeni razvoj regionalnih koridora.
Najavili ste potpisivanje sporazuma u oblasti energetike sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) i da ima investitor iz te države koji je spreman da ulaže. Možete li precizirati u koju tačno oblast energetike taj investitor želi da uloži, da li je riječ o obnovljivim izvorima, distribuciji, proizvodnji ili nečem drugom i kada se očekuje potpisivanje sporazuma koji ste najavili?”
Najavio sam mogućnost potpisivanja sporazuma sa UAE koji bi mogao predstavljati stratešku prekretnicu za sektor energetike u Crnoj Gori. Fokus investitora iz UAE je, prije svega, na obnovljivim izvorima energije, naročito solarnoj i vjetroenergiji, ali postoji interes i za savremene tehnologije u oblasti skladištenja energije i unapređenje elektrodistributivne mreže. Ova tema se upravo nadovezuje na moj prethodni odgovor, ulaganja u modernizaciju mreže i izgradnju OIE investicije su vrijedne stotine miliona eura. Strateška partnerstva su praksa koju imaju i mnogo ekonomski bogatije države i ako ne reagujemo brzo, nećemo biti interesantni na tržištu investicija.
Cilj je da se kroz partnerstvo osiguraju značajna ulaganja u kapacitete čiste energije, čime bi se smanjila energetska zavisnost i ubrzao prelazak na zelenu energiju. Ako pronađemo obostrani interes, sami tekst sporazuma bi mogao biti formalizovan u narednim mjesecima, nakon završetka finalnih pregovora i usklađivanja tehničkih detalja. Vrlo jasno želim da istaknem, da ne razgovaramo samo sa UAE vezano za strateško partnerstvo u oblasti energetike. U prethodnom periodu bilo je preliminarnih razgovora sa Francuskom, kompanijama iz SAD, a tu su i razni međunarodni konzorcijumi, koji Crnu Gore razmatraju kao investicionu destinaciju sa moćnim potencijalima, naročito u dijelu razvoja OIE.
Šta konkretno Crna Gora nudi u tim razgovorima?
Crna Gora nudi stabilno investiciono okruženje, strateške lokacije za izgradnju energetskih objekata i mogućnost dugoročnih koncesija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz obavezno uključenje nacionalnog operatora EPCG. Takođe, naš strateški geografski položaj omogućava lak pristup regionalnim tržištima, uz direktnu povezanost s EU putem podmorskog kabla s Italijom. To su ključne prednosti koje prezentujemo partnerima iz UAE, ali ne samo njima. Pogrešan narativ se stvorio u javnosti o ovim razgovorima i interesovanjima za ulaganja u Crnu Goru. Ne nudimo investitorima iz UAE ništa što ne prezentujemo i ostalim kredibilnim partnerima iz Evrope i svijeta. U savremenom kontekstu, razvoj energetike ne može se posmatrati izolovano, kao izdvojeno ostrvo. Globalizacija donosi brojne promjene i izazove, uključujući tehnološke inovacije, ekonomske fluktuacije i geopolitičke tenzije. Posebno, agresija Rusije na Ukrajinu naglasila je potrebu za diversifikacijom izvora energije i jačanjem energetske sigurnosti u Evropi.
Crna Gora ima jedinstvenu priliku da se pozicionira kao energetski hab regiona, oslanjajući svoju ekonomiju na energetiku umjesto isključivo na turizam. Povećanjem prenosnih kapaciteta, možemo postati ključna karika u južnom energetskom koridoru Evropske unije, omogućavajući diversifikaciju izvora energije i značajno unapređenje sigurnosti snabdijevanja EU. Ova strategija ne samo da doprinosi energetskoj stabilnosti, već i ubrzava ekonomsku i političku integraciju Crne Gore i regiona u EU, čineći nas strateški važnim partnerom.
U prethodnom periodu Crna Gora je značajno unaprijedila zakonski i institucionalni okvir, što je doprinijelo poboljšanju investicione klime u oblasti OIE. Kao rezultat toga, trenutno imamo oko 50 projekata u različitim fazama razvoja, ukupnog kapaciteta preko 5,5 GW, u domenu solarne i vjetro tehnologije. S obzirom da trenutni proizvodni kapacitet Crne Gore iznosi nešto više od 1 GW, ovo predstavlja značajan iskorak ka energetskoj tranziciji.
U narednom periodu, fokus ćemo staviti na pronalaženje podsticajnih modela za realizaciju ovih projekata. Već planiramo da narednog mjeseca objavimo poziv za aukcije za solarnu energiju, inspirisani uspješnim modelom iz Srbije. Na primjer, Srbija je u drugom krugu aukcija za dodjelu tržišnih premija za projekte OIE, održanom u novembru 2024. godine, dodijelila podsticaje za 10 novih elektrana na vjetar i sunce, ukupnog kapaciteta 645 MW, sa planiranom vrijednošću investicija od 782 miliona evra.
Očekujemo da će sličan model aukcija u Crnoj Gori pokrenuti investicije od preko milijardu eura. Ovaj pristup će obezbijediti povoljnu cijenu električne energije za građane Crne Gore, najmanje za narednih 12 godina, unaprijediti sigurnost snabdijevanja i omogućiti realizaciju zacrtanih ciljeva EU u oblasti energetike.
Kako se uopšte vode bilo kakvi razgovori sa investitorom ako sadržaj sporazuma još nije definisan? Je li to isti scenario koji smo imali u slučaju pregovora sa vlasnikom kompanije “Eagle Hills” Mohamedom Alabarom sa kojim su Vladini zvaničnici razgovarali i prije potpisivanja sporazuma u netransparentnim procedurama?
Razgovori s investitorima su standardna procedura koja uključuje preliminarne dogovore o potencijalima i interesima obje strane, prije nego što se uđe u fazu izrade formalnog sporazuma. Upravo jedan od zadataka visokih zvaničnika i ministara na svim konferencijama i forumima je da se prezentuju potencijali države u svim sektorima. Prošle sedmice sam, na marginama BEF2025 imao niz izuzetno korisnih razgovora sa krediblinim kompanijama koje već razvijaju ili planiraju projekte u Crnoj Gori.
Izuzetno su nam važna iskustva investitora koji već imaju razvijeno poslovanje, a još važnije da čujemo koja su interesovanja i koje su njihove investicione mogućnosti. Svaki drugi pravac, po mom mišljenju je neozbiljan i predstavlja ili odraz neznanja ili namjerno kreiranje negativnog narativa. Moje pitanje je, kome odgovara da Crna Gora stagnira? U ovom slučaju, postoji jasno definisana namjera ulaganja u obnovljive izvore energije, a Ministarstvo energetike i rudarstva insistira na potpunoj transparentnosti u svim fazama pregovora.
Crna Gora je zatražila izuzeće od CBAM-a (plaćanje specijalne takse na ugljen-dioksid) do 2030. godine, iako njegova primjena počinje već od 1. januara 2026. godine. Imajući u vidu da bi primjena ovog mehanizma donijela velike finansijske namete za Termoelektranu Pljevlja, da li zaista vjerujete da će EU imati političku volju da uvaži ovaj zahtjev?”
Crna Gora je kroz institucionalne kanale i diplomatske pregovore jasno istakla potrebu za izuzećem od CBAM mehanizma do 2030. godine. Naš zahtjev je utemeljen na specifičnim ekonomskim i društvenim okolnostima, kao i na procesu energetske tranzicije u kojem se trenutno nalazimo. Svjesni smo da primjena CBAM-a od 2026. može značajno uticati na rad Termoelektrane i ukupnu stabilnost energetskog sistema, što bi imalo posljedice i na cijene energije za građane i privredu. Vjerujemo da EU razumije izazove s kojima se suočavamo i da postoji politička volja za pronalaženje rješenja koje bi omogućilo pravednu tranziciju, u skladu s evropskim ciljevima dekarbonizacije. Paralelno, već radimo na modernizaciji i unapređenju ekoloških standarda u Pljevljima, kako bismo ispunili ekološke obaveze i smanjili negativan uticaj na životnu sredinu.
Crna Gora ima jedinstvenu priliku da se pozicionira kao energetski hab regiona, oslanjajući svoju ekonomiju na energetiku umjesto isključivo na turizam. Povećanjem prenosnih kapaciteta, možemo postati ključna karika u južnom energetskom koridoru Evropske unije, rekao je Šahmanović
Šta se nalazi u planovima Ministarstva energetike u 2025. godini u vezi gradnje hidroelektrane Komarnica? Kad će biti poznat stav Agencije za zaštitu životne sredine o Elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu?
Potencijalno, hidroelektrana Komarnica predstavlja jedan od strateških projekata u oblasti energetike i najspremniji je projekat u smislu dokumentacije. Ovo nije samo energetski projekat, to bi mogla biti investicija u stabilniju budućnost Crne Gore. Energetska nezavisnost nije luksuz, već strateška potreba svake države. Ovaj projekat bi osigurao stabilno snabdijevanje električnom energijom, smanjio zavisnost od uvoza i zaštitio građane od nepredvidivih kretanja cijena na međunarodnim tržištima.
Dugoročno, domaća proizvodnja električne energije znači sigurnije i pristupačnije račune za sve. Iskustva evropskih zemalja poput Norveške, Švajcarske i Austrije pokazuju da hidroelektrane, kada su planski realizovane uz visoke ekološke standarde, ne samo da osiguravaju energetsku stabilnost, već i pomažu u regulaciji vodotoka i smanjenju rizika od ekstremnih vremenskih uslova. U ovoj fazi prioritet je finalizacija svih neophodnih studija, uključujući Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu, koji je predat Agenciji za zaštitu životne sredine. Očekujemo da će Agencija donijeti svoj stav u drugoj polovini 2025. godine, nakon što svi tehnički i ekološki aspekti budu detaljno analizirani. Ukoliko stav agencije bude da ne treba graditi, mi svakako nećemo ići protiv mišljenja resorne institucije.
U planu da struju iz obnovljivih izvora čuvaju u Željezari
Dokle se stiglo s aktivnostima za izgradnju baterijskih sistema za skladištenje električne energije (BESS) proizvedene iz obnovljivih izvora i da li je već određena lokacija, model finansiranja ili potencijalni partneri za realizaciju ovog projekta?
EPCG trenutno sa svojim internim kapacitetima radi na elaboratu o BESS sistemima. Ideja je da se prvi sistem snage 30MW i sa mogućnosti skladištenja 120MWh energije instalira u Željezari da bi se iskoristila već postojeća energetska infrastruktura. Osim toga planira se i pilot projekat nabavke manjih baterijskih sistema za kupce proizvođače iz kategorije domaćinstva, odnosno ponudiće se već postojećim učesnicima projekta Solari. Koristim ovu priliku da pozovem sve zainteresovane strane koje mogu da učestvuju i budu partneri na ovom projektu.
Vjerujem u pokretanje proizvodnje čelika u Željezari
Koji su dalji potezi Ministarstva energetike i Elektroprivrede sa Željezarom nakon raskida ugovora sa švajcarskim investitorom? Vjerujete li da se u fabrici može obnoviti proizvodnja čelika?
Menadžment EPCG djeluje u skladu sa ugovorom i pratimo razvoj situacije. Ne možemo biti zadovoljni sa trenutnim dešavanjima i zaista podržavamo sva rješenja koja mogu biti izlaz iz ovog stanja. Naravno, postoji uvijek pitanje koje je najvažnije, a to je sudbina zaposlenih. Kada pitate vjerujem li u pokretanje proizvodnje, pa uz kredibilnog i investiciono potentnog partnera vjerujem.
Bonus video:
